Siboney

< srpanj, 2005 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Pisati blog ili ne? Čemu sve to?
A što da ne!

btw Siboney je naziv pesme iz soundtracka od 2046. Izvodi je Connie Francis.

Linkovi
Blog.hr



Free Web Counter

Free Hit Counter


lignjoslav@gmail.com

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
Orson Vels

Beware of the man who works hard to learn something, learns it, and finds himself no wiser than before. He is full of murderous resentment of people who are ignorant without having come by their ignorance the hard way.
from The Books of Bokonon, Cat's Cradle

I stumbled out of bed
I got ready for the struggle
I smoked a cigarette
And I tightened up my gut
I said this can't be me
Must be my double
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

I'm burning up the road
I'm heading down to Phoenix
I got this old address
Of someone that I knew
It was high and fine and free
Ah, you should have seen us
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember who

I'll be there today
With a big bouquet of cactus
I got this rig that runs on memories
And I promise, cross my heart,
They'll never catch us
But if they do, just tell them it was me

Yeah I loved you all my life
And that's how I want to end it
The summer's almost gone
The winter's tuning up
Yeah, the summer's gone
But a lot goes on forever
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

Pixies - I Can't Forget
(Leonard Cohen cover)


-------------


...
...
Davno je to bilo. Sada je Nađenjka već udata; udali su je, ili je sama pošla - svejedno, za sekretara plemićkog masalnog fonda i sad već ima troje dece. Ono, kako smo ja i ona nekad išli na sankanje i kako je vetar donosio do nje reči "ja vas volim, Nađenjka" nije zaboravljeno; za nju je to sad najsrećnija, najnežnija i najlepša uspomena u životu.
A meni sad, kad sam postao stariji, nije više jasno zašto sam izgovarao one reči, zašto sam se šalio...

Anton Pavlovič Čehov - Šala

12.07.2005., utorak

Sunđer Bob, Lignjoslav, Ovca i ja

Ja sam ljubitelj Sunđer Boba. U početku, dugo nisam primećivao taj crtani - bio mi je samo jedna u nizu šarenih blebećućih smetnji što se pojavljuju kad menjam programe. Ne znam kada i kako sam sebe naterao da zadržim pažnju duže od nekoliko minuta - i odjednom sam ga zavoleo. Postao mi je jedno od subotnjih zadovoljstava. Kad god bih uspeo da izađem iz kreveta u osam sati, smutio bih neskafu i uvalio se ispred televizora uživajući u miru i mom omiljenom crtanom filmu.

- Gde si Sunđer Bobe ! - pozdravljale su me kolege ujutro na poslu. I bilo mi je drago, jer sam voleo da se prepoznam u tom liku. Večitom detetu, bezbrižnom, naivnom, dobrom. Ali X, koja me je mnogo bolje poznavala, u meni je videla i Lignjoslava. Usamljenog osobenjaka, u suštini dobrog, ali u spoljašnjosti džangrizavog i neprijatnog. - Ovaj je isti kao ti - često je govorila.

X me je jedno veče napustila. Odselila se. Znao sam da je sve gotovo, ali sam ipak gajio zrnce nade. Znao sam da će za svoj rođendan biti daleko, na putu, pa sam potražio poslednji rođendanski poklon za nju. Te jeseni je puno toga bilo poslednje u mom životu.

Kupio sam joj Selindžerovih 9 priča, na engleskom, sličnu davno izgubljenoj knjizi koja mi je nekada puno značila. O tome joj nikad nisam pričao. Otkrivao sam toliko stvari što su za mene bitne, a koje sa njom nikada nisam podelio.

Setio sam se da sam ranije čuo da su se po gradu prodavale lutkice sa likovima iz Sunđer Boba, pa sam smislio da joj poklonim jednog Lignjoslava. Da je seća na mene. Tražio sam po prodavnicama igračaka, ali Sunđeri, Lignjoslavi i Patrici su odavno bili rasprodati. Na kraju sam odustao od potrage, i kupio privezak sa simpatičnom ovčicom kakvih ima skoro svuda. Zahvalila mi se mailom; napisao sam u odgovoru da je to trebalo da bude Lignjoslav, i zašto.

Posle toga smo se videli još samo nekoliko puta. Kasnije je sve postalo tako mučno da sam izgubio želju da se uopšte srećem sa njom. U trenucima mračnog raspoloženja razmišljam o prošlim događajima, i pomišljam da - svesno ili ne - možda i nisam pogrešio u simbolici koju nosi moj poslednji poklon.

- 12:51 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>