Spavanje je ionako precijenjeno, zašto ne potrošiti noć na Prokofjeva? O please do not touch... O please do not... O please do... O please... O. Stephen Morris  Damir Avdić. Još jedan koncert bez mene. Nisam postala žena, makar mi je vrijeme. Pičko. Tijekom trke od FSBa do faksa i po hodnicima potonjeg imala sam najčudniji osjećaj svijesti cijele zgrade i znala sam da trčim bezveze. Tutnjala mi je krv među ušima kao da sam napušena, i ne znam čeg me bilo strah kad sam znala da neću ja stić ništa i nikog. Otišla sam do pošte. Stajala, ko glupi svjetionik, otišla polako. "Sve me boli, kao da sam hodala dobra tri sata." I onda mi je palo na pamet da to nije loša ideja i nisam stala već tri dana. Hodam satima, ne pratim točno gdje i kuda. Pas i Dire Straits. Idemo prvo od sunca dok ne zahladi, a onda prema njemu da gledamo zalazak. Sutra ako stignemo idemo na Jelenovac, tamo nas još nisu vidjeli. Doplazimo doma, kunem neprikladnu obuću, Krkleca i svalim se negdje na prvu ravnu površinu. "Nije važno odakle sam sve dok znadeš kuda putujem... ...moj se napor odbija od stijene, hridi kamene..." Vrijeme je za Veliki dol, medvjeđe šape. Sluša se: Šutiš - Letu štuke, Meni se dušo od tebe ne rastaje - Štula, Ne more mi bit - klapa, Dlan - Damir Avdić... ne tim redom Želi se: da nisam sama večeras Osjeća se: gladna sam i umorna. Blagi muskulfiber. još 13.
Razbila sam si glavu do krvi o ladicu (fakat bolno) i mislila sam da je to ispucana današnja doza jada. NOT! To mi je tak super, i ovaj dan je općenito super, i skinite mi se s kurca svi čoporativno. A na čijem ću ja kurcu bit, tu odluku ostavite meni, hvala lijepa. Prosuđivanje mi nije uvijek bilo najidealnije, ali mi ide sve bolje i bolje, tako da molim. Želi se: premlatit nekoga Osjeća se: AAARRRGHHGHH  A_CO__L
Mamurluk, jedan od boljih. /au Želi se: da ne moram sutra trošit život u referadi. i da nisam stranac bar na tih pol sata. Osjeća se: au:) bolje. Sometimes Alcohol is the answer. *Strogo
Ako računamo da sam ljudsko biće, makar prema kriterijima drugih ljudi nisam uvijek. Tuđe mišljenja... Mišljenje je kao šupak, svi ga imaju. Clint Eastwood Nebitno. Punog želuca i srca (a kod mene postoji uzročno posljedična veza među tim(ROŠTIIIILJ!!!)) reportiram da je na ulici raj na zemlji. S dovoljno promila da me nije briga pročešljala sam trešnjine kose. Da, vani ljepše ne može biti :) Nebo je narančasto od snijega i ostalih stihija, kao što je bilo onda, kao što je bilo nekad, kao što neće biti kad će moji klinci stasati za sanjke. Tri je ujutro, auti se bore s vjetrenjačama, ja sam (s)umorna od svojih. Možda me već sutra neće biti, ali danas sam ovdje, prisutna kao sitno božanstvo među trijeznima. I ne može mi nitko ništa:D Znaš Daša, svatko si može reći bilo što. I tebi. I spuštati poglede ili ih dizati. Duša je u ljudskim očima, a neke nisi vidjela dovoljno dugo da ne znaš kakva je tvoja slika u njima. I nemoj uzimati za zlo, niti bojati se. Svi odgovori su u očima. A pitanja koja tražiš su isto tamo. Tko ti da ogledalo da ti i pitanja. Harmonika:D Dovoljno sam multikulti da isfuram AC/DC, Nikicu Pećinovića i Kočane na koje su me zvali, bez pol problema. Žena, cajka, kraljica. Ok, Rozga ostaje of limits. Nisam još suicidalna:D Hoću reć šta? Bijeli krovovi u tri ujutro i nešto viskija ti otvori neke vidike za koje ne moraš biti svjestan da ih imaš. Prsti mi smrde po duhanu, i izgubila sam dvije kile u zadnjih par tjedana, ostale su same žile. Ostala sam samo ja. Feniks. Žohar. Crvena. Narančasta. Roja. Mah:) Da