STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PRIOPĆENJE ZA JAVNOST DANA 27. TRAVNJA 2011. GODINE SLOBODNA DALMACIJA OBJAVILA JE ČLANAK POD NASLOVOM: Zadarska policija kazneno prijavila protojereja Pravoslavne crkve u Zadru zbog napada na maloljetnog susjeda http://www.slobodnadalmacija.hr/Crna-kronika/tabid/70/articleType/ArticleView/articleId/136235/Default.aspx DOSTAVLJAMO HRVATSKOJ JAVNOSTI OBJAVLJENE TEKSTOVE STRANKE HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZA OPRAVDANU OBNOVU HRVATSKE PRAVOSLAVNE CRKVE U HRVATSKOJ. NEMA VIŠE VELIKE SRBIJE, PA TAKO I SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE HRVATI KATOLICI I HRVATI PRAVOSLAVCI PORUČUJU Odlučno smo obnovili hrvatsku pravoslavnu crkvu i pored nekih birokratskih zavrzlama kojima razni repovi okupatora s hrvatskim janjičarima vremenski ... koče. Hrvatski pravoslavci učvršćuju hrvatsku pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj i sve čine po pravilima pravoslavlja u svijetu. Hrvatski teritorij srpskoj pravoslavnoj crkvi nije više uporište, dok nabraja „svoju” materijalnu imovinu što je kroz prošlo stoljeće u Hrvatskoj ugrabila, zbog čega i jest osnovana u Hrvatskoj i da bi bila uzor, vodilja svome srpskom narodu kao okupatoru Hrvatske. Prema svim pravilima pravoslavlja srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj nema više uporišta na hrvatskim prostorima, dok kalkurira s vremenom pokušava ignorirati stvarnost. Ubuduće, neka popovi dosadašnje srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj slobodno otputuju u Srbiju i tamo podučavaju Srbe kršćanskim vrijednostima – životu, što im i jest zadaća i uvjet da se na Zemlji živi uzorno i sretno. Dakle, okupatorima je opomena kako nisu dovoljni samo njihovi zakoni, po kojima su se kao zlo sami urušili, bez Božjih zakona po kojima čovjek jest. Napokon, srpski popovi, kao predvodnici Srba, ustali su se i krenuli iz Beograda u Hrvatsku protiv Hrvata davno prije 1941. godine. Neka ukupno sa sobom ponesu svoje spomenike u Srbiju, što jednako vrijedi i za sve koji su bili okupatori Hrvatske i eksploatirali Hrvate. POPOVI JOŠ UVIJEK SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE U HRVATSKOJ PO UPUTAMA IZ BEOGRADA I DALJE POKUŠAVAJU U HRVATSKOJ NARUŠITI OPĆE DOBRO Odzvonilo je srpskoj pravoslavnoj crkvi u Hrvatskoj i zvonaru kojeg su poslali popovi srpske pravoslavne crkve da zvoni na uzbunu, pa da se još jednom uvjere da li su Hrvati naučili lekciju ili su skloni ponavljati greške kojima su išli u prilog – Srbima. Zvonara Bogunovića u pratnji s još jednim primitivcem Srbinom poslali su popovi srpske pravoslavne crkve u Zadru na konferenciju za novinare koju je sazvala Udruga hrvatske pravoslavne crkve. Na divljački način remetili su mir vrijeđajući prisutne, baš stilom kakvim su njihovi preci poticali na okupaciju hrvatskih zemalja i silom ustoličili svoju srpsku pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj, po cijenu silnih hrvatskih žrtava i tako desetkujući hrvatski narod. Svojim djelovanjem u hrvatskim zemljama umanjila je brojčano Hrvate preko sedam milijuna. HRVATSKA PRAVOSLAVNA CRKVA KAO DUHOVNA POTREBA Kakva je to Srpska pravoslavna crkva, koja se ne pridržava osnovnih načela pravoslavlja u svijetu. Ali Hrvati su to zadnjih 150 godina osjetili na vlastitim leđima, kulminacijom terora od 1918. do1941. godine potom od 1945. do 1990. godine uključujući i rat koji su Srbi vodili od 1990. do 1995. godine opet na hrvatskom teritoriju, sve kako bi i dalje Hrvate eksploatirali i držali u pokornosti. Hrvati znaju i nije tajna da Srpska pravoslavna crkva sukreira skupa sa svjetovnom vlasti Srbije, što je i normalno, ali je i glavni savjetnik u srpskoj politici koji tendenciozno potiče ratove protiv Hrvatske zbog eksploatiranja, nanijevši hrvatskom narodu toliko stradanja. Nakon što je stvorena kraljevina SHS na tim područjima silom ili milom ujedinile su se sve pravoslavne crkve sa sjedištem u Beogradu ( glavnim gradom velike Srbije). Danas kao i prije 100 godina nitko ne zamjera Srbima što ne žele biti pod Grčkom ili Bugarskom pravoslavnom crkvom, još od propadanja Bizanta pravoslavne crkve se vežu uz vlastitu državu, a ne kao katolici, bilo koje države uz duhovni centar Vatikan. Dakle, nije vlada Nezavisne Države Hrvatske 1941. godine kršila pravila hrvatskih pravoslavaca ili pravila pravoslavne crkve u svijetu, naprotiv poštivala je pravila pravoslavne crkve, omogućivši Hrvatima pravoslavne ispovijest da imaju svoju crkvu koja se vezala uz Zagreb i hrvatsku svjetovnu vlast, kao što je pravilo pravoslavnih crkvi uopće, kao što se Srpska pravoslavna crkva vezala uz Beograd ili Bugarska pravoslavna crkva uz Sofiju. Drugo je što se Srpska pravoslavna crkva teže odriče svojih kolonija nego svjetovna vlast u Srbiji, koju je ona i poticala protiv Hrvata još od 1879. od svoje autokefalnosti, i više od stvaranja Jugoslavije 1918. godine, još drskije nakon što se Srbima svidjela Hrvatska kao kolonija. Ako je riječ o samoj duhovnosti, zašto se Srpska pravoslavna crkva ne pripoji npr. Grčkoj pravoslavnoj crkvi, Srbe i Srpsku pravoslavnu crkvu kakvi jesu to ne zanima, jer znaju da bi takvim potezom postali grčka kolonija. Nije slučajno da Srpska pravoslavna crkva stvara probleme i u Crnoj Gori gdje također želi zauzeti mjesto Crnogorske pravoslavne crkve. Znaju Srbi da se pretpostavljalo kada je Srpskoj pravoslavnoj crkvi sjedište u Beogradu, da je automatski Hrvatska srpska pokrajina ili kolonija, i evo odgovora što se događalo i zašto se događalo s Hrvatskom sve do 1990. godine od strane Srba. Ovo sve skupa hrvatski predsjednik kao znanstvenik trebao bi znati a ne da mu kao paravan služi članak tri stavak jedan, koji je davno smišljen u Beogradu, potom navikavanjem hrvatski predsjednik misli da tako nešto treba prijeći pomoću ustanka 1941. godine u Srbu u tradiciju, što su Srbi uz pomoć janjičara taj članak tri stav jedan potvrđivali u Borićevcima, Zrin, u podkozarju i još puno mjesta u Hrvatskoj, fizički uništivši sve Hrvate pravoslavne i katoličke vjeroispovijesti, isto su učinili i 1945. godine pobivši ukupno svećenstvo Hrvatske pravoslavne