| < | ožujak, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
|
Hteo to ili ne. I toga sam ponovo svestan ovih dana. Njegov nestanak je godinama bio moja opsesija. (Uzgred: Jebo takav život i takvo vreme kada ti je to jedna od opsesija.) Sanjao sam dan kada će doći kraj njegove diktature. To se desilo, i posle 5 oktobra, jedini put kad sam osetio sličnu euforiju glede njega, bilo je kada sam čuo da je stigao u Hag. Tek tada sam znao da je zaista gotovo. Sada, njegova smrt ne donosi nikakvu satisfakciju. Naprotiv, donosi gomilu jeda, zbog godišnjice ubistva Đinđića, i zbog spoznaje da i dalje živim u jednoj od najvećih moralnih kloaka na svetu. Jebote, gde to ima, da se toliko plače i saučešćava nad zločincem njegovog kalibra! I još sahrana u Beogradu. I evo Mire. Alo!!! Ma nek se nosi u tristotine pičkih materina!!! Ja sam u šoku i žalosti. Ne zato što je smradina krepala, već zato što živim u zemlji ispranih mozgova. ============= Ajd dosta, idemo dalje. Ipak sam živeo svoj život ovog vikenda. Čistio sam garažu. Još od useljenja je puna neraspakovanih kutija od preseljenja. Neke od njih su neraspakovane još od kako sam napustio roditeljski dom pre desetak godina. Pa sam to preneo u stan, krenuo polako da premećem po rukama, sažimam i recikliram. Mnoge uspomene su ponovo u mojim rukama, neke skoro zaboravljene, stare i preko 15 godina. Uglavnom pisane stvari, knjige, sitnice. Na kraju će malo toga opstati. Samo hrabro i odlučno. Kontejner nije daleko. Ta nesposobnost bacanja starih stvari - mislim, OK ako imaš beskonačni skladišni prostor, ali ne sviđa mi se simbolika. Stalno u kutijama, godinama tegliti prošlost u neraspakovanim kutijama. Naravno, dok ovo pišem oko mene su kartonske kutije. ============= P.S. Respect za Draškovića Vuka. Jes da nije ministarski, jes da nije politički korektno, ali je Jedino Vuk rekao šta treba. |