Militantna grupa Hamasa slama svoje crijevo i prelazi preko oblaka i skreće za planinu, lijevo. Onaj koji te u dupe jebo popio je sok od mesa i sletio na nebesa, trenutak zatim pukla mu kesa i pitao me - jel' jesam. Ja mu reko - knjiga neka upita za postojanje trajne sjednice zbora a ako ustraje, Troja koja ide za njegovim repom. Grad je pišao na trotoar, a ja u kantu za smeće, ono plavo drveće jede madeže i sve je teže brati grožđe, srati kandže i izranjati iz dubine vaginalnog iscjetka. Sudac postaje moj kurac koji se oslanja na dud, mulac. Arbitraža persiflaža grije strije a bubreg pjeva Odu radosti dok male gadosti ti padaju na um prostor između jaja i šupka, šum. Jesi li ti gluh? Jebali te puh i štrumf. Mala pometnja u redovima cigareta proljev na usta curi i stavljaš ga u čokolino, baš fino, sline ti ulaze u usta, mikrokosmos te izjeda! Da! |
Komika proizlazi iz cvijeta pakla smije se topografija prozopografije i sklapa se unutar nemira vanjštine opisujem naznake elemenata grijeha koji je poklekao pred Belzebubom. Svaki grafoskop ima dva nenavidna grijeha a šta se može preko torbe Ne možemo slušati zagrade koje ječe bol krhkoga debila. Trivijalnost banalnosti donosi suprotnost Carstva Tame očekivanoga s radošću duha. Blud spužve jadne kose piše nosom detaljan opis mrtvoga stiha, a slike materijalnoga heroina u peći. Tekstovi jedu gljive za ručak portreta koji karakterizira malu senku izvan kojega konteksta prelazi dno u šalove. Oblikovano, rolovano časno sedmi put iskazuje kretenizam od početka. Jebo te Amen i Adam i Anka Odmazda mednoga pića koji odbija u sliku svoju da postoji u slovu ono što je središnje bitno premazano je govnetom satiričnim u prozaičnom bitku kršćanskom začinjeno lakše funkcije koje uloge završavaju tosterom. Močvarni predjeli vlakova u sladoledu. Da! |
Kesa puna mozgova ukamionu ovca bez lijeve lopatice mislilac koji leti nisko trenje se malo pomaklo. Ime moje plavo je stenje štuka ruke moje novac je kod mene kradem prvo malo piva. Noge nemam zlatne ja mozak nemam kuda idem? Jednadžba XY gola stoji? Domet moj sjedi stoji. Srce Monalizino smrdi moderno svemir nije kako smrdi kolač odlazi daleko uglib testisi gmižu oko vrata. Dobro stoji loše prolazi bolje plače otpadak masni najbolje pada batrljak pneumatični zlo jebe dobro umozak. Završi glupu iružnu pjesmu animalna strada gmižu crvi Laptop prdi kroz USB nadovezujem riječi bez smisla. Da! |
Vulgarizovani bitak ide do nehaja stvara svoje iskasapljeno lice u blatu i nosi težak uteg blage retardiranosti u šerpama i ormarima obitava konj. I dok dubim na glavi u zubima karijes vrišti riječi izjeda mjesec koji zove se Ka blasfemija boga i svetaca stoji. Nema kraja koji je filologov vodič za slijepo crijevo vezana nit kida bubrege inače sam dobro, ali krajnici mi otpadaju i slezina mi curi na nos. Bicikl. Lijepo lice bez mozga sija u lubanji metak prebiva muče me krvnici lica moj mozak sad je ulica. Anakreontovi spermiji klize ti niz grlo ono što je vrlo, vri mi u paradentozi a postlinearni predjeli diplomatskog alata žvaču mi jezik u podnožju peščanog sata. Samo seri i ne pitaj šta? Samo seri i ne pitaj gdje? Samo seri i ne pitaj zašto? Samo seri i udavi se u dreku. Da! |