crkve i katoličke koliko su stigli, i to na hrvatskom teritoriju koju su ponovo okupirali do 1990. godine. Istina je da Srpska pravoslavna crkva direktno sudjeluje i u svjetovnoj vlasti države, što je i demonstrirala zadnjih 100. godina nad kolonijama koje su tvorile Jugoslaviju, odnosno Veliku Srbiju. Nevjerojatno, znanstvenik - pravnik, aktualni predsjednik Hrvatske tumačeći članak tri stavak jedan kao da želi pomoći Srbima, da Bugarska, Grčka, Makedonija čak i Rumunjska preko Srpske pravoslavne crkve postanu srpske kolonije. Josipović misli da bi Srbe u Hrvatskoj, kako ističe, Hrvatska pravoslavna crkva uznemirila, kao produžene ruke matice Srbije, tu je u pravu. Nije se sjetio kao pravnik da Srbima kaže kako proturiječe sami sebi svojim ponašanjem zbog Udruge Hrvatske pravoslavne crkve. Gdje je tu demokracija? Ipak, XI. dalmatinsku danas više ne može poticati Srpska pravoslavna crkva na akcije od Kočevskog roga do Širokog brijega i Mostara. Na kraju Josipoviću, u Srbiji postoji katolička crkva, Luteranska i. . . a ipak se Hrvati u Srbiji zbog toga ne ljute, a niti im srpski predsjednik Tadić pomaže člankom tri stavkom jedan zakona . . . države. DOLAZAK SRBA U NIN IDEJA JE SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE Od Srbije do Bosanskog Petrovca i dalje do Nina Srbi su se tendenciozno naseljavali kako bi kontrolirali Nin i okolicu. Zbog zacrtanog cilja na tom pravcu, kao i svi osvajači, plaćali su za tako nešto najslabije pojedince iz hrvatskog korpusa. Između ostalih, kao produžene srpske ruke, za istaći je Marka Kožula iz Ražanca i Krstu Predovana iz Vrsi. Hrvati s ovih područja ističu da su oni za srpske interese radili isključivo zbog osobnih interesa. Marko Kožul postao je član Jevtićeve stranke radikala na šibenskom području. Nakon što je ta stranka silom i prevarama pobjeđivala na izborima, Marko Kožul imenovan je čak za ministra graditeljstva Kraljevine Jugoslavije. Paralelno dok je Marko Kožul radio za kralja i Srbiju i Krste Predovan zaposlen kao poslovođa mlina na Miljšić-jarugi u Ninu, disident Hrvatske seljačke stranke, također je radio za kralja i Srbiju. Nije slučajno da je Nin hrvatski kraljevski grad bio posebno interesantan za Srbe. Marko i Krste kao polupismeni Hrvati nisu bili svjesni uloge koju su odigrali protiv Hrvata. Nin je za Srbe bio poseban trofej, pa su imali i silan razlog materijalno stimulirati Marka i Krstu. Kada je Marko Kožul „reponja“ imenovan za ministra građevinarstva, Krste Predovan „reponja“ kao pomoćnik Marka Kožula bio je zastupnik u Skupštini Kraljevine Jugoslavije. Toliko zaslužni za svoj rad da je Marko imao mjesečnu plaću 15.000 tisuća dinara kojom je u to vrijeme mogao je kupiti 17 ( sedamnaest) volova, dok Krste kao Markov pomoćnik za svoju mjesećnu plaću mogao je kupiti 10 (deset) volova, uz sve moguće benificije koje su imali. Radi usporedbe, u to vrijeme radnik je mjesečno mogao zaraditi oko 600 (šest stotina dinara. Pomoću volova Srbi ostvarili san . . . Doista oni su to i zaradili, čak i više, što se na terenu očituje, osjeti i zna koliko su oni doprinijeli realizaciji Srpske pravoslavne crkve, tj. velikosrpskoj ideji, koja se nastavila preko raznih modificiranih ideja i naziva u težnji za Velikom Srbijom. Evo razloga i uzroka za tolike žrtve u Hrvatskoj od 1918. godine i do 1941. godine pa sve od 1941. godine do 1990. godine, koji su stvorili Marko, Krste i njima slični Hrvati. Poznato je, dok je Marko Kožul prebivao na šibenskom području ( svojoj izbornoj jedinici ) da je posjećivao manastir srpske pravoslavne crkve u društvu sa Šupom i drugima, manastir s kojim sada rukovodi pop „Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj“ Fotije, koji razmišlja kako i pomoću Ive Josipovića zaustaviti djelovanje Hrvatske pravoslavne crkve u Hrvatskoj . . . , neka on razmišlja da sve nekretnine i pokretnine Srpska pravoslavna vrati koje su kao ideolozi Srba okupirali i pograbili u hrvatskim zemljama. Isti Marko na području Ražanca, Krneze, Selina, Podgradine imao je drugove V. Kožula, Miočića (Miminu), Jurline iz Selina, Šalinu iz Podgradine i drugi koji su Hrvate ubijali čekićem po glavi, pokraj jama Golubinke, jame uz more kod Starigrada i drugih. Zato je u Ražancu i Ninu UDB-a toliko djelovala . . . (vidi dokumente UDB-E u Zadru), strašno trovala hrvatsko biće. . . Ideja pravoslavne crkve, toliko je razarala Hrvatski kraljevski grad Nin s namjerom da mu se uništi svaki trag i zauvijek padne u zaborav. Mještani spomenutih srpskih radikala svjedoče kako su isti kasnije osjećali grižnju savjesti i psihički stradali, kao i Franjo Supilo, dakle spas je u obraćeništvu i vlastitoj zajednici, . . . lustracija. . . lustracija. . . HRVATSKA PRAVOSLAVNA CRKVA ZBOG OBNOVE I DALJNJEG FUNKCIONIRANJA U HRVATSKOJ, NAKON SILNIH PRITISAKA TRAŽI ZAŠTITU I POMOĆ OD HRVATSKE VLADE Hrvatska vlast i vlasti uopće su po preuzetim dužnostima odgovorne, kao i pojedinci, kada naprave nedjelo protiv općeg dobra. Dakle Hrvatska, tj. hrvatska vlast, odnosno pojedinci koji su u funkciji institucija države, dužni su zastupati hrvatski narod, a po preuzetim dužnostima su i odgovorni. Ukoliko nosioci hrvatske vlasti nisu sposobni da to čine prema hrvatskoj specifičnosti na hrvatskim prostorima, onda to trebaju činiti po uzoru urednih država koje su poticajne, u suprotnom su odgovorni kada se narušava opće dobro. U ovom tekstu je riječ o hrvatskim pravoslavcima, odnosno Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi koja se do sada tendenciozno i zlonamjerno zapostavlja, kako se to činilo naročito od 1918. – 1941. godine i od 1945. - 1990. godine po uputama Srpske pravoslavne crkve kao glavnog ideologa Srba, zadnjeg okupatora Hrvatske, a kojeg je poticala, baš „elita“ Srpske pravoslavne crkve kroz povijest. Srbi kao nacionalna manjina u Hrvatskoj predvođeni Srpskom pravoslavnom crkvom kao koordinatorom pod maskom „duhovne institucije“, šablonama svjetovnih stranaka, a sve zbog okupacije i eksploatacije hrvatskih zemalja. Svi okupatori kroz povijest zaposjedali su tuđa ognjišta na taj način, kao manjina, pomoću nekih svojih programa i statuta kako bi realizirali