ja kada razmisljam o nekome zamisljam ga onakvog kakav je bio na rastanku.... na nasem zadnjem mjeatu sastanka.... ono sto je zadnje rekao..... nisam optimist pa da se sjecam samo dobrih trenutaka... oni samo prolete i ostave slabasan osmijeh ali tuga je tu....vjecna.... i zato tuzni rastanci i drame mi jace ostaju u sjecanju od onih sretnih....jesam li deprimirana? ili samo pesimist...?
p.s. sve najbolje u ovom magicnom vremenu Bozica.
26.12.2006. (20:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
uvijek sam tužna kod takvih rastanaka, ali onda se sjetim: "ne plači što je završilo, smij se zato što se dogodilo!". i uvijek se okrenem za nekim posebnim ;)
26.12.2006. (22:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zbog rastanaka mi je prekipilo! u fazi sam kad se samo rastavljam od ljudi. no kako su već rekli ljudi prije mene novi susret je zato duplo ljepši! to rastancima daje neku pozitivnu notu.
27.12.2006. (13:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Eh,taj blues.... Rastanke kategoricki odbijam dozivjeti,i sa svima se pozdravljam sa;"Vidimo se sutra na kavi u tom i tom kaficu"....iako prodje ponekad i nekoliko godina do te kave,i kafic se odavno zatvori,a tu otvore neku kinesku trgovinu,ili art galeriju....
28.12.2006. (07:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne volim rastanke...ni one za koje znaš da će se dogoditi, ni one spontane za koje nisi spreman (ako se za njih uopće možeš i pripremiti), one koji za sobom ostavljaju onaj prokleti osjećaj praznine, tupi pogled negdje u daljinu. I onda još, kao za inat, čuješ neku dragu melodiju koja svira u nekom kafiću pored i onda te ta ista melodija ostatako života podsjeća na taj trenutak. Zato ja pokušavam izbjeći sve što sliči na rastanke...uvijek kažem vidimo se, ali nikada ne uspijem izdržati da se ne okrenem još jednom za osobom koja odlazi ili koju napuštam. Skoro uvijek bude suza...ne znam drugačije. Drago mi je što sam ''zalutala'' na tvoj blog, nalazim se, nalazim... pusa*
28.12.2006. (12:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kod rastanaka...ja stojim i čekam upravo to..još jedan okretaj, pogled i ono nešto u očima koje me gledaju, i susprežem suze...nebitno hoće li susret biti brz ili ne..uvijek me nešto stegne u grlu. ne volim kofere, ne volim rastanke...ne volim gledati kako osoba koja odlazi sprema svoje stvari i ide....topli pozdrav ti šaljem i želim ti od srca sve najbolje povodom blagdana
28.12.2006. (19:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kaže lisica Malom princu... "Vidiš li, tamo dolje, polje puno žita? Ja ne jedem kruh. Za mene žito ne predstavlja ništa. Žitna polja ne podsećaju me ni na šta. A to je žalosno! Ali ti imaš kosu boje zlata. Biće divno kada me pripitomiš! Žito, koje je pozlaćeno, podsjećat će me na tebe. I ja ću voljeti šum vjetra u žitu... ... A kada se dan rastanka približi: Ah! reče lisica... Plakati ću... Sama si kriva, reče mali princ, nisam ti želio nikakva zla, ali ti si htjela da te pripitomim... Naravno, reče lisica. Ali ti ćeš plakati! reče mali princ. Naravno, reče lisica. Znači, time ništa ne dobijaš! Dobijam, reče lisica, zbog boje žita..."
28.12.2006. (20:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mrzim rastanke, i uvijek odem prva jer mi je tesko gledati kako druga osoba odlazi
29.12.2006. (12:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lady
Da..al lakse je reci dovidjenja nego zbogom..zato neki rastanci mogu imati i onu lijepu čar.. Pozzdrav
29.12.2006. (12:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
napolaputa
ja se rastancima sto brze okrenem i nastavim svojim putem..previse boli kada gledas kako netko tvoj odlazi pogotovo kada znas da se vise necete vidjeti
30.12.2006. (01:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
juznjacka utjeha
ja kada razmisljam o nekome zamisljam ga onakvog kakav je bio na rastanku.... na nasem zadnjem mjeatu sastanka.... ono sto je zadnje rekao..... nisam optimist pa da se sjecam samo dobrih trenutaka... oni samo prolete i ostave slabasan osmijeh ali tuga je tu....vjecna.... i zato tuzni rastanci i drame mi jace ostaju u sjecanju od onih sretnih....jesam li deprimirana? ili samo pesimist...?
p.s. sve najbolje u ovom magicnom vremenu Bozica.
