| < | rujan, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
|
Oh kako ja volim pse!!! Skoro uvek im se javim u prolazu. Poznavali se ili ne, pitamo se: di si, kako si, je li fino (ako džukac uživa na suncu ili glođe nešto). Najviše volim da stanem, čučnem, pružim ruku i pitam, Ko si ti, ja sam čika S... A kada nema vremena ili kada nije zgodno, recimo pas se šeta sa nekim pa nije zgodno da ga spopadam, pokušavam da ulovim pogled. Pogledam ga u oči, nasmešim se ili samo mrdnem obrve, a džukac se nasmeje i mahne repom, ili češće neprimento otpozdravi - pozdravi ušima tako što ih priljubi uz glavu. Koliko puta sam se tako pozdravljao očima i ušima sa svojim džukajlom, samo da nam se sretnu pogledi. Učio sam ga da donosi lopticu: Vidiš ovu lopticu, evo sad ću ja da je bacim tamo (pokažem prstom), pa ćeš ti da odeš i da mi je doneseš. Važi? A on gleda, smeje se, pa otrči do loptice i donese je. Doduše, u početku je bilo i dogovaranja: ...da mi je doneseš, a ja ću tebi dati komadić keksa... Važi? Bez obzira na keks i nagrade i to što je iza svakog njegovog pozdravljanja lebdelo pitanje ...a ima li nešto da se jede? - svejedno sam uvek imao utisak da se razumemo mnogo više i bolje nego što se može reći ušima i očima. Izgleda da nisam uobražavao. Danas sam pročitao ovaj tekst o istraživanju o razumevanju pasa i ljudi. |