Siboney

< srpanj, 2005 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Pisati blog ili ne? Čemu sve to?
A što da ne!

btw Siboney je naziv pesme iz soundtracka od 2046. Izvodi je Connie Francis.

Linkovi
Blog.hr



Free Web Counter

Free Hit Counter


lignjoslav@gmail.com

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
Orson Vels

Beware of the man who works hard to learn something, learns it, and finds himself no wiser than before. He is full of murderous resentment of people who are ignorant without having come by their ignorance the hard way.
from The Books of Bokonon, Cat's Cradle

I stumbled out of bed
I got ready for the struggle
I smoked a cigarette
And I tightened up my gut
I said this can't be me
Must be my double
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

I'm burning up the road
I'm heading down to Phoenix
I got this old address
Of someone that I knew
It was high and fine and free
Ah, you should have seen us
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember who

I'll be there today
With a big bouquet of cactus
I got this rig that runs on memories
And I promise, cross my heart,
They'll never catch us
But if they do, just tell them it was me

Yeah I loved you all my life
And that's how I want to end it
The summer's almost gone
The winter's tuning up
Yeah, the summer's gone
But a lot goes on forever
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

Pixies - I Can't Forget
(Leonard Cohen cover)


-------------


...
...
Davno je to bilo. Sada je Nađenjka već udata; udali su je, ili je sama pošla - svejedno, za sekretara plemićkog masalnog fonda i sad već ima troje dece. Ono, kako smo ja i ona nekad išli na sankanje i kako je vetar donosio do nje reči "ja vas volim, Nađenjka" nije zaboravljeno; za nju je to sad najsrećnija, najnežnija i najlepša uspomena u životu.
A meni sad, kad sam postao stariji, nije više jasno zašto sam izgovarao one reči, zašto sam se šalio...

Anton Pavlovič Čehov - Šala

14.07.2005., četvrtak

Rainy days

Ovde opet pljušti, svakog dana je oblačno i kišno, u poslednja 3 dana dva puta mi se desilo da me na putu kući sustigne pljusak pa uprkos kišobranu stižem mokrih nogu...

Ali meni to ne smeta. Nisam ljubitelj kiše (naprotiv, volim sunce)- nego prosto, fino mi je. Dovoljno je toplo da se može izaći u kratkim rukavima - pa šta ćeš više. Kao da smo u tropima.

Dobro, slažem se da je nezgodno za planiranje raznih outdoor aktivnosti... Ni terasu ne mogu da farbam zbog kiše. Nedeljama ništa od odbojke. Ali kad hronično kišoviti Englezi, Belgijanci ili Norvežani mogu nekako da se provode na otvorenom uprkos tmurnom vremenu, što ne bi i mi. Valjda je moguće organizovati neki roštilj i kada nije suvo i sunčano tri dana za redom.

Navikli smo da od maja do oktobra stalno bude preko 30 stepeni, pa je sada tragedija što u julu pljušti.

Ne volim kada postoje samo dva godišnja doba: vrelo i hladno. Od jeseni je drugačije, i jesen, i zima, i proleće su bili baš pravi. Šareni.

Ako ništa drugo, ovakvo vreme bi trebalo da bude odlično za pečurke. Za deset dana idem u gljive, da vidim je li štogod izraslo.
- 16:00 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>