imam sad 50 kn (jebote prijevozna sredstva) svašta bih rekla! Snijeg je padao, jebote naslovnice Dylana. A sada pada U koje oči? Kakvu posluku porati? KOME??? Ako imam koju vrlinu (mana?) e pa to je strpljenje. Chalenge accepted. I u toploj vodici snijega i masnog drveta se bahći možda slijedeće veselje, a ja nemam više taj luksuz odabira. Možda mi netko oduzme sutra i više od toga. Koža ne laže. Sreća se da namirisati. /random fact - susjed po katu, ne znam točno koji, ima najzanimljiviji parfem u oblasti, i njemu se posebno veselim ako ide raditi prije nego šećem kera ujutro. a možda samo ima kožnu jaknu, bogbigaznao, na kraju krajeva ne želim da mi se razbije ta misterija. Al zbilja... Jel mi je potreban svakodnevan infarkt? Zbilja ne:D Život te ništa ne pita. Jednostavno ti smjesti koljeno u ošit i pljune u zadihano tijelo, i treba bit zahvalan na tome. Koliko god da je bolno, na kraju moliš za još. Kao u dobrom seksu. Iss, šta sam vulgarna... A da, infakrti. Alkohole, ne ispari dok ne napišem do kraja! Na Cmroku kad sam udrila zatiljkom o pod toliko da sam skoro ostala slijepa, i kako je to bilo fino draškanje za razliku od svakodnevice:D možda rođena sam u pogrešnom znaku. Ne u ovom šupku zodijaka:D Netko hladnije glave riješio bi sve moje zaćkoljice u roku 2 dana, ali mazohizam nosi sa sobom toliko popratnih problema da je to upravo bolno. Kužiš, kužiš? ;) Napadalo je 30 cm samo dok sam ovo sve nasrala, Daša:Priroda - 1:0 Duljim. Ne spava mi se. Igra mi francuska, tristo vrsti čokolade i pečena svinja (ROŠTIIIILJ) u žilicama. Igra mi život. neki mi zamjeraju što sam premlada, neke baš to zabavlja, ali sve u svemu, mladost mi curi niz bradu kao sok od dekotleta i mogla bih globus obgrliti nogama sada, zašto bi mi itko to zamjerio ili, još gore, uzeo kao osobinu, a ne stanje uma, uvjerenje?? Od sada, a to vam je 12.2.2012 (znakovito) u 3:40 odlučujem biti... Impuls. Elektron. Mikroval. Infracrvena... Ovaj snijeg mi škodi. /okreće očima, i sama vidim da serem ovdje, ali prosto ne mogu stat, jer ak stanem moram krenut pod tuš i leć i spavat i ustat ujutro, a meni se landra, makar u mislima, makar igdje..... /note to self: Louisiana! Nađi jebeni fakin posao! Točka! Da, Noir, imala si pravo, kod mene uvijek crne žurke, i kad bi netko, osim možda tebe, imao dostup u moju crnu kutiju na vratu, osim ovih bijednih ograničenih crtica koje ovdje urezujem, pobjegli bi svi iz ove države (osim Splićana, oni su zatrpani) u Timbuktu. Timbuktu... isto nije loša ideja:) Mah, odluke su pale, idem vidjeti šta ima s one strane reale, možda i to ne bude loše Sluša se: Siki Siki Baba - ne točno ova verzija, ali strogoće:D Želi se: "Like a wild stallion between my legs" - Lucy (note to self: bojaj kosu natrag u crveno) i to pod ovu pjesmu usred livade u osmom mjesecu na plus 30 znojna i pijana, u dubokoj travi, jebeš krpelje, usred bijela dana da vidim kak se znoj ljeska i da je razbacana šunka (sočna i sviježa) u zadignutoj seljačkoj košulji. onak, jer kad već imam mogućnosti poželjet zašto bit skromna. Osjeća se: Kao da pripita ne sjedim pred kompom nego sjedim pred svim kipućim mogućnostima koje možda ni nemam, ali nije li lijepo vrijati kao skoro kristalizirani mošt u travnju života, slatko? Da, više manje.. Opet snovi, opet. Krupno bijelo grožđe, sočno, veliko kao marelice, vadila sam koštice prstima i sok mi je lijevao do laktova. More je mirisalo, stajala sam na toplom pjesku, uvijek sanjam te glupe detalje. Plaža je