svoje svjetovne želje. Srpska pravoslavna crkva kao „duhovna institucija“ i više je za osudu kada pod takvim nazivom perfidno i neprirodno potiče svoj narod protiv života drugih naroda, koja se zbog svjetovnih koristi služi pogubnim stilom protiv čovjeka. Istina, pravoslavne crkve vezane su direktno uz svoje države i glavni grad (Grčka, Rusija, Bugarska. . . ), ali prije svega im je zadaća da potiču na duhovnost, što nije slučaj kako se pokazalo kroz povijest sa Srpskom pravoslavnom crkvom koja je u funkciji izričito zbog svjetovnih interesa i koristi. Srpskoj pravoslavnoj crkvi, što se i pokazalo na terenu, duhovnost je samo pokriće, kojom bi se trebala prije svega baviti. Stoga je prozrijeta, tj. nametnula se u srpskom orkestru kao prva violina s ciljem porobljavanja i eksploatiranja naroda u okruženju Srbije. Da nije toliko u relativno kratkom vremenu htjela, možda bi i uspjela neke narode . . . i uništiti. Nakon poraza, koji je relativno doživjela zadnja dva desetljeća, opet iznova starom šablonom zamagljivanjem, a ne duhovnošću pokušava nametnuti već viđene scenarije. Dakle, Srpska pravoslavna crkva po formi i sadržaju u funkciji je Srbima kao obična svjetovna stranka, čije su vođe zamagljene navodnom duhovnošću, dok ulaze u tuđa dvorišta, doslovce kao što je radio i pop Đujić. Njih nije briga što pijani i drski, u tuđim kućama samo razbijaju tuđe, kao što su činili Hrvatima i neki drugi okupatori. To najbolje potvrđuju ratovi koji su se uvijek vodili na hrvatskom teritoriju, što na Zemlji uljezima dozvole samo naivni narodi. Očito, preko repova Srba pravoslavne vjeroispovijesti koji su nažalost i danas u Hrvatskoj, nesrazmjerno svojoj brojčanosti, nosioci vlasti, i danas stvaraju agoniju koja se nastavlja, uz pomoć kojekakve hrvatske mutljevine u Hrvatskom saboru, koja toga jest i nije svjesna ovisno o genima istih, što adekvatno po djelima pokazuje njihova biografija i djela, jer se tako pokazuje i prikazuju na terenu konkretno. Hrvati pravoslavci su već od 1918. -1941. godine i od 1945. - 1990. godine ugroženi od strane srpskog okupatora, silom i milom ih se asimilira preko Srpske pravoslavne crkve, pod pritiskom zbog „života“ poneki su čak po navici služili zbog mrvica srpskoj mašineriji, stvaranoj po Srpskoj pravoslavnoj crkvi daleko od duhovnosti, izričito zbog ovosvjetovnih koristi (okupacijom Hrvatske i drugih zemalja u okruženju Srbije), kao konkurenciju ubijali su i asimilirali Hrvate pravoslavne vjeroispovijesti i totalno zameli Hrvatsku pravoslavnu crkvu koja je starija od Srpske pravoslavne crkve. I pored tolike dokumentacije i argumenata što ide u prilog Hrvatima pravoslavne ispovijesti ista se i dalje zlostavlja i progoni, samo zato što traže ono što im je zagarantirano Hrvatskim ustavom i pravilima pravoslavne crkve kao institucije na Zemlji. Zato kao nedužnu žrtvu Hrvate pravoslavce, Hrvatsku pravoslavnu crkvu Hrvatska je dužna kao država i logistički podržavati,. Očito Hrvati u Hrvatskom saboru nisu svjesni da pod sugestijama i dirigiranjem pravoslavaca Srba, šablonama iz propale im Jugoslavije (Velike Srbije) pokušavaju održavati mrtvu Jugoslaviju, pomoću repova iz njihovih jugoslavenskih institucija (UDB-e, JNA i dr. ). Pravoslavna crkva svake države, veže se uz svoju državu, tj. svjetovnu vlast, što znači da se u stranoj državi ne može ponašati kao produžena ruka, tj. okupator matične države. Dakle, kao i ostale u svijetu pravoslavne crkve, u ovom slučaju Hrvatska pravoslavna crkva, direktno je vezana uz Hrvatsku, Zagreb, koju kao takvu logistički je dužna pomagati Hrvatska. Kada je riječ o Srbima pravoslavne vjeroispovijesti, koliko god ih je, fizički oni su za sada manjina, koji bi po nekom atributu pravoslavlja miješali kruške i jabuke samo zbog ovosvjetovnih koristi, kao okupatori htjeli bi i dalje u Hrvatskoj Srpsku pravoslavnu crkvu kao nosioca ukupnog pravoslavlja u Hrvatskoj, kao i na Zemlji. Za razliku od Srba, Hrvati pravoslavne vjeroispovijesti u Hrvatskoj nisu manjina već sastavni dio korpusa hrvatskog bića, kako smo pojasnili bez miješanja kruška i jabuka, Hrvatski pravoslavci su sastavni dio hrvatskog korpusa. Stoga, Hrvatska pravoslavna crkva bezrezervno zaslužuje pomoć svih institucija države Hrvatske, kao sastavni dio hrvatskog bića. Danas dok se obnavlja Hrvatska pravoslavna crkva u vlastitoj domovini Hrvatskoj nevjerojatno, popovima se već prijeti i stvaraju se razni pritisci, jer u Srpskoj pravoslavnoj crkvi misle da će ih omesti dok obnavljaju Hrvatsku pravoslavnu crkvu za pravoslavce Hrvate u Hrvatskoj. Da ne bi zlo ojačalo potrebna im je zaštita Države Hrvatske. Zagreb-Zadar, 28. travnja 2011. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Stranka hrvatskog zajedništva, podružnica Zadar osnovala mjesni ogranak Brodarica Dana 27. travnja 2011. godine u Zadru, Stranka hrvatskog zajedništva- podružnica Zadar osnovala je mjesni ogranak Brodarica. Za predsjednika ogranka izabran je Lado Morožin. Na osnivanju mjesnog ogranka Brodarica predsjednik ogranka izvjestio je da je na području MO Brodarica komunalna infrastruktura dosta loša te da određena domaćinstva još nisu spojena na kanalizacijski sustav i da se septičke jame slijevaju u more. Također potrebno je zaštititi Obalu kneza Trpimira od prelijevanja mora jer stanovnicima koje živu na tom području more ulazi u dvorišta. Zadar, 27. travnja 2011. godine Predsjednik ogranka SHZ-a Brodarica Lado Morožin |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Presudom Haškog suda generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču očekivano je osuđena hrvatska država i narod i to samo za to što se goloruki hrvatski puk drznuo vojno suprostaviti europskim kriminalcima koji su se pomoću bijesnog srpskog nacional-fašizma pokušali dokopati hrvatskog zlatnog rudnika. Nazivanje svete, i pred Bogom i poštenim svijetom, veličanstvene, vojno-redarstvene akcije „Oluja„ kojom je vraćen okupirani teritorij od srpskog nacional-fašizma i domaćih izdajica (Hrvata pravoslavne ili katoličke vjere), zločinačkim pothvatom, europski kriminalci su pokazali svoje pravo lice i službeno priznali da su potučeni do nogu i da se