Ovaj post će biti posvećen, doduše retroaktivno, događajima vezanim uz Darkov prošlotjedni pir i zabavu održanu dva dana prije svadbe, isti dan kada je u Artu bio koncert za kojeg je Dado pobrao lovorike. Međutim, može se također ovaj post shvatiti kao perfidno reklamiranje Matine nedavno novootvorene trafike koja se btw. nalazi na sredini rive, pored nekadašnjeg kafića Mali Mulić, i danas još uvijek aktivne urarske radnje njegovog dide onda, oca Zlatka danas, pa valjda i njegove, tako to ide. Mate je, eto, odlučio proširiti djelatnost tako da smo mi taj četvrtak pili i nazdravljali do sitnih noćnih sati u ime Darkovog vjenčanja koje je trebalo uslijediti. Samo uža ekipa, nas šest.
Dakle, svi vi koji još uvijek niste shvatili poantu ovog posta, kažem u glavu – DRAGI ČITATELJI, KADA DOĐETE U MAKARSKU, OBAVEZNO SVE POTREPŠTINE KOJE SE KUPUJU NA KIOSCIMA IMATE NABAVLJATI KOD MATE NA RIVI! AMEN. No, možemo se naći kod Mate i na piću u isto vrijeme. Već su se počeli dogovarati kulturni događaji pred trafikom. Sve to vodi ka raspletima koji neodoljivo podsjećaju na one iz legendarnih low budget filmova – 'Trgovci' ili 'Dim' i 'Dim u Lice'. Baš takvo se nešto odigralo ovu večer kada su snimljena ova dva video materijala, ali cenzura je odradila svoje, tako da sadržaj ostaje samo u mojoj osobnoj arhivi.
Rockatansky Off Exhibition: Posjetitelji Viđeni Očima Gorana Novovića
27.06.2007. srijeda
np Naglfar – Harvest LP
Kako je sa fotografija vidljivo, u Rockatasnkom je ima već nekoliko dana na oglasnoj ploči postavljena 'off' izložba karikatura gradskog akademskog umjetnika Gorana Novovića. Pošto se gosti Rockatanskog vole uzajamno i nitko nikome ne ostaje dužan, tako je i umjetniku, redovnom gostu našeg 'noćnog boravka' uzvraćeno istom mjerom. :) Izložbu je postavio Baćo, a tko je autor Novovićevih portreta možete saznati na šanku Rockatanskog.
Dvojac lokalnih DJ-a, Ljubiša Ševelj i Vedran Brkulj, koji se kriju iza imena Beatman i Dr. Lu, jučer su na plaži Beach Bara Buba odradili popodnevni party za kupaće, te one kojima je imperativ samo glazba i opuštanje u hladovini Buba bara. Uglavnom, sve sami mladi ljudi su se našli ovo nedjeljno pretoplo pasje poslijepodne na poznatoj gradskoj lokaciji, godinama već specijaliziranoj za elektronske zvuke poznatih svjetskih izvođača. Iako je bilo malih problema sa zvukom - baš u trenutku kada sam došao otišle su dvije bas membrane na zvučnicima tako da su visoki i srednji iritantno prštali za vrijeme par pjesama - na kraju je sve ispalo dobro. Zvuk se normalizirao, dok se lagani ples nije niti zaustavljao unatoč velikoj vrućini.
Na poznatoj makarskoj plaži gdje se nalazi Beach Bar Buba, sutra će se održati dnevno poslijepodnevni party s početkom u 15 sati. Tri sata će, dakle, dva poznata domaća DJ-a, nadimaka Dr. Lu i Beatman iza kojih se kriju Vedran Brkulj i Ljubiša Ševelj, reproducirati elektronsku glazbu za koju mi je Brkulj kazao da nije klasična 'tuc-tuc' već malo drugačija plesaonica, a cijeli će se party odvijati pod naslovom LogicFunkyLogic.
