Novi parket je stigao pre nedelju dana. Eno ga u spavaćoj sobi, prevukao sam tamo trosed i sad spavam pored malo više od tone jasenovog drveta. Danas je dolazio parketar, dogovorio sam detalje. Ostaje još da izbetoniram i popravim neke rupe u podu što su isplivale po skidanju starog parketa. Starog parketa sam ostavio na još tri kvadrata, tu sam zdudao televizor, računar i pisaći sto za kojim sedim. Sutra i to skidam.
Ispražnjen stan nenormalno odjekuje. Sve ostale stvari sam nagurao u jednu sobu. To je ujedno i mogući recept za sređivanje stana. Šibni sve što imaš u jednu sobu, pa se šetaj po ostatku stana, beli goli zidovi, svetlo, prostrano, kao stanovi u fensi časopisima. Trenutak idealan za žurku, ali ne hvala, ne bih ponovo da krečim. Ionako sam sinoć vilenio po stanu sa šmirglom, četkom i malim valjkom, sad kad je sve rastureno, popravljao sam fleke nastale u poslednjih par godina. Vrlo lako se popravlja, baš sam bio majmun što svo ovo vreme gledam ono crno što se nahvatalo oko prekidača po zidu, a eto očas se očisti, zafarba, opere, ispade ko novo.
Hteo sam večeras do garaže, da napravim neku skalameriju kojom ćemo sanirati isrivljeni stub od odbojkaške mreže. Rekreiram se sa društvom u nekoj sali, biće uskoro godinu dana. Usput sam fasovao (skoro) sve moguće sportske povrede koje su me tu mogle strefiti. Ne zalečuju se brzo lako i kao ranije. Ranije nisam obraćao pažnju, na psu rana, na psu i zarasla.
No zasedoh pred računar, malo oprah sudove i pustih mašinu za veš, i bi prekasno za garažu, gađao bi me neko kesom đubreta ako u 11 uveče odvrnem brusilicu (garaže su u podnožju osamnaestospratnice). Ionako se noćas pomera sat, biće fore ujutro da se to odradi.
I dok sam zvrndao, hopla, eto novog Giletovog posta. Prava poslastica. Ma koji sajam knjiga i ne znam šta. Ovo je prava stvar. To treba umeti. Proživeti, Videti, Zapisati. Kada vidim nešto zanimljivo, volim da to zamišljam kao deo nekog fiktivnog filma – e pa imam osećaj da bi se oko skoro svakog Giletovog posta mogao napraviti film. Nisu to samo obične priče, već koncentrat; možeš dolivati vode kolko hoćeš, i opet ćeš imati šta da čitaš.
U prethodnom postu sam pisao o nekim dnevnim utiscima. Pa kad već o utiscima pričam, recimo da su ona pesma Rastka Petrovića i Giletovi postovi stvari što su me proteklih dana ostavile onako otvorenih usta pred monitorom.
Post je objavljen 30.10.2005. u 01:30 sati.