boje hrvatskog naroda. Sada su priznali da mogu kupiti šaku hrvatskih poltronskih političara, ali mi im poručujemo da hrvatski narod i hrvatski teritorij nemaju cijene i nisu za prodaju. Svojom sramotnom i dnevno-političkom presudom Haški sud je oduzeo pravo hrvatskom narodu na obranu od agresora. Oduzeo je pravo Hrvatima na život u svojoj slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj. Ta i takva EU, u koju se zaklinju bijedni hrvatski političari za Judine škude, uvodeći embargo na oružje, najprije je oduzela pravo Hrvatima na obranu od okupatora, a sada putem suda u Haagu kažnjava Hrvate i Hrvatsku zato što su se nenaoružani uspjeli obraniti od tzv. JNA kao treće vojne sile u Europi. O silini i okrutnosti agresije na Republiku Hrvatsku slikovito govori činjenica da je za vrijeme Drugog svjetskog rata, koji je trajao četiri godine, željeznička pruga Split – Zagreb bila zatvorena svega 72 dana, a za vrijeme srpske agresije, koja je trajala pet godina, bila je zatvorena čak četiri godine. To bi značilo da je srpski agresor, uz pomoć domaćih izdajica, bio daleko okrutniji od zločina Hitlerovih nacional-fašista. Nakon osude našeg naroda i države u Den Haagu putem političke presude generalu Anti Gotovini i generalu Mladenu Markaču s obrazloženjem provođenja zločinačkog pothvata, valjda nam je sada jasno: 1. da Hrvatskoj sude oni isti koji su hrvatskom narodu uveli embargo na uvoz oružja i time im indirektno oduzeli pravo na egzistencijalnu obranu. 2. da je tim plaćenim sucima naređeno kažnjavanje hrvatskog naroda i države zato što su se obranili od agresora. Nitko nije vjerovao da se nenaoružani Hrvati mogu obraniti od treće vojne sile u Europi. 3. Cilj presude Haškog suda je proglašavanje svih hrvatskih branitelja, koji su sudjelovali u svetoj akciji „Oluja“, raznim zločincima, te oduzimanje prava Hrvatskoj na naplatu ratne štete od strane njihove fašističke Srbije. 4. Vjerujemo da sramotnu presudu Haškog suda nikad neće priznati niti jedan hrvatski domoljub, a suce koji su takvu presudu donijeli, proglasit će neprijateljima Hrvatske. 5. Presudom Haaga Hrvatskoj je dano na znanje da nema što tražiti u EU, jer je EU putem Haaga dokazala da hrvatski narod i državu ne prihvaćaju kao ravnopravne. Bacili su Hrvatima rukavicu u lice, omalovažili i podcijenili Hrvate ispod svakog dostojanstva čovjeka. Navedenom presudom je dano na znanje svakom poštenom građaninu RH da su manje vrijedni, da nemaju pravo na obranu, na prava koja pripadaju drugim narodima, te da EU više cijeni agresora, koji je napao i vojno okupirao Hrvatsku, nego Hrvate koji u povijesti postojanja nikad nikoga nisu napali niti uzimali tuđi teritorij. Poznata je povijesna činjenica da su 300 godina Hrvati branili Europu od Turaka i krvarili dok se Europa nesmetano razvijala. Danas ta ista Europa Hrvate gazi, podcjenjuje i beskrupuloznim presudama čini neravnopravnim s drugim narodima EU. Bez obzira što to Europa radi uz pomoć izdajica hrvatskog naroda i državnog vrha Hrvatske, ovim presudama prešle su se sve granice morala, elementarne pravde i ljudskog dostojanstva među narodima. Ovom presudom EU je dokazala da ne podnosi hrvatski narod te da ga nikad u praksi nisu priznali, osim deklarativno, da je formalno priznanje farsa kako bi se zadržalo omalovažavanje koje je desetljećima stvarano prema našem narodu i državi. Europa je kroz povijest vodila nepravednu politiku prema Hrvatima. Činjenicom da Nacistički pokret Njemačke i Fašistički pokret Italije nisu proglašeni zločinačkim pokretima, a da je Ustaški pokret proglašen zločinačkim, dokazuje se stvarni odnos EU prema Hrvatima i Hrvatskoj. Dok pripadnici nacističkog i fašističkog pokreta nisu proglašeni zločincima, nego naprotiv imaju mirovine kao vojni pripadnici tih država, dotle EU hrvatske branitelje osuđuje kao zločince. Srpski fašistički agresor, koji je pod poznatom fašističkom parolom: „Svi Srbi u jednoj državi“ prouzrokovao nekoliko desetaka tisuća žrtava, nekoliko desetaka tisuća invalida, nekoliko tisuća nestalih, preko trideset tisuća logorskih zatvorenika sa fašističkim torturama, sustavno razrušeno hrvatsko gospodarstvo, itd., nije proglašen zločinačkim pothvatom, a branitelji hrvatskog teritorija proglašeni su zločincima. To je očita pristranost Haškog suda preko kojeg se EU službeno stavlja na stranu fašističkog agresora na Hrvatsku, otvoreno štiti interese agresora, a žrtvu koja je tako kažnjena dodatno kažnjava svojim presudama i sve to pod nazivom Međunarodnog suda pravde koji bi, po svom nazivu, trebao biti pravedan. Međutim, taj sud ovom sramotnom presudom postaje zaštitnik fašističkih zločina koji su izvršeni na hrvatskom teritoriju. Međunarodni sud u Haagu, stavljajući se na stranu agresora, presudama štiti interese agresora, a na štetu međunarodno priznate Hrvatske, pogazio je samog sebe, pogazio je elementarno ljudsko dostojanstvo i političkom presudom žrtvi agresije, presudio je samom sebi i dokazao da je politički sud koji odrađuje prljave radnje za svoje nalogodavce - kriminalce. Time Haški sud dovodi u pitanje svjetsku pravdu i vjerodostojnost svjetskih institucija koje se tom pravdom službeno bave. Stranka hrvatskog zajedništva nikad neće prihvatiti presude toga i takvog suda. Nikad neće dozvoliti suđenje hrvatskim osloboditeljima (osim individualnih radnji ako je zločin osobno učinjen ili naređen). Nikad neće suditi onima koji su svojim životom, najdragocjenijim što čovjek ima, obranili hrvatski narod i državu. Branitelji Hrvatske nikad neće dozvoliti poniženje i to samo zato što smo branili svoja ognjišta. Stranka hrvatskog zajedništva poziva sve ljude koji su na bilo koji način doveli naš narod i državu do ovog javnog međunarodnog poniženja da podnesu neopozivu ostavku i više nas ne štite jer su u ovih 15 godina dokazali kako zapravo štite interese Hrvatske. Zagreb, 15. travnja 2011. godine Predsjednik Željko Vinski, ing. građ. |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZADARSKE ŽUPANIJE PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Čelnici općine Starigrad u Zadarskoj županiji hvale i nagrađuju ludilo, dok hrvatski narod propada ekonomski i