Siboney

< srpanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Pisati blog ili ne? Čemu sve to?
A što da ne!

btw Siboney je naziv pesme iz soundtracka od 2046. Izvodi je Connie Francis.

Linkovi
Blog.hr



Free Web Counter

Free Hit Counter


lignjoslav@gmail.com

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
Orson Vels

Beware of the man who works hard to learn something, learns it, and finds himself no wiser than before. He is full of murderous resentment of people who are ignorant without having come by their ignorance the hard way.
from The Books of Bokonon, Cat's Cradle

I stumbled out of bed
I got ready for the struggle
I smoked a cigarette
And I tightened up my gut
I said this can't be me
Must be my double
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

I'm burning up the road
I'm heading down to Phoenix
I got this old address
Of someone that I knew
It was high and fine and free
Ah, you should have seen us
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember who

I'll be there today
With a big bouquet of cactus
I got this rig that runs on memories
And I promise, cross my heart,
They'll never catch us
But if they do, just tell them it was me

Yeah I loved you all my life
And that's how I want to end it
The summer's almost gone
The winter's tuning up
Yeah, the summer's gone
But a lot goes on forever
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

Pixies - I Can't Forget
(Leonard Cohen cover)


-------------


...
...
Davno je to bilo. Sada je Nađenjka već udata; udali su je, ili je sama pošla - svejedno, za sekretara plemićkog masalnog fonda i sad već ima troje dece. Ono, kako smo ja i ona nekad išli na sankanje i kako je vetar donosio do nje reči "ja vas volim, Nađenjka" nije zaboravljeno; za nju je to sad najsrećnija, najnežnija i najlepša uspomena u životu.
A meni sad, kad sam postao stariji, nije više jasno zašto sam izgovarao one reči, zašto sam se šalio...

Anton Pavlovič Čehov - Šala

22.07.2008., utorak

U oblacima


Ovakva kiša, oblaci, i naizgled hladnih letnjih petnaest stepeni su odlična priprema i podsetnik pred dolazeće dane, jer baš tako i još mnogo grđe izgledaju kišni dani u osmom mesecu gore u crnogorskim planinama.

Oblaci se valjaju jedan za drugim, kačeći se za stene i cepajući se, vukući za sobom krpe magle od koje ne vidiš susedni šator. U vazduhu je suspenzija sitnih kapljica, povremeno spirana kišom. Retko nastupi čudna tišina i lažno primirje. Najteža je neizvesnost - svaki prestanak dobovanja po šatoru je praćen novim pljuskom, svako izvirivanje napolje donosi istu sliku oblaka, svako jutro je sivo kao i prethodno. U sivilu iznad glave uzalud tražimo svetlo područje sa žutilom u sredimi.

Ma šta da radiš, svuda je isto. Vlažna vreća za spavanje se lepi za telo, vlažan šator povijan vetrom se lepi za obraz. Iscrpljen beskonačnim ležanjem i polusnom, navlačiš vlažne čarape, uskačeš u mokre cipele i navlačiš kabanicu podjednako vlažnu sa obe strane. Izlaziš na vetar i kišu, besciljno bazaš dok ne poželiš da se opet vratiš u šator. Nema suvog gde bi seo, natkrivenog da te zaštiti od kiše, toplog da te ogreje i osuši stvari.


- 11:01 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>