17.02.2008., nedjelja
jedan dio mene odlazi u nepovrat
|
Koračaš prema meni S osmijehom na licu Kako volim taj osmijeh pun nježnosti i Optimizma Ali moram ostati pribrana Ne smijem se smiješiti Misliti ćeš da mi je svejedno Ne smijem biti ozbiljna Shvatit će prije nego što kažem Ostani pribrana Ostani pribrana Ostani pribrana Ponavljam u sebi Sjedim s tobom, pričam neke gluposti Odgađam ono najbitnije Ono zbog čega sam zapravo ovdje Želim li ti to zbilja reći? Ti nisi ni od kakve pomoći, Vidim da još ne shvaćaš što se događa Zagrlio si me.. Osjećam miris tvoje kose, Snagu tvog zagrljaja I svoju želju da u tom zagrljaju ostanem Dugo, dugo, zauvijek „zapamti ovaj trenutak možda je posljednji“ Govorim u sebi Osjećam kako mi oći suze Ne, ne smijem plakati ili ipak hoću Primijetio si kako mi se Suza spustila niz obraz Udaljavaš se od mene Tek toliko da me možeš vidjeti Očajnički pokušavam obrisati suze, Ali one i dalje kližu niz obraze Shvaćaš što se događa Sjedaš na drvenu klupu Na kojoj smo nekad znali provoditi Sate i sate Prije o tome nisam razmišljala Ruke ti padaju na dlanove Šutiš Ja i dalje plačem Ustaješ se i odlaziš bez riječi Gledam za tobom Nada da ćeš se okrenuti Svakim tvojim korakom sve više pada Pratim svaki tvoj pokret Gledam kako moj život odlazi Izmiče sve dalje i dalje Sve teže i teže čujem tvoje korake I dalje osluškujem Jedva vidim tvoje obrise u mraku Još te tražim Ne vidim te više Ali još uvijek stojim Dok hladan vjetar Kroz suho granje Pjeva našu priču A iz mojih usti nečujno Izlaze dvije riječi Volim te =( |
sister