bila boja starih polaroid fotografija, ljudi u kupačima su se smijali, onako kako se ljudi smiju kad im sunce isprži vitamin direktno u krvotok. Gurala sam prste u grožđe po koštice, svijetlile su na suncu kroz prozirkasto voće. Prije toga je bio medvjed, bilo me strah njega i sviđao mi se. Zubi su mu bili boje grožđanih koštica. A noć prije.... Da mogu, mijenjala bih ovaj svijet za svoje snove sadodmasad. I svaku noć se budila u uvjerenju da imam grozne noćne more. Pa se vratila zelenim tapetama i glavi na ramenu. "Sometimes, I can hear my bones straining under the weight of all the lives I'm not living" - Jonathan Safran Foer Sluša se: Lost in the trees - all alone in an empty house Želi se: makovo zrno Osjeća se: pretežito loše, mjestimice nasmijano  * "Mogu uzet Vaš kaput?" Uzeo je markicu i požurio za ženom. Zgrabila ga je pod ruku da je ne odnese gomila gospode s uštirkanim kragnama i dama kojima su kroz skupe dignute kose curkale kapi znoja. Gužva na ulazu je bila nesnosna, bez obzira što su vrata dvorane bila otvorena već nekoliko sati. Otvorenje najveće dvorane u ovom kvadrantu samo po sebi je privlačilo pozornost, ali kad se pročulo što su organizatori pripremili, nije bilo čovjeka koji staklenog pogleda nije tražio kartu makar u zadnjem od zadnjih redova. Lagana jeza se verala uz leđa milijunu ljudi koji su došli, neki su putovali po nekoliko dana, ali nitko nije djelovao umorno. Lagano zujanje u svačijim ušima bilo je nadglasano šuštanjem odjeće, topotom nogu, suhim kašljem, svađanjem oko mjesta... Golema dvorana bila je ispunjena ljudima do vrha, gust pokrov glava dosezao je do tamo gdje i ljudsko oko. prigušeni glasovi tvorili su konstantnu buku kao u zvonu. Svi su čekali, svima je bilo dosta strpljenja, vrijeme je prolazilo, nekima sporo, nekima brzo u raspravi o tome što će se dogoditi. Napetost je skokovito bridila ljude, neke žene su kolutale očima pred nesvjesticom, bijeli golubovi novina kojima su se hladile samo što se nisu otrgli prema stropu previsokom da ne bi djeovao samo kao nebo s metalnim sajlama umjesto zvijezda. Golem ekran je poručio da početak slijedi za tri, dva... Milijun ljudi je ustao, ggromoglasni zajednički udah... FUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUCK!!!!! */sama ne mogu proizvesti dovoljno velik fuck. A gdje je moja ironija sudbine danas? u tome što na svu silinu adrenalina koji rošta po meni ja moram čitati ni pet ni šest grčke tragedije. Danas u Frku. Idem pit dok mi srce ne stane ili pluća ne kolabiraju od dima, onda dovršit stvar u kssfu. /ja se svega sjećam, pokušavam ne misliti, ali sjećam se... Imam toliko pitanja, samo kako ih postaviti? genetski, evolucijski, karakterno nemam muda... Sluša se: ABBA na šafl... želi se: šećer osjeća se: da će mi trebat danas dosta alkohola... O tempora! O mores!
Želi se: SEKS!     Osjeća se: da će me hormoni prikončat. Ako bih uspjela sastrugat tu naftnu mrlju s mog inače Spokojnog oceana, onda čisto zadovoljstvo da je sad ovako kao što jest. Edit (nakon pet minuta objavljanja nakon kojeg sam pogledala sam blog): sjedim pošarana imam groznicu. Koliko je vjerojatno da imam prejake halucinacije? glavom se natrag oslanjam o stol |
*I onda je Bog stvorio ženu. Stvorenje ispalo zlobno, ali simpatično.
*I tvoju mamu također! *I need to believe that something extraordinary is possible
*There were things I wanted to tell him. But I knew they would hurt him, so I buried them, and let them hurt me.* *R.I.P. Kurva
Credits
duckdz. - xo xo xo
|