duhovno. Već godinama Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture nekontrolirano ulaže značajna sredstva u sanaciju i modernizaciju cesta i drugih objekata na području općine Starigrad i to pred svake izbore, bilo parlamentarne ili lokalne. Isti preko navedenog ministarstva prodaju maglu o velikom razvojnom programu. Tako je Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture nekontrolirano uložilo u nekoliko godina u općinu Starigrad preko 30 milijuna kuna. U svezi navedenog naročito su prenapuhali investiciju izgradnje nogostupa u dužini 6,5 kilometara od Selina do Starigrada, a kojeg su financirale hrvatske ceste sa 17 milijuna kuna. Korumpirani službenici osobno ulažu u izgradnju stambenih zgrada u općini Starigrad. Čelnici općine i pojedini „političari“ u Zadarskoj županiji obmanjuju hrvatski narod kada je u pitanju razvoj općine Starigrad, a ustvari su samo šminka za hrvatsku javnost. Tendenciozno, ali i bez ideja na ovim prostorima, ne žele ništa promijeniti kako bi se organizirano otvarala radna mjesta. Posljedica takve vladavine je velika nezaposlenost u općini Starigrad što općinski vlastodršci žele prikriti raznim smicalicama. Sada je u općini nezaposleno 166 osoba, a od toga 11 s višom i visokom stručnom spremom te s time općina ima jednu od većih stopa nezaposlenosti u Zadarskoj županiji. Svi obrazovani mještani u općini Starigrad drsko se odbacuju (kao za vrijeme Jugoslavije), tako da općinom uglavnom upravljaju neki „tutori“ pomoću nepismenih „političara“. Također jedna od posljedica takve vladavine u općini Starigrad je i opadanje nataliteta. Broj stanovnika općine Starigrad 1991. godine bio je 2097 (dvije tisuće devedeset sedam) stanovnika, a 2001. godine 1893 ( tisuću osamsto devedeset tri). Dakle, 204 (dvjesto četiri) stanovnika je manje, a što je odraz vladavine sadašnje vlasti općine Starigrad, pomoću koje zlo, tj. smrt u općini Starigrad stvara beznađe. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. USKOK-u 4. Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru U Zadru, 14. travnja 2011. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZADARSKE ŽUPANIJE |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Dana 9. travnja 2011. godine u Zadru, Stranka hrvatskog zajedništva- podružnica Zadar osnovala je mjesni ogranak Diklo. Za predsjednika ogranka izabran je Zoran Špaleta. Na osnivanju mjesnog ogranka Diklo predsjednik ogranka izvjestio je da najveći problem stanovnicima Dikla zadaje deponij smeća. Kad je počela sanacija navedenog deponija smeća, gradsko poglavarstvo grada Zadra je dalo obećanje da će deponij biti premješten na drugu lokaciju do kraja 2010. godine. Umjesto toga, podigli su ogradu oko deponija i ukinuli sve putove koji vode do privatnih parcela čiji su vlasnici starosjedioci Dikla. Čak su ogradili i neke privatne parcele te ih je Čistoća Zadar prisvojila i postala njihov vlasnik tako da prvotni vlasnici više ne posjeduju svoje parcele. Pojedini vlasnici spomenutih (izgubljenih) parcela podigli su tužbu prije godinu dana protiv poduzeća Čistoće Zadar, ali do ročišta nije još došlo (izgleda da i neće). Poduzeće Čistoća je zvalo pojedine vlasnike te nudilo za otkup tih njihovih parcela smiješnih 3 kn po jednom m2, jer bi kasnije prenamjenili te parcele za golf igrališta te ih zatim prodali daleko skuplje. Kasnije su tvrdili (Čistoća Zadar) da su to njihove parcele (a nude 3kn po m2 prvim vlasnicima) iako je očita uzurpacija parcela. Za usporedbu, jedan od vlasnika je na tu smiješno nisku cijenu koju mu nude izjavio da čak i upotreba javnog WC-a u Beču dođe 1 euro. Najveći problem što se deponij nalazi u centru grada pa otpadni plinovi se spuštaju na grad, tako da djeca koja žive u predjelu Bokanjca i Dikla imaju zdravstvene probleme - TROVANJA. Rješenje je naravno da se deponij premjesti daleko od grada, što je Županija već imala u planu, ali netko to očito koči. Probleme u Zadarskoj županiji rješavaju podobni-nesposobni djelatnici i zato oni deponij ne mogu premjestiti nikada. Zadar, 9. travnja 2011. godine Predsjednik ogranka SHZ-a Diklo Zoran Špaleta |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZADARSKE ŽUPANIJE – PODRUŽNICA STANKOVCI PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Za popis stanovništva u RH naglašavalo se da prednost ima nezaposlena kategorija hrvatskog stanovništva. SHZ raspolaže dokazom da prednost nisu dobili ljudi sa Zavoda za zapošljavanje, već osobe kojima takav posao nije neophodan. Tako su se u općini Stankovci za kontrolora prijavili Miljenko Morić, nezaposleni hrvatski branitelj i umirovljeni 80- godišnjak, bivši direktor poduzeća INE u Zadru. I gle čuda, posao kontrolora dobiva umirovljeni direktor INE, a ne nezaposleni hrvatski branitelj. U Stankovcima, 4. travnja 2011.godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZADARSKE ŽUPANIJE PODRUŽNICA STANKOVCI |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZADARSKE ŽUPANIJE – PODRUŽNICA STANKOVCI PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Čelnici općine Stankovci zloupotrijebili su Zakon o poticanju razvoja u svom interesu, a ne u interesu razvoja malog gospodarstva. Nakon što su od države dobili zemljište s mirazom (za poslovne zone), isto su prodavali i dalje prodaju po cijeni od 7 do 35 eura po metru kvadratnom. Može se reći da je država uložila značajna sredstva u poslovne zone, odnosno u opremanje zemljišta te ih ista ne potražuje natrag i nakon što općina proda to isto zemljište. Što je država dala zemljište sa svim troškovima pripreme, to čelnici samouprave zarade od prodaje. Isto smatraju i knjiže kao čist izvorni prihod. Nema govora o tome da bi se i jedna lipa usmjerila u subjekte malog gospodarstva. Prodaju za svoj račun, a sredstva troše nenamjenski. Oslobođeni županijske i državne kontrole love u mutnom nedozvoljen plijen. U poslovnim zonama ne otvaraju proizvodne pogone već samo skladišta koja zjape prazna i u kojima nema zaposlenih. I gle čuda, sada u poslovnoj zoni Stankovci razni mešetari koji su preko općine jeftino kupili zemljište, izgradivši na njima prazna skladišta i hale, skuplje preprodaju to isto zemljište za 70, 860, 1220 i 1240 eura po m2. SHZ podružnica Stankovci raspolaže s dokumentacijom u svezi navedenog. Uvidjevši da je to unosan posao, čelnici općine istim stilom i dalje jeftino rasprodaju zemljište bez državne kontrole. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva Hrvatske 4. USKOK-u 5. Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru U Stankovcima, 3. travnja 2011.godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZADARSKE ŽUPANIJE PODRUŽNICA STANKOVCI |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZADARSKE ŽUPANIJE – PODRUŽNICA ZADAR PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Grad Zadar i Zadarska županija su krahirali. Gospodarstvo više ne postoji. Sada je u Zadarskoj županiji nezaposleno rekordno 12.169 osoba. Čelnike Zadarske županije to ne zabrinjava, oni imaju sredstava za trošenje koje plaćaju hrvatski porezni obveznici.Tako je izaslanstvo Zadarske županije u sklopu prezentacije županije boravilo u Kijevu u Ukrajini, od 22.do 25. ožujka 2011. godine. U izaslanstvu su bili: 1. Stipe Zrilić, župan Zadarske županije 2. Ivan Šimunić, pročelnik Upravnog odjela za društvene djelatnosti 3. Milena Ikić, pročelnica Upravnog odjela za pravne i zajedničke poslove 4. Jerolim Uroda, pročelnik za turizam 5. Renata Kapitanović, zadužena za međunarodnu suradnju u Uredu župana Tijekom njihova boravka u Ukrajini županija je potrošila 50 tisuća kuna, to jest 10 tisuća kuna po osobi. Vidljivo je da čelnici županije, nakon što su pronašli «zaštitni kišobran» od stranačkih dužnosnika, mogu nesmetano trošiti sredstva poreznih obveznika. U Zadru, 2. travnja 2011. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZADARSKE ŽUPANIJE PODRUŽNICA ZADAR |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PRIOPĆENJE ZA JAVNOST DANA 1. TRAVNJA 2011. GODINE ZADARSKI LIST OBJAVIO JE ČLANAK POD NASLOVOM: Izjasnite se kao Srbi, pripadnici Srpske pravoslavne crkve Veselko Čakić je s konferencije za novinare uputio, u ime Srpskog narodnog vijeća i SDSS-a, poziv pripadnicima srpske nacionalne manjine da se prilikom popisa stanovništva izjasne kao Srbi, pripadnici Srpske pravoslavne crkve. http://www.zadarskilist.hr/clanci/01042011/izjasnite-se-kao-srbi-pripadnici-srpske-pravoslavne-crkve DOSTAVLJAMO HRVATSKOJ JAVNOSTI OBJAVLJENE TEKSTOVE STRANKE HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZA OPRAVDANU OBNOVU HRVATSKE PRAVOSLAVNE CRKVE U HRVATSKOJ. HRVATI KATOLICI I HRVATI PRAVOSLAVCI PORUČUJU Odlučno smo obnovili hrvatsku pravoslavnu crkvu i pored nekih birokratskih zavrzlama kojima razni repovi okupatora s hrvatskim janjičarima vremenski ... koče. Hrvatski pravoslavci učvršćuju hrvatsku pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj i sve čine po pravilima pravoslavlja u svijetu. Hrvatski teritorij srpskoj pravoslavnoj crkvi nije više uporište, dok nabraja „svoju” materijalnu imovinu što je kroz prošlo stoljeće u Hrvatskoj ugrabila, zbog čega i jest osnovana u Hrvatskoj i da bi bila uzor, vodilja svome srpskom narodu kao okupatoru Hrvatske. Prema svim pravilima pravoslavlja srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj nema više uporišta na hrvatskim prostorima, dok kalkurira s vremenom pokušava ignorirati stvarnost. Ubuduće, neka popovi dosadašnje srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj slobodno otputuju u Srbiju i tamo podučavaju Srbe kršćanskim vrijednostima – životu, što im i jest zadaća i uvjet da se na Zemlji živi uzorno i sretno. Dakle, okupatorima je opomena kako nisu dovoljni samo njihovi zakoni, po kojima su se kao zlo sami urušili, bez Božjih zakona po kojima čovjek jest. Napokon, srpski popovi, kao predvodnici Srba, ustali su se i krenuli iz Beograda u Hrvatsku protiv Hrvata davno prije 1941. godine. Neka ukupno sa sobom ponesu svoje spomenike u Srbiju, što jednako vrijedi i za sve koji su bili okupatori Hrvatske i eksploatirali Hrvate. POPOVI JOŠ UVIJEK SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE U HRVATSKOJ PO UPUTAMA IZ BEOGRADA I DALJE POKUŠAVAJU U HRVATSKOJ NARUŠITI OPĆE DOBRO Odzvonilo je srpskoj pravoslavnoj crkvi u Hrvatskoj i zvonaru kojeg su poslali popovi srpske pravoslavne crkve da zvoni na uzbunu, pa da se još jednom uvjere da li su Hrvati naučili lekciju ili su skloni ponavljati greške kojima su išli u prilog – Srbima. Zvonara Bogunovića u pratnji s još jednim primitivcem Srbinom poslali su popovi srpske pravoslavne crkve u Zadru na konferenciju za novinare koju je sazvala Udruga hrvatske pravoslavne crkve. Na divljački način remetili su mir vrijeđajući prisutne, baš stilom kakvim su njihovi preci poticali na okupaciju hrvatskih zemalja i silom ustoličili svoju srpsku pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj, po cijenu silnih hrvatskih žrtava i tako desetkujući hrvatski narod. Svojim djelovanjem u hrvatskim zemljama umanjila je brojčano Hrvate preko sedam milijuna. HRVATSKA PRAVOSLAVNA CRKVA KAO DUHOVNA POTREBA Kakva je to Srpska pravoslavna crkva, koja se ne pridržava osnovnih načela pravoslavlja u svijetu. Ali Hrvati su to zadnjih 150 godina osjetili na vlastitim leđima, kulminacijom terora od 1918. do1941. godine potom od 1945. do 1990. godine uključujući i rat koji su Srbi vodili od 1990. do 1995. godine opet na hrvatskom teritoriju, sve kako bi i dalje Hrvate eksploatirali i držali u pokornosti. Hrvati znaju i nije tajna da Srpska pravoslavna crkva sukreira skupa sa svjetovnom vlasti Srbije, što je i normalno, ali je i glavni savjetnik u srpskoj politici koji tendenciozno potiče ratove protiv Hrvatske zbog eksploatiranja, nanijevši hrvatskom narodu toliko stradanja. Nakon što je stvorena kraljevina SHS na tim područjima silom ili milom ujedinile su se sve pravoslavne crkve sa sjedištem u Beogradu ( glavnim gradom velike Srbije). Danas kao i prije 100 godina nitko ne zamjera Srbima što ne žele biti pod Grčkom ili Bugarskom pravoslavnom crkvom, još od propadanja Bizanta pravoslavne crkve se vežu uz vlastitu državu, a ne kao katolici, bilo koje države uz duhovni centar Vatikan. Dakle, nije vlada Nezavisne Države Hrvatske 1941. godine kršila pravila hrvatskih pravoslavaca ili pravila