Siboney

< listopad, 2005 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Pisati blog ili ne? Čemu sve to?
A što da ne!

btw Siboney je naziv pesme iz soundtracka od 2046. Izvodi je Connie Francis.

Linkovi
Blog.hr



Free Web Counter

Free Hit Counter


lignjoslav@gmail.com

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
Orson Vels

Beware of the man who works hard to learn something, learns it, and finds himself no wiser than before. He is full of murderous resentment of people who are ignorant without having come by their ignorance the hard way.
from The Books of Bokonon, Cat's Cradle

I stumbled out of bed
I got ready for the struggle
I smoked a cigarette
And I tightened up my gut
I said this can't be me
Must be my double
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

I'm burning up the road
I'm heading down to Phoenix
I got this old address
Of someone that I knew
It was high and fine and free
Ah, you should have seen us
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember who

I'll be there today
With a big bouquet of cactus
I got this rig that runs on memories
And I promise, cross my heart,
They'll never catch us
But if they do, just tell them it was me

Yeah I loved you all my life
And that's how I want to end it
The summer's almost gone
The winter's tuning up
Yeah, the summer's gone
But a lot goes on forever
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

Pixies - I Can't Forget
(Leonard Cohen cover)


-------------


...
...
Davno je to bilo. Sada je Nađenjka već udata; udali su je, ili je sama pošla - svejedno, za sekretara plemićkog masalnog fonda i sad već ima troje dece. Ono, kako smo ja i ona nekad išli na sankanje i kako je vetar donosio do nje reči "ja vas volim, Nađenjka" nije zaboravljeno; za nju je to sad najsrećnija, najnežnija i najlepša uspomena u životu.
A meni sad, kad sam postao stariji, nije više jasno zašto sam izgovarao one reči, zašto sam se šalio...

Anton Pavlovič Čehov - Šala

09.10.2005., nedjelja

Domaćica

Ma šta domaćica. Super domaćica! Sam sam preneo ormane iz jedne sobe u drugu. Sam sam preneo bračni krevet. A ostatak stvari spakovao u kutije (sve radi skidanja starog parketa). Oprao sudove. Skuvao pun ekonom lonac čorbuljka (biće recepat jednog dana). Usisao stan. Plaknuo kupatilo. Plaknuo usisivač (da, i usisivači se prljaju). Premazao sloj osnovne boje na krilima prozora na terasi, i na ogradi terase. Bacio đubre. Bio do samposluge. Oprao košulje (mašina je oprala, a za peglanje ćemo da vidimo). Sredio evidenciju troškova. Obrisao prašinu sa tv-a. Skidao fleku sa troseda (polovičan uspeh). I uveče naleteh na Nikitu (francusku) na HRT1.

Mnogo volim kad uradim malo više nego ništa, a još je subota.


GODINE 1955. umre mi otac, a ostarela mu mati u staračkom domu još beše živa. Bakuta je uzela devedesetu, i nije ni znala da je otac bio bolestan. Pribojavajući se da bi je potres mogao ubiti, moje tetke joj rekoše da se otac zbog bronhitisa preselio u Arizonu. Za useljeničko pokolenje moje staramajke, u Americi je Arizona bila ono što su Alpi u Evropi, mesto kuda se ide zdravlja radi. Tačnije rečeno, kuda se ide ako se ima para. Pošto su svi poslovni poduhvati koje je otac u životu preduzeo propali, baba se zakači za tu stranu vesti, verujući da je otac konačno postigao nekakav uspeh. I tako ispade da se baba, dok smo mi kod kuće, samo u čarapama, oplakivali oca, hvalisala svojim pajtašicama sinovljevim novim životom na suvom pustinjskom vazduhu.

E.L.Doktorov: Pisac u porodici (Životi pesnika)


- 01:27 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>