Art cafe uživo: No Control, Epitaf i Kolaps Prirode
22.06.2007. petak
np Mastodon – Leviathan LP
Sinoćnji koncert makarskih bendova Kolaps Prirode i No Control, te splitskog Epitafa, koji je održan povodom zadnjeg dana škole u uzavrelom Art cafeu, okupio je tristotinjak ljudi među kojima se našlo i vrlo zadovoljnih stranaca, konkretno nekih Norvežana i Šveđana koje je zanimalo toliko mnogo informacija o događaju jer su naprosto bili oduševljeni zatečenim. Kažu, real stuff - lokalne svirke malih demo bendova – to je prava poslastica i znak kulturološke osviještenosti sredine. Tražili su također i discove da bi kupili od bendova koji su nastupili, međutim, to je ipak previše - objasnili smo im da ipak nije sve tako bajno u Hrvatskoj. Eto, da ipak mogu pogledati koji video clip navedenih izvođača na YouTubeu, ako ih to zadovoljava, na što su potvrdno klimali glavom. Što se toga tiče – konja za trku imamo. ;)
Kolaps Prirode – Sepultura cover – Refuse/Resist
Dakle, prvi su u debi nastupu na binu izašli Kolaps Prirode, mladi makarski bend koji je promijenio za vrijeme svirke nekoliko pjevača, a i nekoliko glazbenih pravaca – od punka i oia, do death/thresh metala. U svakom slučaju zanimljiv nastup, dobra svirka i ogromna količina buke, i naravno legendarna i neponovljiva Sepultura. Što je pohvalno, svirali su i neke svoje pjesme ali nisam upratio detalje po tom pitanju. Nakon njih su nastupili heavy metalci Epitaf, a ja sam njihovo vrijeme svirke proveo vani u čakuli s Perom i spomenutim Skandinavcima (reka bi prijatelj Ozren Franić – s 'našima' :)). Heavy metal – najdosadnija glazba svih vremena s iritantnim vokalima i ultar/mega/turbo pretjeranim soliranjima na jadnim gitarama. Epitaf, ukratko. Uslijedili su prvi taktovi antologijskog prvog singla Killing In The Name s prve istoimene ploče benda Rage Against The Machine, kao najavna pjesma trećeg benda No Control. Svi smo se preselili unutra pogledati energični nastup makarskih punkera. Grozna vrućina me je natjerala nakon nekoliko pjesama vani jer nisam više mogao podnijeti znojenje koje me je jučer okupalo nekih desetak puta. Pravac riva. A što je bilo dole, kod Mate na trafici, slijedi uskoro. ;)
No Control – Toy Dolls cover – She Goes To Finos
P.S. Velika pohvala slijedi Dadi na organizaciji ovog događaja, koji me je podsjetio na naše dane entuzijazma i na 'našu stvar' sredinom devedesetih, kada smo od vrata do vrata molili političare i poduzetnike da nam izađu u susret i daju neki prostor za zabavu, konkretno za koncert. E, to su Dado i njegovi članovi benda No Control odradili zadnjih dana, a vrhunac je bio sinoć – sam koncert. Također, kako je Dado kroz priču istakao, velika zasluga leži i na dobroj volji trenutne političke garniture koja se nalazi u gradu na vlasti, a ustupila mu je prostor nakon nekoliko upornih posjeta i direktnih zamolbi. Dakle, Grad Makarska i lokalni punkeri zajedno!
Monografija planine Biokovo našeg makarskog fotografa Krešimira Žanetića je upravo izašla iz tiskare, a tim povodom sam obavio kratki razgovor o knjizi - idejama i realizaciji, vizualno vrlo efektnog projekta, i, što je za ovakve publikacije dosta bitno, prodajno vrlo povoljnog književnog artikla.
- U jeku mog guranja u raznorazne novine i medije, negdje prije pet godina – priča kao inače vrlo smireno Žantić - palo mi je na pamet da bi trebalo ući u jedan dugoročan projekt, ne klasični novinarski koji samo radio tada a podrazumijeva 'rad na brzinu', već nešto potpuno temeljito, dakle, proizvod koji bi zadovoljio konkretno mene kao kupca. To mi je bila osnovna ideja kako krenuti u posao čiji plod evo danas držim u rukama. Sasvim se slučajno tada dogodilo poklapanje moje ideje i promidžbe Parka prirode Biokovo, a nakon razgovora s prijateljem i dizajnerom Dominkom Bucom Glučinom, odlučujemo se nas dvoje za realizaciju ove knjige, i po prvi put je zajedničkim snagama potpisujemo imenom – Studio 'Duplo Više'. Naime, sama budućnost studija ovisi od ovog pionirskog projekta i uspjeha prodaje knjige 'Biokovo'. Ako sve pođe kakao treba, naša radna tendencija je usmjerena ka razvoju daljnjih ideja slične tematike, vezane za marketing, turizam i ostale vizualne promidžbe – o planovima studija 'Duplo Više' ili znakovima 'X2' kazao je novinar dnevnika 24sata Krešimir Žanetić.
