sreća je relativna.

popunila sam nekoliko stranica svog dnevnika novogodišnjim odlukama.
imam samo jednu želju.



želim, želim, želim...
želim da osobe koje mi leže na srcu kažu da me vole.

zapravo ima još jedna želja. želim da Vam se svi snovi ostvare. budite mi dobri i pametni i sretni.

ja volim, ja volim, ja volim...*
ja želim, ja želim, ja želim...
ja jesam, ja jesam, ja jesam...
jesam.
:)

o djevojčici iz svijeta uspavanki...




srce joj je sretno jer je bogatija za jednu knjigu.
zadovoljna je svojom sobom i njezinom urednošću, tj. neurednošću.

voli svoje prijatelje.
razbija glavu zbog prijatelja. razmišlja o tome kako mama ima pravo.

sluša The Cure. voli ih sve više i više.
zahvaljuje tati. zahvaljujući njemu, sad može slušati ono što je htjela.
čita Childhood's End. čeka da razotkriju Karellena.

opet se suočava s tužnim sudbinama ljudi.

veseli se izletu u Osijek.

osjeća se sretnom i važnom.
piše pjesme.
zbunjena je. da, opet je svoja.



Bubimir je moja jedina prava ljubav.

Danas je predivan dan. Sretna sam što mi je dana prilika da ga provedem uz svoje najbliže. Istinski sam sretna i shvaćam da ima nekoliko sitnica, detalja, osoba, nekoliko njih koji me ispunjuju. Zajedno smo. Svi smo skupa.




Bolero kid, hvala ti. Da nije tebe, razdoblje tuge i straha bi puno duže trajalo. Hvala ti što si uvijek uz mene. Nitko me tako pozorno ne sluša dok pričam kao što to činiš ti. Uvijek me nastojiš održati sretnom. Ne mogu ti opisati koliko sam sretna što sam te upoznala. Učim od tebe i ti učiš od mene. Volim one naše zajedničke sastanke petkom u Boleru. Volim vrijeme provedeno s tobom. Ispijanje vruće čokolade s nikim nije toliko ugodno koliko je s tobom. Jedna si od najvažnijh osoba u mom životu i ne dam te nikome. Naše će mi prijateljstvo uvijek biti najvažnije. Volim pričati s tobom o glazbi. Vjerojatno ni ne znaš koliko cijenim što pamtiš svaku moju riječ. Znaš moju, možda i najveću, tajnu i ne mrziš me zbog toga, a nikad nisam ni sumnjala da ćeš. Jedna si od najboljih osoba koje sam ikada upoznala. Imaš predivan osmjeh, žao mi je što ti to nikad nisam rekla. Svaki trenutak proveden s tobom mi je dragocijen. Nikad neću zaboraviti naš prvi koncert. Skromna si i jednostavno dobra. I sama znaš koliko smo slične. Kao što si rekla, ja sam tvoja bestica. Kao što sam ja rekla, ti si moja. Nikad ti neću prestati govoriti da te volim. Ti i ja se razumijemo. Shvaćam te. Uvijek. I ti mene, ili barem pokušavaš. Želim da znaš koliko to cijenim kod tebe. Jednom ćemo ti i ja zajedno pogledati Nightmare before christmas. Neizmjerno si mi simpatična kad podigneš ruku i kažeš: Časna pionirska! Ti mi ležiš na srcu. Na istoj smo valnoj duljini i ne znaš koliko mi je drago što sam upoznala nekog poput tebe... To sam ti već rekla, a ponavljat ću ti još. Baš uvijek me uspiješ utješiti. Drugačija si, originalna, posebna. Sigurna sam da su ti već i drugi to rekli, no ti to stvarno, zbilja jesi. Hvala ti što razumiješ da sam hladna osoba i što me prihvaćaš zbog toga. Hvala ti što ti ne smeta moj sarkazam. Plešeš savršeno. Kad god budem mogla, doći ću pogledati tvoj nastup. Kad ste plesali na Footloose, bila si mi preslatka!
*A joj..bas si me rastopila.. Sad sam kao sladoled u 8. mjesecu, u podne na podu..
Lol..
Mala moja i ja tebe nedam nikome i volim te uzasno puno..
(..)
U petak-bolero-kolac..ljubim te sreco moja! :* :* :*
*još uvijek čuvam tu poruku, znaš?
Bolero kid, ja te volim.