Oklopni vojnici padaju s neba smeće završava potjeru u noći menstrualne tegobe prelijeću travu dok oblak magle stvara masku. I dok nas smrt ne rastavi kod oltara mrtva žena leži i plače znoj koji svijetli na mjesečini i pretvara se u jedno, jedno koje pretvara se u ništa Tragovi crnog leptira, ubijenog u vrijeme njene smrti. Svršava ponoć svoje tople snove i molim se bogu Sunca za spas tražim te u beskraju tame i sam plovim, bez nas odlazim daleko gdje nema ljudi i volim noć, svog starog druga. Okupljeni toplim glasom miris prljavih ruku i cigareta dim u Krevetu od žada zadnja vatra gori a kosti njene most tvore i kosa njena pretočena u tamu. Sanjam bolest ljudi i snove tmurne i poklanjam strahu cijeloga sebe i volim misao koja na um pade i nestajem... i polako se vraćam i kada plačem odlazim daleko cigareta sanja bljuvotinu cipela. U izdisanju smrt se javlja i preplavljuje maštu moju a crne zavjese zborom ore i vjetar i blato i zemlja tvrda zemlji pripadaše njihove oči i u ljubavnom zagrljaju u zadnjim satima mole. Kape lete i vraćaju se polako spavam i gledam šumu asfalta Mučnina i bolest pitaju me nešto ali ne čujem, jer nisam. Trčim ka ponoru plavih misli, i gledam besmrtnosti drsko u oči ali ne vidim svijet samo postojim u noći. Da! |
Plava olovka zvoni dok haiku čakavski prolazi kroz prozor članovi hrvatskog matematičkog društva vade utrobu demona iz determinacije. Ti problemi u izravnoj vezi stoje sintagma bode diskontinuitet! ftić ružni na grobu jede kamen i drvene mu noge gorahu od ružnoće. Stara mi prijateljica, školjka wc, pjeva odu o kraju samotne žudnje za nedostatkom zubne cakline i smatram da polako umire oralno iskašljavanje. Hipersvemir od obrnutih granica ječi a tronogo čobanče na tri koljena kleči svijet se usmrdio i truli jebeš ti to, otpali mi zubi. Kredenac je trinaesti mjesec iz usta vadi svojih glava deset a dijete slamu preživa i travu u giljotinu tvojih stopala stavljam glavu. To ljudi vole, kad ih dave špagom od crijeva vezana je djeva ali ne Marija, već troglava svinja spremna da u sumrak doji, dinja. Bubuljica na laktu poziva na misu dok opatica fratru liže sisu oni koji su tu više nisu anektiram žirafine plinove i ne znam palce. Jer zovem se krasta po prirodi sam niska rasta na tavi sjedim i skvičim topim se i žudim za ničim. Obrišem unos i spermu joj sa lica kad mi češeš šupak to me golica, odlazim daleko u nepovratni hram gdje Matija Gubec iznajmljuje stan. Iz duple sise curi gnoj Al' meni draži pazuha moga znoj izgledam ko da letim roj zauvijek ću biti svoj! Da! izvori inspiracije - Glasnik matematički, Zagreb, 1993. - Fluminensia, časopis za lingvistiku, Zagreb, 1998. - Forum, književni časopis, Zagreb, 1996. |
Blokovi padaju s neba smrskali su glave beba i dok im curi kičmena moždina kolica se zatvaraju u orah. Truli ogranci vise mi iz oka čeljust svira na kori od gume čajni rovovi u sumraku mraka i meni je, brate, iskopana raka. Još mi malo nedostaje do zraka jer nokti mi grebu i izlaze iz lijesa sluz prošlosti curi mi niz grlo a piramida Vječnosti jede mrave tvog pluća. Iznutrice Kaplju po stropu u agoniji smijeha i konopu od crne kurve pojeo sam nogu i znam, još uvijek mogu. Glad za zvanim tajnim gradom gdje sakrila si ostatke svog lica gdje koža tvoja počiva na krokodilu koji izjeda tvoju vaginu gnjilu. Režem govna u komadiće slasne i gladan zube kidam preko puta klima zove uneredio sam oči svoje. Krmeljice pohujem sa salatom od crva i nema više pekmeza od gljiva iako si prelijepa zemlja te je izjela vadim te iz groba i vodimo ljubav! Da! |
