| < | studeni, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
|
Ako jednog dana budu pisali moju biografiju, zahtevam da se u nju ubaci rečenica koja je naslov ovog posta. Ako jednog dana ne budu pisali moju biografiju, želim da na mojoj nadgrobnoj ploči osim imena i roka trajanja bude ispisana rečenica iz naslova. I ništa više. (ova želja je otprilike u duhu Feistynog posta) Ovim se završava uvodni deo. Ako ima ikakve pravilnosti u mojim blogočitalačkim aktivnostima - to je da registrujem sve kulinarske recepte na koje natrčim. Daleko od toga da svaki isprobam u svojoj kuhinji. Ipak, većina mojih kulinarskih inovacija u poslednje vreme potiče sa blogova. Tako sam pre nekoliko dana pročitao ovo uputstvo za sladak kupus. Toliko ima jela, naročito onih običnih domaćih, koja volim a nikada ih nisam pravio. I polako, ali jako polako, napravim neko novo. Završiću poput Gospodina Jovića (iz reklame za koka kolu), prve punjene paprike ću napraviti kad budem imao 70 godina. Ko zna šta još nisam probao (da kuvam). U svakom slučaju, u subotu kupih prvu glavicu kupusa i ostalih par sastojaka, i u ekspres loncu kasno uveče sve zgotivih. Ali... Aleva paprika koju sam bogato posuo svud po kupusu, nije bila slatka, nego ljuta. Nisam ni primetio dok nisam kusao (probao, koštao) svojih ruku delo. I tako, protekla dva dana jedem i plačem, poput onih miševa iz vica što pojedoše biber. Večeras sam omazao dno šerpenje. Ovde se završava telo posta, i čitalac bi očekivao neki zaključak, ili pouku. Ako baš insistirate, neka zajljučak bude to da treba prostudirati pakovanje aleve paprike pre posipanja istog. A pouku izvucite sami! |