siddarhta - Blog.hr

.."Često mi se desi da ne znam što reć, samo to kažem s puno riječi"(Neko nekada)..

Uvijek mi svira blues na rastancima. Ne onaj blues mutne vode kojeg većina zna, nego drugi negdje iz doline Missisipija "I can live in my lonely place" blues u kojem zamišljeni crnac pjeva u polupraznom zadimljenom i tamnom baru još jednu u nizu pjesama. Blago nakrivljene crne naočale su na njemu kao maska da sakriju trag vremena i boli na očima.
Svi imamo neke male tajne rituale kojima se služimo ili koje koristimo u raznim situacijama. Nazvao bi to neuobičajenim navikama. Često, gotovo uvijek, na rastancima ostanem par trenutaka na mjestu i promatram osobu s kojom sam se pozdravio, zagrlio ili izljubio kako odlazi na drugu stranu. Ne bi li se okrenula i ne bi li uhvatio zadnji treptaj oka, njihanje kose, uobičajenog poznatog hoda, grimase, na kraju pogleda koji bi se okrenuo i iznenađeno ugledao kako pogledom prilijepljenim od žudnje iskorištavam vrijeme koje klizi kao niz kapaljku. Lagano, ali nepovratno.

26.12.2006. u 17:16 | 16 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

<	prosinac, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31