pravoslavne crkve u svijetu, naprotiv poštivala je pravila pravoslavne crkve, omogućivši Hrvatima pravoslavne ispovijest da imaju svoju crkvu koja se vezala uz Zagreb i hrvatsku svjetovnu vlast, kao što je pravilo pravoslavnih crkvi uopće, kao što se Srpska pravoslavna crkva vezala uz Beograd ili Bugarska pravoslavna crkva uz Sofiju. Drugo je što se Srpska pravoslavna crkva teže odriče svojih kolonija nego svjetovna vlast u Srbiji, koju je ona i poticala protiv Hrvata još od 1879. od svoje autokefalnosti, i više od stvaranja Jugoslavije 1918. godine, još drskije nakon što se Srbima svidjela Hrvatska kao kolonija. Ako je riječ o samoj duhovnosti, zašto se Srpska pravoslavna crkva ne pripoji npr. Grčkoj pravoslavnoj crkvi, Srbe i Srpsku pravoslavnu crkvu kakvi jesu to ne zanima, jer znaju da bi takvim potezom postali grčka kolonija. Nije slučajno da Srpska pravoslavna crkva stvara probleme i u Crnoj Gori gdje također želi zauzeti mjesto Crnogorske pravoslavne crkve. Znaju Srbi da se pretpostavljalo kada je Srpskoj pravoslavnoj crkvi sjedište u Beogradu, da je automatski Hrvatska srpska pokrajina ili kolonija, i evo odgovora što se događalo i zašto se događalo s Hrvatskom sve do 1990. godine od strane Srba. Ovo sve skupa hrvatski predsjednik kao znanstvenik trebao bi znati a ne da mu kao paravan služi članak tri stavak jedan, koji je davno smišljen u Beogradu, potom navikavanjem hrvatski predsjednik misli da tako nešto treba prijeći pomoću ustanka 1941. godine u Srbu u tradiciju, što su Srbi uz pomoć janjičara taj članak tri stav jedan potvrđivali u Borićevcima, Zrin, u podkozarju i još puno mjesta u Hrvatskoj, fizički uništivši sve Hrvate pravoslavne i katoličke vjeroispovijesti, isto su učinili i 1945. godine pobivši ukupno svećenstvo Hrvatske pravoslavne crkve i katoličke koliko su stigli, i to na hrvatskom teritoriju koju su ponovo okupirali do 1990. godine. Istina je da Srpska pravoslavna crkva direktno sudjeluje i u svjetovnoj vlasti države, što je i demonstrirala zadnjih 100. godina nad kolonijama koje su tvorile Jugoslaviju, odnosno Veliku Srbiju. Nevjerojatno, znanstvenik - pravnik, aktualni predsjednik Hrvatske tumačeći članak tri stavak jedan kao da želi pomoći Srbima, da Bugarska, Grčka, Makedonija čak i Rumunjska preko Srpske pravoslavne crkve postanu srpske kolonije. Josipović misli da bi Srbe u Hrvatskoj, kako ističe, Hrvatska pravoslavna crkva uznemirila, kao produžene ruke matice Srbije, tu je u pravu. Nije se sjetio kao pravnik da Srbima kaže kako proturiječe sami sebi svojim ponašanjem zbog Udruge Hrvatske pravoslavne crkve. Gdje je tu demokracija? Ipak, XI. dalmatinsku danas više ne može poticati Srpska pravoslavna crkva na akcije od Kočevskog roga do Širokog brijega i Mostara. Na kraju Josipoviću, u Srbiji postoji katolička crkva, Luteranska i. . . a ipak se Hrvati u Srbiji zbog toga ne ljute, a niti im srpski predsjednik Tadić pomaže člankom tri stavkom jedan zakona . . . države. DOLAZAK SRBA U NIN IDEJA JE SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE Od Srbije do Bosanskog Petrovca i dalje do Nina Srbi su se tendenciozno naseljavali kako bi kontrolirali Nin i okolicu. Zbog zacrtanog cilja na tom pravcu, kao i svi osvajači, plaćali su za tako nešto najslabije pojedince iz hrvatskog korpusa. Između ostalih, kao produžene srpske ruke, za istaći je Marka Kožula iz Ražanca i Krstu Predovana iz Vrsi. Hrvati s ovih područja ističu da su oni za srpske interese radili isključivo zbog osobnih interesa. Marko Kožul postao je član Jevtićeve stranke radikala na šibenskom području. Nakon što je ta stranka silom i prevarama pobjeđivala na izborima, Marko Kožul imenovan je čak za ministra graditeljstva Kraljevine Jugoslavije. Paralelno dok je Marko Kožul radio za kralja i Srbiju i Krste Predovan zaposlen kao poslovođa mlina na Miljšić-jarugi u Ninu, disident Hrvatske seljačke stranke, također je radio za kralja i Srbiju. Nije slučajno da je Nin hrvatski kraljevski grad bio posebno interesantan za Srbe. Marko i Krste kao polupismeni Hrvati nisu bili svjesni uloge koju su odigrali protiv Hrvata. Nin je za Srbe bio poseban trofej, pa su imali i silan razlog materijalno stimulirati Marka i Krstu. Kada je Marko Kožul „reponja“ imenovan za ministra građevinarstva, Krste Predovan „reponja“ kao pomoćnik Marka Kožula bio je zastupnik u Skupštini Kraljevine Jugoslavije. Toliko zaslužni za svoj rad da je Marko imao mjesečnu plaću 15.000 tisuća dinara kojom je u to vrijeme mogao je kupiti 17 ( sedamnaest) volova, dok Krste kao Markov pomoćnik za svoju mjesećnu plaću mogao je kupiti 10 (deset) volova, uz sve moguće benificije koje su imali. Radi usporedbe, u to vrijeme radnik je mjesečno mogao zaraditi oko 600 (šest stotina dinara. Pomoću volova Srbi ostvarili san . . . Doista oni su to i zaradili, čak i više, što se na terenu očituje, osjeti i zna koliko su oni doprinijeli realizaciji Srpske pravoslavne crkve, tj. velikosrpskoj ideji, koja se nastavila preko raznih modificiranih ideja i naziva u težnji za Velikom Srbijom. Evo razloga i uzroka za tolike žrtve u Hrvatskoj od 1918. godine i do 1941. godine pa sve od 1941. godine do 1990. godine, koji su stvorili Marko, Krste i njima slični Hrvati. Poznato je, dok je Marko Kožul prebivao na šibenskom području ( svojoj izbornoj jedinici ) da je posjećivao manastir srpske pravoslavne crkve u društvu sa Šupom i drugima, manastir s kojim sada rukovodi pop „Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj“ Fotije, koji razmišlja kako i pomoću Ive Josipovića zaustaviti djelovanje Hrvatske pravoslavne crkve u Hrvatskoj . . . , neka on razmišlja da sve nekretnine i pokretnine Srpska pravoslavna vrati koje su kao ideolozi Srba okupirali i pograbili u hrvatskim zemljama. Isti Marko na području Ražanca, Krneze, Selina, Podgradine imao je drugove V. Kožula, Miočića (Miminu), Jurline iz Selina, Šalinu iz Podgradine i drugi koji su Hrvate ubijali čekićem po glavi, pokraj jama Golubinke, jame uz more kod Starigrada i drugih. Zato je u Ražancu i Ninu UDB-a toliko djelovala . . . (vidi dokumente UDB-E u Zadru), strašno trovala hrvatsko biće. . . Ideja pravoslavne