Siboney

< studeni, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Pisati blog ili ne? Čemu sve to?
A što da ne!

btw Siboney je naziv pesme iz soundtracka od 2046. Izvodi je Connie Francis.

Linkovi
Blog.hr



Free Web Counter

Free Hit Counter


lignjoslav@gmail.com

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
Orson Vels

Beware of the man who works hard to learn something, learns it, and finds himself no wiser than before. He is full of murderous resentment of people who are ignorant without having come by their ignorance the hard way.
from The Books of Bokonon, Cat's Cradle

I stumbled out of bed
I got ready for the struggle
I smoked a cigarette
And I tightened up my gut
I said this can't be me
Must be my double
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

I'm burning up the road
I'm heading down to Phoenix
I got this old address
Of someone that I knew
It was high and fine and free
Ah, you should have seen us
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember who

I'll be there today
With a big bouquet of cactus
I got this rig that runs on memories
And I promise, cross my heart,
They'll never catch us
But if they do, just tell them it was me

Yeah I loved you all my life
And that's how I want to end it
The summer's almost gone
The winter's tuning up
Yeah, the summer's gone
But a lot goes on forever
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

Pixies - I Can't Forget
(Leonard Cohen cover)


-------------


...
...
Davno je to bilo. Sada je Nađenjka već udata; udali su je, ili je sama pošla - svejedno, za sekretara plemićkog masalnog fonda i sad već ima troje dece. Ono, kako smo ja i ona nekad išli na sankanje i kako je vetar donosio do nje reči "ja vas volim, Nađenjka" nije zaboravljeno; za nju je to sad najsrećnija, najnežnija i najlepša uspomena u životu.
A meni sad, kad sam postao stariji, nije više jasno zašto sam izgovarao one reči, zašto sam se šalio...

Anton Pavlovič Čehov - Šala

06.11.2006., ponedjeljak

U svojoj četrdesetoj godini skuvao je prvi kupus


Ako jednog dana budu pisali moju biografiju, zahtevam da se u nju ubaci rečenica koja je naslov ovog posta.

Ako jednog dana ne budu pisali moju biografiju, želim da na mojoj nadgrobnoj ploči osim imena i roka trajanja bude ispisana rečenica iz naslova. I ništa više. (ova želja je otprilike u duhu Feistynog posta)

Ovim se završava uvodni deo.

Ako ima ikakve pravilnosti u mojim blogočitalačkim aktivnostima - to je da registrujem sve kulinarske recepte na koje natrčim. Daleko od toga da svaki isprobam u svojoj kuhinji. Ipak, većina mojih kulinarskih inovacija u poslednje vreme potiče sa blogova. Tako sam pre nekoliko dana pročitao ovo uputstvo za sladak kupus.

Toliko ima jela, naročito onih običnih domaćih, koja volim a nikada ih nisam pravio. I polako, ali jako polako, napravim neko novo. Završiću poput Gospodina Jovića (iz reklame za koka kolu), prve punjene paprike ću napraviti kad budem imao 70 godina. Ko zna šta još nisam probao (da kuvam).

U svakom slučaju, u subotu kupih prvu glavicu kupusa i ostalih par sastojaka, i u ekspres loncu kasno uveče sve zgotivih. Ali... Aleva paprika koju sam bogato posuo svud po kupusu, nije bila slatka, nego ljuta. Nisam ni primetio dok nisam kusao (probao, koštao) svojih ruku delo. I tako, protekla dva dana jedem i plačem, poput onih miševa iz vica što pojedoše biber. Večeras sam omazao dno šerpenje.

Ovde se završava telo posta, i čitalac bi očekivao neki zaključak, ili pouku. Ako baš insistirate, neka zajljučak bude to da treba prostudirati pakovanje aleve paprike pre posipanja istog. A pouku izvucite sami!




- 22:56 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>