Siboney

< travanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Pisati blog ili ne? Čemu sve to?
A što da ne!

btw Siboney je naziv pesme iz soundtracka od 2046. Izvodi je Connie Francis.

Linkovi
Blog.hr



Free Web Counter

Free Hit Counter


lignjoslav@gmail.com

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
Orson Vels

Beware of the man who works hard to learn something, learns it, and finds himself no wiser than before. He is full of murderous resentment of people who are ignorant without having come by their ignorance the hard way.
from The Books of Bokonon, Cat's Cradle

I stumbled out of bed
I got ready for the struggle
I smoked a cigarette
And I tightened up my gut
I said this can't be me
Must be my double
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

I'm burning up the road
I'm heading down to Phoenix
I got this old address
Of someone that I knew
It was high and fine and free
Ah, you should have seen us
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember who

I'll be there today
With a big bouquet of cactus
I got this rig that runs on memories
And I promise, cross my heart,
They'll never catch us
But if they do, just tell them it was me

Yeah I loved you all my life
And that's how I want to end it
The summer's almost gone
The winter's tuning up
Yeah, the summer's gone
But a lot goes on forever
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

Pixies - I Can't Forget
(Leonard Cohen cover)


-------------


...
...
Davno je to bilo. Sada je Nađenjka već udata; udali su je, ili je sama pošla - svejedno, za sekretara plemićkog masalnog fonda i sad već ima troje dece. Ono, kako smo ja i ona nekad išli na sankanje i kako je vetar donosio do nje reči "ja vas volim, Nađenjka" nije zaboravljeno; za nju je to sad najsrećnija, najnežnija i najlepša uspomena u životu.
A meni sad, kad sam postao stariji, nije više jasno zašto sam izgovarao one reči, zašto sam se šalio...

Anton Pavlovič Čehov - Šala

14.04.2008., ponedjeljak

Getting things done


Možda je u pitanju prokrastinacija, iza koje stoji odbijanje da se stvari preuzmu u svoje ruke? U svakom slučaju, već 5 i kusur godina živim u zamalo ali ipak - nedovršenom stanu. Neke sitne stvari su ostavljene za kasnije, a to kasnije nikako ne dolazi.

Već sam spominjao da u te sitnice spada ogledalo u kupatilu. Već pet godina se brijem pomoću ručnog ogledalceta – igračke, pa svako malo odem na posao delimično obrijan. Poviše lavaboa je umesto bločica velika betonska površina, tu treba složenom tehnologijom montirati ogledalo tako da bude u nivou sa okolnim pločicama. A iznad svega je ostavljen prostor za kupatilske ormariće u koje treba montirati halogena svetla.

I tako pet godina razmišljam da li će se ogledalo odvaliti sa sve podlogom, ako ga zalepim direktno na zid (betonska podloga u stvari nije beton nego loše umešan lepak za pločice), a ako ga šrafim - čime da šrafim, kako i čime da isfugiram prostor do pločica, da li podlogu prvo da tretiram nekim učvršćivačem, i kojim... A tek ormarići iznad – kako da ih montiram a da na bušim pločice, jer šta ako ih budem razmontirao jednog dana? Konsturkcija X, nacrt Y, vešanje Z. Plan A, plan B. Pera Kojot, ACME.

Nekim ljudima je 5 godina dovoljno da završe postdiplomske, magistarsku i doktorsku disertaciju sa sve istraživanjem i obradom rezultata. Meni je toliko vremena trebalo da dođem do genijalnih rešenja za ormariće, ogledala, spušten plafon u wc-u viđen za tavanski prtljažnik...

Katalizator je bilo izvesno privremeno oduzimanje vozačke dozvole. Šta ako poželim da sređujem stan, a ne mogu kolima da dovučem materijal? Radeći pod presijom, brzo sam presekao, smislio genijalna rešenja, premerio, naručio, i na kraju pretvorio stan u magacin, sa iskrojenim pločama univera, lesonita, kartonom pločica...

Sreća pa sam blizu posla (selili smo firmu u novi kraj) našao finu radnjicu sa šrafovskom robom i alatima (preciznije: burgijama).

I tako sam za protekla dva vikenda napravio ormariće, razradio genijalno rešenje za vešanje i nivelaciju, sve uklopio da savršeno pasuje, osmislio metod izdizanja cele skalamerije bez potrebe za dodatnim parom ruku (ok, ipak sam malko ušino leđa na kraju, nije mala stvar dizati X kila univera opruženim rukama balansirajući na merdevinama)... Kakva sreća kad je sve iz prve savršeno leglo na svoje mesto! Kao kad sam položio Elektroniku I kod Caje! Kao kad je Kolumbo ugledao kopno! Posle 5 godina planiranja konačno sam video ormariće kakvim sam ih zamišljao!

Ostaje još da izbušim rupe za halogena svetla i sprovedem žice do trafoa. I da dočekam akontaciju i naručim univer za vrata ormarića, boje: specijalne. Danas me je dočekala u sandučetu čestitka od poštara, da čim pre odem do poštanskog ofisa i podignem neko ljubavno pismo, najverovatnije iz suda.... u zadnji čas!

A ostale stvari.... treba žuriti polako... Prvo sam se šalio, a ponekad se plašim da li je istina da ću pandrknuti onog dana kad budem rekao: E sad sam sve sredio kako sam hteo!

- 22:16 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>