.
..Smijehom strah pokrijem..
Neki vele da je dovoljno muziku slušati. Kupe najnoviji CD od nekog orkestra, stave ga u PC i trče po kući dok se muzika vrti. Ne ide to baš tako. Muziku treba čuti, osjetiti, kao što nije dovoljno gledati u neko likovno djelo.. Treba vidjeti..
"Evo s tobom sam dva tjedna i ne razumijem te. Ovdje kao da je vrijeme stalo, nitko ništa ne radi, nema muvinga, osim dole u čaršiji, ljudi ljenčare i ispijaju kafe, kuće su u selu stare i trošne, sve se odselilo u kolonije ili neđe vani, a ti sav ushićen ko da si dobio na lotu"..
...
Prošlo je već tri ljeta kako je A. bio u Bosni. Narod se smijao u selu dok je hodao okolo s kamerom i snimao susjede kako pod lozom kafenišu, Markovu kravu kako pase u njivama, starog Tunu kako sjedi s one strane brda i sjedeći posmatra selo u dolini danima, mjesecima, s polupraznom bocom rakije i vrčom hladne vode s izvora s desne strane. Penjao se A. i na G. vrh i snimao s njega cijelu kotlinu, mnoštvo šarenih krovova razasutih okolo poput pješčanog praha, par dimnjaka od stare tvornice kao zadnjim ostalim znakom komunizma, velike hale na južnijoj strani izgradjene nakon minulog rata, pravilno neraspoređene po nekad poljoprivrednom dobru, a danas "suvremenoj" građevinskoj zoni.
Otrčao je A. i na drugi kraj sela do vode, pa preko do Marjanove stare štale, jedne od najstarijih i najbolje očuvanih u selu, s kolima starim ispred nje, gotovo u raspadnutom stanju, nagriženima od zuba lopova i vremena. Stao je na tren pokraj i kao da je vidio ljude kako idu iz nje, kako mu stari Marjan maše držeći vile u desnoj ruci, a njegov sin Jozo se vraća putem s kesom u ruci idući sa fakulteta.
Žene su na kafi pričale kako mu je kosa malo opala u zadnje vrijeme, da je i ono malo što ima pobijelilo u bijelom svijetu, a vala dosadan je s onom kamerom, ni u klozet nije otišao bez nje. Čudile su se šta mu je toliko zanimljivo po jadnom selu i kraju, ta u Americi je tek od devedeset pete, a ovoga jada se nagledao u svojih trideset godina. Nije preko bare bio ni deset godina, a došao je natrag s kamerom i hrpom kazeta pokušavajući s njima uhvatiti djelić onog što nije mogao dobiti na šturim izvještajima CNN reportera koji su od svojih izvještaja za svijet pravili holivudske akcijske filmove, sve s ciljom da se njihovo ime zapamti, a to što će svijetu otić kao vijest odavde ionako nije nikog sikiralo. A nema tog šefa koji bi mogao kontrolirati njihov posao.
Preko bare je morao otići. Kaže da to nije napravio radi sebe, jer je tamo jako nesretan, nego radi djece. Ko će bolan, trpit naše konje da se svađaju godinama ko je počeo jebeni rat i šta će ko učiti u školi. Ja sam to morao proći, djeca ne moraju.
