..kako smo odrasli..
..prošlost je nešto nepovratno,rečeno i učinjeno...budućnost je ono što dolazi i o čemu sanjamo, maštamo mislimo...a što je sadašnjost?..ona nit koja povezuje ova dva vremena dajući nam moć da to zrno možemo mijenjati..
Ponedeljak ujutro, već je nekih 10 i 15. Ja i Dada čekamo da zvoni za veliki odmor. Gladni smo kao i svako jutro kad smo prva smjena, ništ ne jedemo do velikog odmora.Čim se zvono oglasi trčimo do Tiškove čevabdžinice i naručujemo male ćevape. Pokušavamo uvijek u startu pobjeć ostaloj djeci da bi manje čekali i da bi se mogli voditi za rukice. Jer nismo željeli da nas itko vidi. Svako jutro ista procedura. Naslonjeni na zid, ja i Dada čekamo hranu. Za nama dotrči često gazdin rodjak Marko na kojeg smo često bili ljubomorni jer je ćevape dobijao džaba. Dada se nije na to posebno obraćala, jer je svaki dan kupovala ćevape i sok, al ja jesam,jer sam u većini slučajeva imao samo za polivenu(polivena-lepinja polivena sa slankastom tekućinom voda,ulje,vegeta). .
Najdraži dan u tjednu nam je bio četvrtak, kad smo poslije odmora imali zemljopis i kada je profesorica često šetala po razeredu, a mi smo se mogli kriomice držati pod klupom za ruke. I bili smo najsretniji na svijetu. Iako je to bilo sve vrhunac naše ljubavi. Držanje za ruke. Onda je došao rat i sve odnio u nepovrat.
Dada se odselila preko noći, nikada je više nisam vidio. Kad sam se vratio iz "vana" rekao mi je Nermin da se udala. Sa osamnaest i po. To je meni bilo malo čudno, jer znao sam da je još onda sanjala o faksu, o putovanjima,o...
Nisam bio ni nesretan, ni tužan, samo mi je bilo teško shvatiti udaju sa osamnaest i po. Još mi je Nermin rekao da ju je odveo neki Mudžahedin i da živi u brdima podno Vlašića. Nešto kao stari se sprijateljio s njim, on je oženio preko noći, a ovaj se poslije kajao i proklinjao zlu kob i čudnog stranca..
-"Kako je sijao, tako je i ubrao".- reče mi Nermin dok smo jednom pričali o Dadi.
-"Što hoćeš s tim reći?"-upitah ga boreći se sa cigarama koje su me i nakon par mjeseci pušenja još uvijek ujedale.
-"Ma, taj ti je dočeko Mudžahedine ko sinove, a kad je vidio da je uništio život kćeri umalo se nije ubio"-reče Nermin u dahu.
-"Ma takvi Narcisi ne bi ni pero na se digli, ne bojim se ja za takve"-rekoh mu i promijenih temu.
Pričali smo još neko vrijeme o nekim neobaveznim stvarima, o nogometu, politici Amerike prema ostatku Balkana, knjigama, romanima, ženama. Sve smo pretresli, a o ratu nismo puno pričali. Kao da smo se prešutno dogovorili da ne brljezgamo o onom o čemu cijeli svijet priča. Nekom rat a rijetkima brat. Na kraju smo se pozdravili i obećali jedan drugom javiti, al smo se nekako izgubili i z obzora jedan drugom. Također neka vrsta prešutnog dogovora. Vjerovatno.
Viđali smo se poslije u prolazu, mahnuli jedan drugom, nasmijali se i otišli dalje.
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
..Danas sam dobio jednu pjesmu. Ne pardon, zapravo više pjesama. Al jedna me se dojmila, posebno. Dugo sam bio u nedoumici da li je podijeliti s vama ili ne, ali ipak neću. Štiteći privatnost dotične osobe. Ako hoće nek je ona doda.
Ta me pjesma natjerala da se prisjetim pričice od gore,koja je duboko zakopana i prekrivena velom prašine,al i naše ( moje i pjesnikinjine) priče u sadašnjosti što je nešto lijepo,čedno i slatko do srrrrži, i da se bacim u neke misli o budućnosti. Al ne smijem predaleko.U budućnost mislim...
Zaista je bitno samo ono jedno, što se događa sad. Jedino na SADA možemo direktno utjecati i poboljšati. Što je bilo bilo je, da li dobro ili loše, to ne možemo vratiti. Kao što i ne možemo predvidjeti budućnost. Zato se prihvatimo sadašnjosti. Ovog trena.E baš tog koji je u prošloj rečenici i već je iščezao. Već je prošlost...Zato čuvajte sadašnjost. Kao kap vode na dlanu.
...ova sličica koju sam "ukrao" mi savršeno paše uz osjećaj prolaznosti...i poimanje sadašnjosti..
zato je dijelim s vama-)))
| 16:35 | Komentiraj (5) | Print this! | #
..he prolaznost.. ...i priča... ...i sadašnjost.. bacio si me u misli.. ..like always.. (anabel lee 03.03.2006. 17:59)
opet stavljaš velike slike i cijeli tekst ode ispod boxa:( pa se ne da čitati:)) lako tebi mene tješiti kad si ti zaljubljen;) ;) (D.S.O. 03.03.2006. 20:32)
jako dobar blog...svidja mi se...mnogo puno...peace (izgubljena 03.03.2006. 20:38)
život je doist rijeka,ima svoj izvor,brzace i virove,mirnu luku i neminovan kraj...tako prošlost teče kroz sadašnjost i uvječe u budućnost..kao..tri sestre..jako lijep post,odlazim u arhivu... (snoviđenje 03.03.2006. 23:19)
ma gle, ovo je sad pretjerano! ja ne mogu vidit tvoj tekst jer mi ga opet boxevi prekrivaju a d.s.o. veli da si zaljubljen????!!! a kako sam ja to mogla vidit, uimissovo, ja svakog vraga zadnja doznam! de popravi to ko Jahvu s visina te molim :) (Viz 05.03.2006. 01:46)