Prijatelju, volim te. Bila sam zaljubljena u tebe, a sad te volim. Svaki dan barem jednom pomislim na tebe. Volim tvoje zagrljaje najviše na svijetu. Hvala ti što mi govoriš sve te prelijepe stvari. Znam da bi učinio sve za mene samo da me učiniš sretnom. Bojim ti se reći da te volim. Bojim se. Više od svega. Još se sjećam dana kad je naša bajka završila. Ja sam plakala, a ti si bio na rubu suza. Oči su ti suzile. Nakon toga, bilo je sve u redu. Rekao si da se, kad si sa mnom, ne možeš odvojiti od mene. Rekao si da ti je to najveća mana. Ne znaš koliko mi to znači. Žao mi je što ti ne govorim sve što osjećam prema tebi. Prihvatio si me sa svim mojim manama. Bio si uporan i ustrajao si u tome da dopreš do mojeg srca i da me upoznaš. Borio si se protiv mog sarkazma, moje hladnoće i moje grubosti, ali nisi odustajao. Ona dva mjeseca s tobom su mi bila najljepša, no vrijeme koje sada provodim s tobom ne može se usporediti s ničim. Nikad nisam imala hrabrosti reći ti koliko mi naš odnos znači. Volim svaku lijepu riječ koju kažeš, svaki razgovor s tobom. Nikad se nismo posvađali, a meni još nije jasno kako je to moguće. Volim naše šetnje dok se držimo za ruke kao da smo zaljubljeni. Volim što me svaki put otpratiš kući i što me na rastanku svaki put čvrsto zagrliš i daš mi stotinu pusa i pusica. Volim tvoje puse. Smiješno mi je što svaki put kad mi kažeš da ti dam pusu, ti mene poljubiš. Ležiš mi na srcu. Poseban si mi. Uvijek se pitam jesam li i ja tebi. Učimo jedan od drugog. Još uvijek ne shvaćam zašto me grliš svaki put kad smo zajedno. Volim petak... Uvijek si prema meni tako pažljiv i dobar. Volim te više od svega, znaš? Trudiš se da me razveseliš. Volim tvoj dječački pogled u kojeg sam se jednom ne tako davno zaljubila.
*[autorica]: oke. ako ne stignes, mozemo se vidjet i sutra. ti javi.
-Ne! Naravno da cu stici! Uzasno si mi falila! Zelim te vidjeti vec danas...
*jedna od najljepših poruka koju si mi poslao. Svaka je tvoja poruka lijepa.
Prijatelju, ja te volim. Želim ti to ponavljati stalno iznova.

Ovaj dan za mene ne bio bio tako lijep da nije bilo vas. Volim vas, a ne znam kako da to pokažem. Nadam se da je ovo dovoljno dobro.
Bolero kid, ti znaš da te volim.
Prijatelju, nadam se da ćeš shvatiti.

Osvrnite se na sve ono što vas uveseljava i smijte se zbog toga. Shvaćate? To je razlog za sreću. Sretan Božić Vam želi
siamese dream*

zavaljena u staru fotelju, slušajući Sunčanu stranu ulice, razmišljam o predivno i užasno provedenom danu.

ima li ljepše stvari od ležanja na plaži uz još dvije osobe koje ti leže na srcu i slušanja predivne glazbe...?
ima li ljepše stvari od šetanja s prijateljem dok se držite za ruke jer dijelite jedan par rukavica?
ima li ljepše stvari od trenutka kada ti prijatelj kaže: Hajde, ljubavi, vidimo se, moram ići. Daj mi pusu.?




zbilja je tužno biti sam na ovako divan sunčan dan.

ima li goreg osjećaja od onog koji te muči zato što mu ni ovaj put nisi uspjela reći da ga voliš jer jednostavno nije bilo vremena?
ima li gore stvari od razbijanja glave zbog jedne riječi koja nikad prije nije izgovorena, a niti išta slično tomu, i njezinog značenja?

ima. ne, nema.

odsvirala sam večeras ono što sam trebala. bilo je gotovo bez greške.
bilo je gotovo lijepo.
već dugo vremena nisam ugledala toliko lijepo i pametno biće kao danas.
već duže vrijeme nisam osjetila poglede uprte prema meni sa strane toliko predivnog i dragog bića. mogla mi se i dogoditi ljubav na prvi pogled, ali je ovaj put, na sreću, zdrav razum pobijedio.
dijeli nas razlika od 70 km.
naravno.




slušam pjesmu. poželim nazvati samo njega i zagrliti što jače mogu.
bojim se iskazati ljubav.

počela sam pisati pjesme. sviđaju mi se.

želim samo njega zagrliti i reći mu koliko ga volim.
bojim se toga. bojim se da će krivo shvatiti.

napisala sam predivnu ljubavnu priču. nestvarnu. spremljena je. može i rasplakati.

fali mi on.