Naime, u proteklih pet godina Žanetić je proveo oko 200 radnih dana snimanja na Biokovu, a uspješnost - zadovoljavajuća fotografija – postigne se u prosjeku svakih deset dana. – Snimao sam za vrijeme svih godišnjih doba i za vrijeme svih mogućih vremenskih uvjeta, od ekstremne hladnoće, kiše i snijega, za vrijeme hladne bure, lijepih proljetnih i ljetnih dana; ma skoro svaki vremenski trenutak koji prolazi ova planina koje se nadvila nad mojim rodnim gradom Makarskom sam obilježio okom kamere. To je, naime, još jedna ključan detalj monografije – prikazati planinu potpuno autentično. Pokazati je onakvom kakva ona jest. Bez ikakvih modificiranja i konfekcijskih prilagođavanja. Također, za vrijeme snimanja nisam koristio nikakve 'čeke', na nikakav način nisam utjecao na prirodu – zagadio je, uzurpirao ili namještao nekakve zamke za životinje. Sve je argumentirano 'iz šetnje' – govori Žanetić i spominje se kako je pratio sedam, osam dana jedno stado muflona koje je na kraju uspio slikati u vrijeme najžešće borbe dvaju mužjaka s nekih pedesetak metara udaljenosti. Dodao je također da bi se knjiga mogla slobodno zvati 'Traženje surog orla' za kojeg mu je trebalo više od 73 dana da ga konačno uhvati svojim dalekometnim objektivom. – Nakon 73 dana sam više prestao brojati dane iščekivanja orla – kroz smijeh će Krešo – kojeg sam ipak na kraju uspio 'uhvatiti' u zraku, ali ne i na zemlji
Dakle, krajem idućeg tjedna će se u prodaji naći ova knjiga po, za ovakvo izdanje, vrlo prihvatljivoj cijeni od 80tak kuna. Format je 22x22, a sadrži 100tinjak fotografija na 96 stranica u boji. Krešo je ovaj put preuzeo i ulogu autora teksta, tako da uz sve fotografije, potpisuje i kratko štivo prisutno u monografiji planine Biokovo. Bravo Šešo! :)
Kao i što je vidljivo s plakata ispod, prekosutra se u 'pokojnom' Art cafeu održava koncert!? Dado, pjevač No Controla, mi je objasnio prije neki dan kako se sve odvijalo oko organizacije – hoće biti, neće biti, no ovo je očita potvrda da je na kraju sve ispalo kako treba. Sugerirao sam mu da bi bilo najbolje isposlovati vanjski dio Arta ako je ikako moguće, međutim, na kraju će sve po svemu sudeći biti odsvirano u interijeru gdje će biti milijun stupnjeva Celzijevih. Garant. :)
No Logo u Podgorskom Sharku i International Music Festival u Tučepima
16.06.2007. subota
np Porcupine Tree - Fear Of A Black Planet LP
No Logo in act
Odličan nastup već nekoliko godina starog makarsko/šibenskog benda No Logo, održan je sinoć ispred podgorskog plažnog objekta Shark. Pedesetak ljudi se smjestilo na šetnicu poslušati ovaj bend koji sve više i više svira i stvara, tako da se na repertoaru našlo nekoliko novih, izvrsnih skladbi poput pjesme Šibenski Trokut, koja govori o svoj agoniji ratom zahvaćenog Šibenika. Naime, autor pjesme - gitarist i jedan od pjevača benda, Milan Mucić rođeni je Šibenčanin koji, dakle, kroz pjesmu progovara o svom životnom 'hardcoreu' kojeg je proživljavao on a i ostali sugrađani za vrijeme okupacije Krešimirova grada. Takav je i groove pjesme, mračan i žestok, prava poslastica za ljubitelje 'šporkog' zvuka poput mene.