26.12.2006. (20:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
brouhaha
uvijek sam tužna kod takvih rastanaka, ali onda se sjetim: "ne plači što je završilo, smij se zato što se dogodilo!". i uvijek se okrenem za nekim posebnim ;)
26.12.2006. (22:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vladimir Ordanić
Rastanci su bajke, a mi smo njihovi
čudnovati nedefinirani junaci.
Sretni tragičari ispunjenja.
Hvala na lijepom tragu u dolini.
26.12.2006. (23:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pegy
Ne volim rastanke, uvijek me neka tuga ulovi. No onda, kada prođe neko vrijeme, smisao postane čekanje novog susreta.
27.12.2006. (12:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Yellena
Rastanci, eh rastanci..U njima ima uvijek neke blage goričine u srcu..
Kao što reće Pegy novi suret je zato duplo ljepši..
27.12.2006. (12:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lakeisha
zbog rastanaka mi je prekipilo! u fazi sam kad se samo rastavljam od ljudi. no kako su već rekli ljudi prije mene novi susret je zato duplo ljepši! to rastancima daje neku pozitivnu notu.
27.12.2006. (13:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
elena25
Meni se cesto desi da ne znam sto reći i onda sutim,a to je najgore..Ah ti rastanci..))
27.12.2006. (16:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Starcatcher
Eh,taj blues....
Rastanke kategoricki odbijam dozivjeti,i sa svima se pozdravljam sa;"Vidimo se sutra na kavi u tom i tom kaficu"....iako prodje ponekad i nekoliko godina do te kave,i kafic se odavno zatvori,a tu otvore neku kinesku trgovinu,ili art galeriju....
28.12.2006. (07:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rada čokolada
ne volem, jebemliga...
28.12.2006. (12:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Scarlett
Ne volim rastanke...ni one za koje znaš da će se dogoditi, ni one spontane za koje nisi spreman (ako se za njih uopće možeš i pripremiti), one koji za sobom ostavljaju onaj prokleti osjećaj praznine, tupi pogled negdje u daljinu. I onda još, kao za inat, čuješ neku dragu melodiju koja svira u nekom kafiću pored i onda te ta ista melodija ostatako života podsjeća na taj trenutak. Zato ja pokušavam izbjeći sve što sliči na rastanke...uvijek kažem vidimo se, ali nikada ne uspijem izdržati da se ne okrenem još jednom za osobom koja odlazi ili koju napuštam. Skoro uvijek bude suza...ne znam drugačije. Drago mi je što sam ''zalutala'' na tvoj blog, nalazim se, nalazim...
pusa*
28.12.2006. (12:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emanuele
kod rastanaka...ja stojim i čekam upravo to..još jedan okretaj, pogled i ono nešto u očima koje me gledaju, i susprežem suze...nebitno hoće li susret biti brz ili ne..uvijek me nešto stegne u grlu. ne volim kofere, ne volim rastanke...ne volim gledati kako osoba koja odlazi sprema svoje stvari i ide....topli pozdrav ti šaljem i želim ti od srca sve najbolje povodom blagdana
28.12.2006. (19:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tija
Uf slaba sam na rastanke... s vremena na vrijeme nekih se i sjetim ..... nije dobro.
28.12.2006. (20:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragonfly
Kaže lisica Malom princu...
"Vidiš li, tamo dolje, polje puno žita? Ja ne jedem kruh. Za mene žito ne predstavlja ništa. Žitna polja ne podsećaju me ni na šta. A to je žalosno! Ali ti imaš kosu boje zlata. Biće divno kada me pripitomiš! Žito, koje je pozlaćeno, podsjećat će me na tebe. I ja ću voljeti šum vjetra u žitu...
...
A kada se dan rastanka približi:
Ah! reče lisica... Plakati ću...
Sama si kriva, reče mali princ, nisam ti želio nikakva zla, ali ti si htjela da te pripitomim...
Naravno, reče lisica.
Ali ti ćeš plakati! reče mali princ.
Naravno, reče lisica.
Znači, time ništa ne dobijaš!
Dobijam, reče lisica, zbog boje žita..."
28.12.2006. (20:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
secret
mrzim rastanke, i uvijek odem prva jer mi je tesko gledati kako druga osoba odlazi
29.12.2006. (12:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lady
Da..al lakse je reci dovidjenja nego zbogom..zato neki rastanci mogu imati i onu lijepu čar..
Pozzdrav
29.12.2006. (12:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
napolaputa
ja se rastancima sto brze okrenem i nastavim svojim putem..previse boli
kada gledas kako netko tvoj odlazi pogotovo kada znas da se vise necete vidjeti
30.12.2006. (01:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...