Siboney

< prosinac, 2005 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Pisati blog ili ne? Čemu sve to?
A što da ne!

btw Siboney je naziv pesme iz soundtracka od 2046. Izvodi je Connie Francis.

Linkovi
Blog.hr



Free Web Counter

Free Hit Counter


lignjoslav@gmail.com

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
Orson Vels

Beware of the man who works hard to learn something, learns it, and finds himself no wiser than before. He is full of murderous resentment of people who are ignorant without having come by their ignorance the hard way.
from The Books of Bokonon, Cat's Cradle

I stumbled out of bed
I got ready for the struggle
I smoked a cigarette
And I tightened up my gut
I said this can't be me
Must be my double
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

I'm burning up the road
I'm heading down to Phoenix
I got this old address
Of someone that I knew
It was high and fine and free
Ah, you should have seen us
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember who

I'll be there today
With a big bouquet of cactus
I got this rig that runs on memories
And I promise, cross my heart,
They'll never catch us
But if they do, just tell them it was me

Yeah I loved you all my life
And that's how I want to end it
The summer's almost gone
The winter's tuning up
Yeah, the summer's gone
But a lot goes on forever
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

Pixies - I Can't Forget
(Leonard Cohen cover)


-------------


...
...
Davno je to bilo. Sada je Nađenjka već udata; udali su je, ili je sama pošla - svejedno, za sekretara plemićkog masalnog fonda i sad već ima troje dece. Ono, kako smo ja i ona nekad išli na sankanje i kako je vetar donosio do nje reči "ja vas volim, Nađenjka" nije zaboravljeno; za nju je to sad najsrećnija, najnežnija i najlepša uspomena u životu.
A meni sad, kad sam postao stariji, nije više jasno zašto sam izgovarao one reči, zašto sam se šalio...

Anton Pavlovič Čehov - Šala

26.12.2005., ponedjeljak

Planovi i rekapitulacije


Mrzim ovu Novu godinu. Ovo za pet dana. Odustao sam od odlaska sa društvom u planinarski dom. Varijanta je OK, društvo je OK, tamo sam bio i prošle godine, ali nešto nisam za forsirana veselja... Ma ne znam šta hoću. Bio sam se ozbiljno naložio da za dane praznika uradim nešto drugačije. Baš zato što to nikad nisam probao - da slobodne dane provedem u brdima na solo mini trekingu. I počeo sam da pakujem opremu, kupujem konzerve, ali poslednje vremenske prognoze su bljak, a i ja sam očigledno opet u bljak raspoloženju. Skontao sam da me gore čekaju magla, kiša i mokar sneg, tako da poduhvat odlažem za neki drugi zimski vikend, i izgleda da ću se 31. prikloniti varijanti zvanoj "ruska salata". Slagaću da nisam u Beogradu, zaključaću se i kulirati par dana.

Svi po blogovima pričaju o rekapitulacijama prethodne godine i o planovima za narednu. Meni se 31.12. dana ništa ne završava, ništa ne počinje. Brzo je prošla, to da. Jebeno teška. Od prvog do poslednjeg dana. Uspešna? Kako se uzme. Tu sam, živ sam, batrgam se, valjda je to neki uspeh.

A planovi? O, ima planova, želja još više. Zapisaću par stvari što znam da mogu da dosegnem:

- napraviću trpezarijski sto
- zapatiću začinske biljke na terasi
- neću više kasniti na posao

Ostalo u svoje vreme. Od želja, i za sebe, i za vas znane i neznane: što više, što češće biti srećan. Uživati u životu, eat the life with the big spoon, i tako to.

- 11:54 - Komentari (11) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>