No Logo – Šibenski Trokut
Prije odlaska za Podgoru, Suri i ja smo posjetili Tučepi, gdje je upravo sa svirkom završavao splitski bend Acoustic 6, u sklopu Vitinog International Music Festivala u Tučepima. Očito su svirke počele rano, jer su nam rekli da je bend Hlavac iz Češke nastupio prije njih, a od ovih smo uspjeli odgledati zadnje dvije pjesme. Večeras je glavni dan festivala. Nastupaju Kind Of Blue iz Tučepi i austijsko-britanski duo Steve Gander i Frank Haselsteiner, te specijalni gosti večeri.
Edi Maružin u Tučepima: Dame i Drugovi, Dobra Večer!
14.06.2007. četvrtak
np Middian – Age Eternal LP
Vodnjanski Gustafi su odradili odličan koncert jučer u tučepskoj lučici za Sv. Antu. Dapače, jako dobar koncert! To je, naime, od njih bilo i za očekivati iako ih do sada nisam gledao niti jednom uživo do sinoć. Urbane koncertne legende, posebno ona od Mate Medića, govore da je njihov nastup u Makarskoj s početka 90-tih godina u tadašnjem discu Merlin jedan od najboljih koncerta ikada odsviranih u Makarskoj. Međutim, ovo su ipak bile Tučepi, znači drugi teritorij, drugi kriteriji. ;)
Ja Nisam Stija Mala – Gustafi uz vatromet, za 'dame i drugove', kako kaže Edi ;)
Lepršav i sangviničan – mogao bi se u dvije riječi opisati njihov koncertni nastup prepun ritma i plesnih virtuoznosti, nezaobilazno skakanje na ska/texmex ritmove, isprepletene dijalektalnim, duhovitim stihovima glavnog autora i frontmena benda Edia Maružina. I tako dva sata, potpuno korektno, do vatrometa koji je obilježio kraj njihovog nastupa, za kojeg je Edi imao par zanimljivih komentara između pjesama, poput izjave - Ovo je naša zadnja pjesma i više se ne vraćamo na binu – koju je ponovio preko nekoliko puta. Ali ipak ostaje 'najjača' ona pozdravna – 'Dame i drugovi' koja mu je 'izletjela' sredinom ovog odličnog koncerta. ;)
Žminjka - Gustafi, a i tri brata Viskovića, kako je srednji rekao, Daltona :)
P.S. Čestitke Tučepljanima na profinjenom glazbenom ukusu, jer su na svoju mjesnu proslavu doveli sigurno jedan od najboljih hrvatskih bendova trenutno, što je privuklo i popriličan broj nas iz Makarske da dođemo sinoć u Lučicu. Rekao bi Veseli, evala! ;)
np Hatesphere - Serpent Smiles and Killler Eyes LP
Tučepi su ovaj tjedan definitivno naš centar svita. Prvo, legendarni folk/texmex/rock Istrijani, bend Gustafi, sviraju u Lučici prekosutra za sveca mista – Antu, pa Vitin internacionalni festival za predstojeći vikend na kojem će nastupiti u petak češki Hlavac i splitski Groovies, a u subotu, glavnu večer festivala - Kind Of Blue iz Tučepi i austijsko-britanski duo Steve Gander i Frank Haselsteiner. Sve to ponovno na istom mjestu, u Marini, gdje će također biti organizirani i after party događaji u istoimenom restoranu. Bravo za Vitu i za njegove trude i ideje, te mu svakako moram poželjeti još ovakvih festivala, te da mu ovaj u potpunosti uspije!
Baćo mi je ustupio jedan svoj rad, kojeg s ponosom objavljujem ovdje na blogu. Njih dva, familija. ;)
A najava za prošlo nedjeljnu subotu u Rockatanskom od duhovitog autora je izgledala ovako. :) No matter how hard you try, you can't stop us now!