Na proplanku od mesa Djeva leži i pjeva tišinu noge joj bijele i crne i kosti joj smetaju u noći ovoj. I ljepotu njenu ugleda bog obuzet pohotom i žudnjom punom sperme koja se stoljećima nakupljala u njemu njegov penis u erekciji spusti se na zemlju. I krčio je oblake sive i maglu tu dok nije prošao kroz puteljak i zabio se u otvor djeve razvaljujuć meko meso njeno. Oplođena djeva ubrzo se porodi u masi govana ispao joj sin i valjao se u spodobnom obrisu cijeli svoj život, godine trideset i tri. Od boga i kurca njegovog svrši se čin osveta je slatka i živjet s tim glasnik smrti najavi borbu da boga približe robu. Vojska fetusovih govana na boga krene oružjem, svladaše ga brzo, u usta mu uđoše i nastade mu kraj, njega nestade. Da! |
Dok slušamo stvari, dok noć pada ljudi oko mene isijavaju glupoću mislim šta rade i padam, padam ne znam gdje idem, ne znam šta hoću. Jedan spava, jedan kljuca jedan iz mitraljeza puca i metak dosade po glavi kuca oj, Tamo šta ne gutaš moju patnju. Slavna prispodoba stalno piše dok on prdi na predavanju a ostali lebde u suncu mole se svom istrulom kurcu. U početku Bizantskog carstva govori se o dvoznačnosti analogno mjesto u bibliji zašt govor? I vrišti klupa, tupa, stupa, MUP-a, ezoterija voli auto krava spužva ono filozofijsko Kreči nogostup ne objavljuje onoga koga po sebi truje! Eno stoji s bombom u ruci, onaj koji ne može filozofirati, jer ljudi isto to u ustima spavaju u smislu religizioteta, teta baš (pa)šteta u nordijskom smislu riječi i dođe nam subota na repertoar štakor cvili kroz slutnju srodnu slika se pravi luda pred mrtvim bogom koga sam ja zgazio nogom. Umljivi mnijenje obuhvaća opažaj razmišlja ono voljno, genesis srodno s ono vidljivo, uzor jer dolaze od ožujak mjesec treći. Grfoskop guta Oprine demagoške govore katedra prašta grijehe klime svijetlo se slama u povezano to dok ime predstavlja cigaretnu utrobu. U pederskoj majici, ukro je od sestre nasuprot Sokratu teče tinta iz svijetla sama bit sažeta i pobjegla od stroja nedovoljno smrdim. Umreš na kraju i ništa ne znaš dok praznina te jede u jesen misliš da si u punini svoje biti a sve brže padaš tamo gdje te nema. Da! |
Lijepo oblikovana bulja, u mene bulji dok knjiga leti u sumraku svitanja gužvam ja obarač tvojih misli i trčim gol u strelici titranja. I ormar bode, dvije ima noge i raste dok se smanjuje u zrno, krilato zrno se pretvara i gledam nevidljivi stol. Bol, taj bol prošlih dana, u meni izaziva bljuvanje, a komarci izjedaju crvena krvna zrnca iz pepela i tonem poput kita u tajnom propuhu. Milijuni knjiga čitaju ljude i vilice ljude jedu na dan prolazi bojler, kombi bojler i kupam se u exerima boli. Dok cigle lete i jedu govna, gledam Smrt bolnih sisa koje su nekada davno sisale meduze, muze i bankarski činovnici. Lijepog li nosa gadnog u dubini boce spava katran dok letim iznad lonca reciklirano meso prodajem sebi. I volim, volim, ah volim sarmu. Samo kupus, da zaboravim jamu oj, živote jebem ti mamu! Da! |
Dobro je što imam čekić i šarafe u lubanji imam ja iz usta traktor žvače jednjak i krematorij dom je jednak. Marš vjesniče crvenih krovova odjebi od mene, crkni i umri kao što je umrla glista koja je bljuvala kazne pohotnih svećenika. Pijem vrata i gutam čavle kroz oblak ispadaju bale iz nosa cure točkovi od sira u mladosti izjebo sam bika. Mladost je njegova obilježena bludom i trudom onih golih i kosom i rosom i nosom punim crne sline o biče mali zasjedni na godišnjoj skupštini. Pažljivo odmotavam skrol kao fetiš, u meni je trol ali bludni bik u crijevu spava jebala ga bludna rutava mama. Muzej papaka i ragine glave sanjam snove pomalo plave i male i medene i tužne, a prsti njegovi duboko su zaronili u bijelo pranje. Ne mogu razbiti gumenu sisu raspali po tarabi biče gordi tvoji su dani prošli dani bika u mladosti Da! |
siječanj, 2006 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv