Siboney

  lipanj, 2005 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Pisati blog ili ne? Čemu sve to?
A što da ne!

btw Siboney je naziv pesme iz soundtracka od 2046. Izvodi je Connie Francis.

Linkovi
Blog.hr



Free Web Counter

Free Hit Counter


lignjoslav@gmail.com

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
Orson Vels

Beware of the man who works hard to learn something, learns it, and finds himself no wiser than before. He is full of murderous resentment of people who are ignorant without having come by their ignorance the hard way.
from The Books of Bokonon, Cat's Cradle

I stumbled out of bed
I got ready for the struggle
I smoked a cigarette
And I tightened up my gut
I said this can't be me
Must be my double
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

I'm burning up the road
I'm heading down to Phoenix
I got this old address
Of someone that I knew
It was high and fine and free
Ah, you should have seen us
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember who

I'll be there today
With a big bouquet of cactus
I got this rig that runs on memories
And I promise, cross my heart,
They'll never catch us
But if they do, just tell them it was me

Yeah I loved you all my life
And that's how I want to end it
The summer's almost gone
The winter's tuning up
Yeah, the summer's gone
But a lot goes on forever
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

Pixies - I Can't Forget
(Leonard Cohen cover)


-------------


...
...
Davno je to bilo. Sada je Nađenjka već udata; udali su je, ili je sama pošla - svejedno, za sekretara plemićkog masalnog fonda i sad već ima troje dece. Ono, kako smo ja i ona nekad išli na sankanje i kako je vetar donosio do nje reči "ja vas volim, Nađenjka" nije zaboravljeno; za nju je to sad najsrećnija, najnežnija i najlepša uspomena u životu.
A meni sad, kad sam postao stariji, nije više jasno zašto sam izgovarao one reči, zašto sam se šalio...

Anton Pavlovič Čehov - Šala

23.06.2005., četvrtak

Planinski utisci

Zapaljenje mišića je prošlo, tabani više ne bride, naspavao sam se, pa da rezimiramo:

Jedino u šta sam bio siguran je to da ću uživati u prirodi.

Bojao sam se da svo vreme ni sa kim neću progovoriti ni reč - bezrazložno, upoznao sam zanimljive i pozitivne ljude. Bojao sam se da će biti jedini omladinac u autobusu punom penzionera - nije se desilo. Bojao sam se da ću biti najkilaviji od sve dece (nisam baš u nekoj kondiciji) - srećom tempo je bio lagan, a ono malo trčkaranja po Adi proteklih nedelja se kanda isplatilo.

Sve u svemu, lep doživljaj. Ni jednog trenutka nisam poželeo da sam negde drugde.

Kanjon Mrtvice je lep, mestimično impozantan, ali me je smorilo stalno provlačenje kroz stabla popadala duž staze (nezgodno sa velikim rancem na leđima). Žurili smo, nije bilo vremena da se duže uživa u vodi, kamenju, liticama... Pravi izazov bi bio proći kanjon koritom, a ne stazom.

U odlasku smo išli starim putem od Kolašina za Podgoricu, jer je put kojim smo inače trebali ići bio zatvoren zbog odrona (između Kolašina i Mojkovca). Taj deo puta, koji smo prošli u samo svitanje, je pravo otkrovenje. Spušta se kroz krš, vijuga između vrtača, izuzetno uzan, prepun serpentina, obrastao niskim rastinjem. Nalazi se na blagoj padini planine tako da se svo vreme vidi cilj - kanjon Morače. Za neku normalnu vožnju nije preporučljiv, jer je jako nezgodan za mimoilaženje, i težak za vožnju, ali pretpostavljam da nije opterećen kad ostali putevi rade. Rado bih njime ponovo prošao, u neko letnje svitanje, u neobaveznoj, laganoj varijanti putovanja.

- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>