sick art

23.01.2006., ponedjeljak

Moje ime plače tamu

Oklopni vojnici padaju s neba
smeće završava potjeru u noći
menstrualne tegobe prelijeću travu
dok oblak magle stvara masku.
I dok nas smrt ne rastavi
kod oltara mrtva žena leži
i plače znoj koji svijetli na
mjesečini i pretvara se u jedno,
jedno koje pretvara se u ništa
Tragovi crnog leptira, ubijenog
u vrijeme njene smrti.
Svršava ponoć svoje tople snove
i molim se bogu Sunca za spas
tražim te u beskraju tame
i sam plovim, bez nas
odlazim daleko gdje nema ljudi
i volim noć, svog starog druga.
Okupljeni toplim glasom
miris prljavih ruku i cigareta dim
u Krevetu od žada zadnja vatra gori
a kosti njene most tvore
i kosa njena pretočena u tamu.
Sanjam bolest ljudi i snove tmurne
i poklanjam strahu cijeloga sebe
i volim misao koja na um pade
i nestajem... i polako se vraćam
i kada plačem odlazim daleko
cigareta sanja bljuvotinu cipela.
U izdisanju smrt se javlja
i preplavljuje maštu moju
a crne zavjese zborom ore
i vjetar i blato i zemlja tvrda
zemlji pripadaše njihove oči
i u ljubavnom zagrljaju
u zadnjim satima mole.
Kape lete i vraćaju se polako
spavam i gledam šumu asfalta
Mučnina i bolest pitaju me nešto
ali ne čujem, jer nisam.
Trčim ka ponoru plavih misli,
i gledam besmrtnosti drsko u oči
ali ne vidim svijet
samo postojim u noći.
Da!
- 22:36 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

  siječanj, 2006 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Novi umjetnički pokret, koji ruši granice čak i postmodernog svijeta i morala!

Linkovi