| < | srpanj, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
Ja sam ljubitelj Sunđer Boba. U početku, dugo nisam primećivao taj crtani - bio mi je samo jedna u nizu šarenih blebećućih smetnji što se pojavljuju kad menjam programe. Ne znam kada i kako sam sebe naterao da zadržim pažnju duže od nekoliko minuta - i odjednom sam ga zavoleo. Postao mi je jedno od subotnjih zadovoljstava. Kad god bih uspeo da izađem iz kreveta u osam sati, smutio bih neskafu i uvalio se ispred televizora uživajući u miru i mom omiljenom crtanom filmu.- Gde si Sunđer Bobe ! - pozdravljale su me kolege ujutro na poslu. I bilo mi je drago, jer sam voleo da se prepoznam u tom liku. Večitom detetu, bezbrižnom, naivnom, dobrom. Ali X, koja me je mnogo bolje poznavala, u meni je videla i Lignjoslava. Usamljenog osobenjaka, u suštini dobrog, ali u spoljašnjosti džangrizavog i neprijatnog. - Ovaj je isti kao ti - često je govorila. X me je jedno veče napustila. Odselila se. Znao sam da je sve gotovo, ali sam ipak gajio zrnce nade. Znao sam da će za svoj rođendan biti daleko, na putu, pa sam potražio poslednji rođendanski poklon za nju. Te jeseni je puno toga bilo poslednje u mom životu. Kupio sam joj Selindžerovih 9 priča, na engleskom, sličnu davno izgubljenoj knjizi koja mi je nekada puno značila. O tome joj nikad nisam pričao. Otkrivao sam toliko stvari što su za mene bitne, a koje sa njom nikada nisam podelio. Setio sam se da sam ranije čuo da su se po gradu prodavale lutkice sa likovima iz Sunđer Boba, pa sam smislio da joj poklonim jednog Lignjoslava. Da je seća na mene. Tražio sam po prodavnicama igračaka, ali Sunđeri, Lignjoslavi i Patrici su odavno bili rasprodati. Na kraju sam odustao od potrage, i kupio privezak sa simpatičnom ovčicom kakvih ima skoro svuda. Zahvalila mi se mailom; napisao sam u odgovoru da je to trebalo da bude Lignjoslav, i zašto. Posle toga smo se videli još samo nekoliko puta. Kasnije je sve postalo tako mučno da sam izgubio želju da se uopšte srećem sa njom. U trenucima mračnog raspoloženja razmišljam o prošlim događajima, i pomišljam da - svesno ili ne - možda i nisam pogrešio u simbolici koju nosi moj poslednji poklon. |