Siboney

< srpanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Pisati blog ili ne? Čemu sve to?
A što da ne!

btw Siboney je naziv pesme iz soundtracka od 2046. Izvodi je Connie Francis.

Linkovi
Blog.hr



Free Web Counter

Free Hit Counter


lignjoslav@gmail.com

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
Orson Vels

Beware of the man who works hard to learn something, learns it, and finds himself no wiser than before. He is full of murderous resentment of people who are ignorant without having come by their ignorance the hard way.
from The Books of Bokonon, Cat's Cradle

I stumbled out of bed
I got ready for the struggle
I smoked a cigarette
And I tightened up my gut
I said this can't be me
Must be my double
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

I'm burning up the road
I'm heading down to Phoenix
I got this old address
Of someone that I knew
It was high and fine and free
Ah, you should have seen us
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember who

I'll be there today
With a big bouquet of cactus
I got this rig that runs on memories
And I promise, cross my heart,
They'll never catch us
But if they do, just tell them it was me

Yeah I loved you all my life
And that's how I want to end it
The summer's almost gone
The winter's tuning up
Yeah, the summer's gone
But a lot goes on forever
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

Pixies - I Can't Forget
(Leonard Cohen cover)


-------------


...
...
Davno je to bilo. Sada je Nađenjka već udata; udali su je, ili je sama pošla - svejedno, za sekretara plemićkog masalnog fonda i sad već ima troje dece. Ono, kako smo ja i ona nekad išli na sankanje i kako je vetar donosio do nje reči "ja vas volim, Nađenjka" nije zaboravljeno; za nju je to sad najsrećnija, najnežnija i najlepša uspomena u životu.
A meni sad, kad sam postao stariji, nije više jasno zašto sam izgovarao one reči, zašto sam se šalio...

Anton Pavlovič Čehov - Šala

03.07.2008., četvrtak

Stepenici pod našim nogama


Pre neko veče sam svratio do Meka na Slaviji, renoviranog posle paljevine patriota. Zar je već prošlo 20 godina od kako je otvoren?

Na žalost, više nije kao pre. Kamene ploče na podu su promenjene. Tačnije, na stepeništu što vodi na gornji sprat. Ranije su stepenici bili napravljeni od svetlo sivo – žućkastog uglačanog kamena, verovatno mermera, na kome su se videli fosili amonita.

Nisu retke zgrade u Beogradu čiji su delovi popločani takvim kamenom. Volim kada vidim fosile u kamenu, kada prepoznam neku ljušturu, školjku, ili kada u slučaju amonita prepoznam deo njegovog spiralnog tela. Nisam propuštao priliku da se produciram svojim elementarnim znanjem paleontologije, pokazujući fosile svom društvu. Neko bi delio moje oduševljenje i bilo je lepo sresti srodnu dušu, a češće bi me dočekalo sleganje ramenima i ravnodušno-upitan pogled.

Sećam se kad sam baš u tom Meku pre dvadesetak godina pokazivao prstom na fosile u podu. Kao da je bilo juče.

Evo malo na vikipediji o amonitima, o njihovom živom rođaku nautilusu, i par linkova (prvi i drugi) o hodačima zabuljenim i zaljubljenim u kamenje po kom gaze.

- 01:19 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>