želim se ponovno zaljubiti, a bojim se da već jesam. bojim se da me on voli, jako se bojim.
znam da je prijatelj zaljubljen u mene već gotovo dvije godine... meni je on jako drag. uvijek pazi ne mene. imam sreće što ga imam.
tu je još i prijatelj. prijateljica mi je rekla kako smo bili PREslatki par i kako moramo opet biti zajedno. razmišljam o tome ponekad. osoba koja uvijek ima pravo u vezi budućnosti, moja iskusna mama, kaže da ćemo mi opet biti zajedno kad malo odrastemo. kaže da me on voli. znam to, no pitanje je: Na koji način...?. mama kaže: Kao curu. I kao prijateljicu. mi smo prijatelji.
u petak, jučer, se nismo vidjeli. nisam mu poslala poruku, nisam mu se javila. željela sam da se on meni javi. prije je to uvijek radio, u zadnje vrijeme ja to stalno radim... nije se javio. ne zamjeram mu.




boomp3.com
prošli petak nam je bilo lijepo. šačekao me na stanici u gradu jer njemu trening završava prije mog. čekao me prilično dugo, kao i uvijek. kad smo bili zajedno, uvijek bih kasnila na sastanke, a nikad mi nije zamjerio na tome. nije ni ovaj put. ispričala sam mu se što sam se dugo zadržala, pitala sam je li me dugo čekao. rekao je da nije, kao i uvijek. kad bi barem znao koliko to cijenim kod njega... čvrsto me zagrlio kad sam došla do njega. volim njegove zagrljaje... krenuli smo potom u šetnju, a on me još uvijek grlio i stisnuo uz sebe. polako smo hodali. sjeli smo na onu klupicu kao i prošli put, na torbe. kiša je lagano sipila, ali nismo bili pod kišobranom u početku. bio je shrvan. nikad ga nisam vidjela takvoga. zagrlila sam ga. pitala sam ga što ga muči. izbjegavao je odgovor, počinjao bi pričati o nečem drugom. kad sam napokon doprijela do njegovog srca, počeo je pričati. bio je sav snužden. grlila sam ga, mazila i tješila. pustila sam ga da priča. trener nad njim vrši pritisak i nitko ne vjeruje u njega. osim mene. rekao je: Nitko ne vjeruje da ja mogu nešto postići, nitko ne vjeruje u mene... odmah sam odgovorila: Pa ja vjerujem u tebe... Uvijek i zauvijek... niježno me pogledao i rekao: Da, ali nisi mi ti izbornik. Ti si mi tu potpora na klupici. Da nema tebe, tek tada ne bih znao kako... ja sam mu dala pusu. pa je i on meni. onda je rekao: Onda se ne bih bojao da ne razočaram samo trenera, već i tebe. ja sam rekla: Ne bi me razočarao. Ja sam uz tebe, što god da napraviš. Uvijek. Ti mene nikad nisi razočarao. Nikad. bilo mu je drago čuti to...
otpratio me je do doma. na odlasku mi je dao neizmjerno puno pusa. toga mi nikad neće biti previše. krenuo je onda prema stanici. kad se malo udaljio od mene, dozvala sam ga pa je zastao. molila sam ga da ostane još malo. nije popuštao. onda smo u isto vrijeme nešto htjeli reći: on je rekao: Kad sam s tobom, ne mogu se odvojiti od tebe. To mi je najveća mana. u početku nisam bila sigurna je li rekao baš to stoga sam ga pitala može li ponoviti. nije. nisam ga nikako mogla nagovoriti da dođe do mene, ali onda sam se sjetila. rekla sam: Mi daš još jednu pusu...? odmah je dotrčao. poljubio me, zagrlio, pa sam ja njemu dala pusu, pa je onda opet on meni. morao je otići. zaželio mi je laku noć, što već dugo nije učinio...



prijateljica će odsada biti Bolero kid.
Bolero kid, volim te.
prijatelju, volim te.

sluša se Azra. intenzivno.
ide se na Bebeka, Tifu i Islamovića. bez njega, nažalost.

kraj posta

u utorak sam bila u Zagrebu. bilo je to nešto poput studijskog putovanja. pogledali smo jednu predstavu, Znanost pred našim očima, British Council-a. bilo je stvarno fenomenalno... oduševljena sam. još uvijek sam pod dojmom. ah, kad bi barem sve predstave bile takve!
nakon predstave smo otišli u Tehnički muzej te planetarij. vodič nam je bio neki čovjek sa izraženim smislom za crni humor. bilo je tamo isto jako jako dobro. čak sam i glavom udarila u gredu u "rudniku"...
profesori su nam dali i malo slobodnog vremena. dok smo bili na Trgu bana Jelačića, vidjela sam jednu curu plave kose odjevenu u crno. [bila je predivno odjevena.] podsjetila me na jednu blogericu, Sister Nightfall. jesi li to bila ti...?