Danas sam na plaži zatekao prvog ovogodišnjeg cvrčka. U primorskom izdanju, svojom solo vokalnom izvedbom je odavao vrlo zvučan i temperamentan stav. Ugodno je, dakle, narušavao apsolutnu tišinu prirode koja je vladala svih ovih proteklih dana, pa i danas. Iako je kupanje odavno u punom jeku, cvrčak debitant se morao zabilježiti, jer njegovo izrazito primjetno cvrkutanje dalo je na znanje da su ljetni 'čičevi' pred vratima. Da, itekako. Neumoljivo.
Akademski slikar Goran Novović izlaže svoje radove u hotelu Meteor ima već nekoliko dana, točnije prodajna izložba je otvorena 01. Lipnja a trajati će do 15. ovog mjeseca, svakim danom od 09-12 i 19-22 sata. Posjetio sam Gorana prije neki dan u ugodnom prostoru, idealnom za postav ovakvog sadržaja – autorskih crteža i slika. Inače, Goran je uz mnoge makarske likovne autore uvršten u nedavno objavljenu knjigu Mediteranska Fascinacija, publicistkinje i likovne kritičarke Marine Baričević, koja za njegova djela ima samo riječi hvale. To su, naime, vrlo važne informacije nam običnim, likovnim laicima. Međutim, za ovog vrlo kompleksno nacrtanog Hendrixa mi ne treba nikakav kritičar koji će mi kazati da je vrhunski. To vidim i sam! ;)
Konačno su prošli tjedan došle Stipine koncertne propusnice, koje će kao i ostale nepovratne završiti na zidu Rockatanskog, gdje se još uvijek nalaze sve one donirane od strane vas posjetitelja za fundus drage nam ustanove. Dakle, još uvijek možete doći pogledati dio postava izložbe koncertnih karata, iako su Vedran i Darko, Šule, Rajko i Kruno, odnijeli svoje okvire. Ostalo je njih desetak još uvijek visjeti, pa tko voli nek' izvoli doći pogledati. Ove sad možete i ukrasti, nije me briga! Zadužene sam vratio, tako da mi više nitko ne prijeti 'vješanjem'. :)
Ugrin, koji je osvojio drugu nagradu i special edition cd Hladnog Piva 'Knjiga Žalbe' s potpisima svih članova benda poslao je u znak pažnje za dobivenu nagradu još jednu, tko zna koju po redu kartolinu u Rockatansky. Iako je ova druga nagrada namještena, svakako ne gubi na vrijednosti. Pozdrav dežurnim dušebrižnicima! :)
Nakon prošlogodišnjeg prvog životnog posjeta ovom starom gradu, njegovim kaletama i trgovima, ovo putovanje za Kotor odlučio iskoristiti za obilazak zidina iznad grada. Predivan pogled na ovaj dio bokeljskog zaljeva, rivu i stari grad, relativno lijepo vrijeme – sve su to uvjeti koji su rezultirali s par zanimljivih fotografija, naravno, i pokoji video. Pravi mali Dubrovnik, grad malo veći od stare Korčule, zanimljivih karakteristika, prepun Japanaca i Amerikanaca, multi kulturalnih i razigranih nacionalnosti – sve je to Kotor. Mali magnet koji te zove ponovnom susretu.
Kotor sa zidina
Kotor sa zidina malo više
Stare, vanjske zidine, nisu baš u nekom dobrom stanju. Čak se na ulazu dobije upozorenje da nisu svi dijelovi potpuno sigurni za hodanje, tako da treba obratiti pozornost na moguće odvaljene stepenice i druge kamene površine. Kule i građevine, barem ove do kojih sam došao jer se nisam popeo do samog vrha, također, su u relativno lošem stanju. Budućim generacijama u ostavštinu, s malo restauratorskog duha, dovelo bi sve to u idealno stanje. Šteta bi bila aktivnije ne proširiti turističku ponudu i na taj dio ovog pitoresknog, nadasve zanimljivog i lijepog srednjovjekovnog gradića, u kojem su i mačke - vidi sliku na samom dnu - očito pronašle raj na zemlji.
OPIS BLOGA: Ovaj blog je s vremenom izgubio svoju osnovnu vokaciju i pretvorio se u nešto sasvim drugo i ne očekivano. Međutim, egida "Rockatansky naš svagdašnji" još uvijek stoji. Iako je lokalan, djeluje globalno. Bitno je, ustvari, da se dobro zabavljamo. :)
