|
Urlik mjeseca i topot konja bez repa Pakao i tapete, debele tete I dok tacna zviždi u rerni ja jesam Gazim po razbijenom staklu Ali na putu sam prema paklu Skačem preko umobolne plastike bez mesa Ali krojim kožu nevinih bankina i tijesta Kao beskičmenjak gutam grozdove spužvi Kreveti pakleni zamagljeni izmetom grijeha U svijetu bez pravde ja smrdim poput joda I trulog mesa kostiju napajah svoja usta U žeđi za krvlju ljudskih manekenskih tijelesa Glečeri od olova drobe lubanje crnih kurvi A one vikaše daveći se u tekućem olovu ljubavi Koja cima da te prevari i odstrani dušu iz kosmosa Ali jaki smo mi u tijelu jednom mirno zijevamo Poput boga lažnog u vjeri kršćana ja sam odustao Nakon SV.ILIJE koji je zbog gnjeva svoje slabosti spalio Četrdeset i dvoje nevine dječice Sramota ljudskog roda, lažnjak od sira i tobogan od kičme U svijetu od kostiju ja sam lubanja od zlata I svijetlo u tami guturalnih tabu tema. Da! |
|
Živi bili pa vidjeli Neba Mrtvi bili pa vidjeli Svjetla. Ubila me roza majica ubit ću je pa će biti crvena hi, hi, hi. Blatni crv izjeda kosti na mom piru svi gosti slave okrutnu smrt dosadne majice i ostali crvi izjedaju to lice. Prava kurva lijepog lica Al' bez mozga prava cica Šat gana metak na sred čela dobila je što je i htjela. I plavičasta masa umjesto mozga izliva se van i pliva jedna krava, ćurka, kokoš, koza budućnost skorog kraja, prazna i gnjila. U lubanji sad počivaju joj crvi od Gadnih bića sad sve vrvi Majica Glamour '40 gori sad na +90. U svjetlu pakla i mekoći trnja nestaje praznina odvratnoga bića nepostojanje bljuje idole joj drage i plače drveće, otkriva se škrinja odlazi u tamu odvratnoga pića nestaje joj glave, nestaje i snage. I plače sad probodena tamom u svjetlu gnoja postaje damom Moli boga da podari joj smrt da zagnoji truli, krvavi vrt. Da! |
|
U plastici jedem kanonski oblik njive I rukama mazim toplokrvnog jarca I zalazim ko Sunce iza stajskog đubra I oblačim kožu nekog roza vuka U plastici gutam kanonski oblik neba I plazim po ljudima gnjusnim I uvlačim se kroz ispucale vene I pretvaram se iz čovjeka u mene U plastici probavljam kanonski oblik šerpe Gazim po livadi monokromnog karaktera Trovajuć se željeznim oksidom Al bolje time nego lijepom sidom Iz očiju mi curi mrak Jedan dugi tamni trak A kakav sam to vjernik Kada gledam u križ A bojim se bojom crvenom od noći Gutam mačeve od radijacije Nuklearne glave zalijevam u bašči Rastu djeca nuklearnog doba Gore i od najgorega roba Svi ljudi na štapu pjevaju Serenadu grožđa bez kožice I drobih tijela njihova U vino ga pretvarah Lažem u ogledalo od topovskog metka I svrake gmižu kroz puščanu cijev A ja čistim topove od čokolade Da ne zahrđaju od boli I grickam obarač I sjeckam paradajz Ali nemam obarač na kojemu Sjeckani paradajz Plovi i tone kroz skrletno nebo od sosa Da! Izvori inspiracije: Pixeli što me bodu u oči, Spidermenova žena i trula čokolada za 2,99kn. luk što sam samljeo za ručak i El Diablo kojeg upravo hranim čokolinom |
| < | veljača, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv