Siboney

< listopad, 2005 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Pisati blog ili ne? Čemu sve to?
A što da ne!

btw Siboney je naziv pesme iz soundtracka od 2046. Izvodi je Connie Francis.

Linkovi
Blog.hr



Free Web Counter

Free Hit Counter


lignjoslav@gmail.com

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
Orson Vels

Beware of the man who works hard to learn something, learns it, and finds himself no wiser than before. He is full of murderous resentment of people who are ignorant without having come by their ignorance the hard way.
from The Books of Bokonon, Cat's Cradle

I stumbled out of bed
I got ready for the struggle
I smoked a cigarette
And I tightened up my gut
I said this can't be me
Must be my double
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

I'm burning up the road
I'm heading down to Phoenix
I got this old address
Of someone that I knew
It was high and fine and free
Ah, you should have seen us
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember who

I'll be there today
With a big bouquet of cactus
I got this rig that runs on memories
And I promise, cross my heart,
They'll never catch us
But if they do, just tell them it was me

Yeah I loved you all my life
And that's how I want to end it
The summer's almost gone
The winter's tuning up
Yeah, the summer's gone
But a lot goes on forever
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

Pixies - I Can't Forget
(Leonard Cohen cover)


-------------


...
...
Davno je to bilo. Sada je Nađenjka već udata; udali su je, ili je sama pošla - svejedno, za sekretara plemićkog masalnog fonda i sad već ima troje dece. Ono, kako smo ja i ona nekad išli na sankanje i kako je vetar donosio do nje reči "ja vas volim, Nađenjka" nije zaboravljeno; za nju je to sad najsrećnija, najnežnija i najlepša uspomena u životu.
A meni sad, kad sam postao stariji, nije više jasno zašto sam izgovarao one reči, zašto sam se šalio...

Anton Pavlovič Čehov - Šala

30.10.2005., nedjelja

Svakodnevno majstorisanje & Još malo o utiscima

Nikolson iz perioda od početka sedamdesetih do početka osamdesetih. Jedan od omiljenih likova. Novi parket je stigao pre nedelju dana. Eno ga u spavaćoj sobi, prevukao sam tamo trosed i sad spavam pored malo više od tone jasenovog drveta. Danas je dolazio parketar, dogovorio sam detalje. Ostaje još da izbetoniram i popravim neke rupe u podu što su isplivale po skidanju starog parketa. Starog parketa sam ostavio na još tri kvadrata, tu sam zdudao televizor, računar i pisaći sto za kojim sedim. Sutra i to skidam.

Ispražnjen stan nenormalno odjekuje. Sve ostale stvari sam nagurao u jednu sobu. To je ujedno i mogući recept za sređivanje stana. Šibni sve što imaš u jednu sobu, pa se šetaj po ostatku stana, beli goli zidovi, svetlo, prostrano, kao stanovi u fensi časopisima. Trenutak idealan za žurku, ali ne hvala, ne bih ponovo da krečim. Ionako sam sinoć vilenio po stanu sa šmirglom, četkom i malim valjkom, sad kad je sve rastureno, popravljao sam fleke nastale u poslednjih par godina. Vrlo lako se popravlja, baš sam bio majmun što svo ovo vreme gledam ono crno što se nahvatalo oko prekidača po zidu, a eto očas se očisti, zafarba, opere, ispade ko novo.

Hteo sam večeras do garaže, da napravim neku skalameriju kojom ćemo sanirati isrivljeni stub od odbojkaške mreže. Rekreiram se sa društvom u nekoj sali, biće uskoro godinu dana. Usput sam fasovao (skoro) sve moguće sportske povrede koje su me tu mogle strefiti. Ne zalečuju se brzo lako i kao ranije. Ranije nisam obraćao pažnju, na psu rana, na psu i zarasla.

No zasedoh pred računar, malo oprah sudove i pustih mašinu za veš, i bi prekasno za garažu, gađao bi me neko kesom đubreta ako u 11 uveče odvrnem brusilicu (garaže su u podnožju osamnaestospratnice). Ionako se noćas pomera sat, biće fore ujutro da se to odradi.

I dok sam zvrndao, hopla, eto novog Giletovog posta. Prava poslastica. Ma koji sajam knjiga i ne znam šta. Ovo je prava stvar. To treba umeti. Proživeti, Videti, Zapisati. Kada vidim nešto zanimljivo, volim da to zamišljam kao deo nekog fiktivnog filma – e pa imam osećaj da bi se oko skoro svakog Giletovog posta mogao napraviti film. Nisu to samo obične priče, već koncentrat; možeš dolivati vode kolko hoćeš, i opet ćeš imati šta da čitaš.

U prethodnom postu sam pisao o nekim dnevnim utiscima. Pa kad već o utiscima pričam, recimo da su ona pesma Rastka Petrovića i Giletovi postovi stvari što su me proteklih dana ostavile onako otvorenih usta pred monitorom.


- 01:30 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>