04.02.2012.,


Da, više manje..

Opet snovi, opet. Krupno bijelo grožđe, sočno, veliko kao marelice, vadila sam koštice prstima i sok mi je lijevao do laktova. More je mirisalo, stajala sam na toplom pjesku, uvijek sanjam te glupe detalje. Plaža je bila boja starih polaroid fotografija, ljudi u kupačima su se smijali, onako kako se ljudi smiju kad im sunce isprži vitamin direktno u krvotok. Gurala sam prste u grožđe po koštice, svijetlile su na suncu kroz prozirkasto voće. Prije toga je bio medvjed, bilo me strah njega i sviđao mi se. Zubi su mu bili boje grožđanih koštica.

A noć prije....

Da mogu, mijenjala bih ovaj svijet za svoje snove sadodmasad. I svaku noć se budila u uvjerenju da imam grozne noćne more. Pa se vratila zelenim tapetama i glavi na ramenu.

"Sometimes, I can hear my bones straining under the weight of all the lives I'm not living" - Jonathan Safran Foer

Sluša se: Lost in the trees - all alone in an empty house
Želi se: makovo zrno
Osjeća se: pretežito loše, mjestimice nasmijano
16:48 - K ( 5 ) - * Drž/Nedaj