crkve, toliko je razarala Hrvatski kraljevski grad Nin s namjerom da mu se uništi svaki trag i zauvijek padne u zaborav. Mještani spomenutih srpskih radikala svjedoče kako su isti kasnije osjećali grižnju savjesti i psihički stradali, kao i Franjo Supilo, dakle spas je u obraćeništvu i vlastitoj zajednici, . . . lustracija. . . lustracija. . . HRVATSKA PRAVOSLAVNA CRKVA ZBOG OBNOVE I DALJNJEG FUNKCIONIRANJA U HRVATSKOJ, NAKON SILNIH PRITISAKA TRAŽI ZAŠTITU I POMOĆ OD HRVATSKE VLADE Hrvatska vlast i vlasti uopće su po preuzetim dužnostima odgovorne, kao i pojedinci, kada naprave nedjelo protiv općeg dobra. Dakle Hrvatska, tj. hrvatska vlast, odnosno pojedinci koji su u funkciji institucija države, dužni su zastupati hrvatski narod, a po preuzetim dužnostima su i odgovorni. Ukoliko nosioci hrvatske vlasti nisu sposobni da to čine prema hrvatskoj specifičnosti na hrvatskim prostorima, onda to trebaju činiti po uzoru urednih država koje su poticajne, u suprotnom su odgovorni kada se narušava opće dobro. U ovom tekstu je riječ o hrvatskim pravoslavcima, odnosno Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi koja se do sada tendenciozno i zlonamjerno zapostavlja, kako se to činilo naročito od 1918. – 1941. godine i od 1945. - 1990. godine po uputama Srpske pravoslavne crkve kao glavnog ideologa Srba, zadnjeg okupatora Hrvatske, a kojeg je poticala, baš „elita“ Srpske pravoslavne crkve kroz povijest. Srbi kao nacionalna manjina u Hrvatskoj predvođeni Srpskom pravoslavnom crkvom kao koordinatorom pod maskom „duhovne institucije“, šablonama svjetovnih stranaka, a sve zbog okupacije i eksploatacije hrvatskih zemalja. Svi okupatori kroz povijest zaposjedali su tuđa ognjišta na taj način, kao manjina, pomoću nekih svojih programa i statuta kako bi realizirali svoje svjetovne želje. Srpska pravoslavna crkva kao „duhovna institucija“ i više je za osudu kada pod takvim nazivom perfidno i neprirodno potiče svoj narod protiv života drugih naroda, koja se zbog svjetovnih koristi služi pogubnim stilom protiv čovjeka. Istina, pravoslavne crkve vezane su direktno uz svoje države i glavni grad (Grčka, Rusija, Bugarska. . . ), ali prije svega im je zadaća da potiču na duhovnost, što nije slučaj kako se pokazalo kroz povijest sa Srpskom pravoslavnom crkvom koja je u funkciji izričito zbog svjetovnih interesa i koristi. Srpskoj pravoslavnoj crkvi, što se i pokazalo na terenu, duhovnost je samo pokriće, kojom bi se trebala prije svega baviti. Stoga je prozrijeta, tj. nametnula se u srpskom orkestru kao prva violina s ciljem porobljavanja i eksploatiranja naroda u okruženju Srbije. Da nije toliko u relativno kratkom vremenu htjela, možda bi i uspjela neke narode . . . i uništiti. Nakon poraza, koji je relativno doživjela zadnja dva desetljeća, opet iznova starom šablonom zamagljivanjem, a ne duhovnošću pokušava nametnuti već viđene scenarije. Dakle, Srpska pravoslavna crkva po formi i sadržaju u funkciji je Srbima kao obična svjetovna stranka, čije su vođe zamagljene navodnom duhovnošću, dok ulaze u tuđa dvorišta, doslovce kao što je radio i pop Đujić. Njih nije briga što pijani i drski, u tuđim kućama samo razbijaju tuđe, kao što su činili Hrvatima i neki drugi okupatori. To najbolje potvrđuju ratovi koji su se uvijek vodili na hrvatskom teritoriju, što na Zemlji uljezima dozvole samo naivni narodi. Očito, preko repova Srba pravoslavne vjeroispovijesti koji su nažalost i danas u Hrvatskoj, nesrazmjerno svojoj brojčanosti, nosioci vlasti, i danas stvaraju agoniju koja se nastavlja, uz pomoć kojekakve hrvatske mutljevine u Hrvatskom saboru, koja toga jest i nije svjesna ovisno o genima istih, što adekvatno po djelima pokazuje njihova biografija i djela, jer se tako pokazuje i prikazuju na terenu konkretno. Hrvati pravoslavci su već od 1918. -1941. godine i od 1945. - 1990. godine ugroženi od strane srpskog okupatora, silom i milom ih se asimilira preko Srpske pravoslavne crkve, pod pritiskom zbog „života“ poneki su čak po navici služili zbog mrvica srpskoj mašineriji, stvaranoj po Srpskoj pravoslavnoj crkvi daleko od duhovnosti, izričito zbog ovosvjetovnih koristi (okupacijom Hrvatske i drugih zemalja u okruženju Srbije), kao konkurenciju ubijali su i asimilirali Hrvate pravoslavne vjeroispovijesti i totalno zameli Hrvatsku pravoslavnu crkvu koja je starija od Srpske pravoslavne crkve. I pored tolike dokumentacije i argumenata što ide u prilog Hrvatima pravoslavne ispovijesti ista se i dalje zlostavlja i progoni, samo zato što traže ono što im je zagarantirano Hrvatskim ustavom i pravilima pravoslavne crkve kao institucije na Zemlji. Zato kao nedužnu žrtvu Hrvate pravoslavce, Hrvatsku pravoslavnu crkvu Hrvatska je dužna kao država i logistički podržavati,. Očito Hrvati u Hrvatskom saboru nisu svjesni da pod sugestijama i dirigiranjem pravoslavaca Srba, šablonama iz propale im Jugoslavije (Velike Srbije) pokušavaju održavati mrtvu Jugoslaviju, pomoću repova iz njihovih jugoslavenskih institucija (UDB-e, JNA i dr. ). Pravoslavna crkva svake države, veže se uz svoju državu, tj. svjetovnu vlast, što znači da se u stranoj državi ne može ponašati kao produžena ruka, tj. okupator matične države. Dakle, kao i ostale u svijetu pravoslavne crkve, u ovom slučaju Hrvatska pravoslavna crkva, direktno je vezana uz Hrvatsku, Zagreb, koju kao takvu logistički je dužna pomagati Hrvatska. Kada je riječ o Srbima pravoslavne vjeroispovijesti, koliko god ih je, fizički oni su za sada manjina, koji bi po nekom atributu pravoslavlja miješali kruške i jabuke samo zbog ovosvjetovnih koristi, kao okupatori htjeli bi i dalje u Hrvatskoj Srpsku pravoslavnu crkvu kao nosioca ukupnog pravoslavlja u Hrvatskoj, kao i na Zemlji. Za razliku od Srba, Hrvati pravoslavne vjeroispovijesti u Hrvatskoj nisu manjina već sastavni dio korpusa hrvatskog bića, kako smo pojasnili bez miješanja kruška i jabuka, Hrvatski pravoslavci su sastavni dio hrvatskog korpusa. Stoga, Hrvatska pravoslavna crkva bezrezervno zaslužuje pomoć svih institucija države Hrvatske, kao sastavni dio hrvatskog bića. Danas dok se obnavlja Hrvatska pravoslavna crkva u vlastitoj domovini Hrvatskoj nevjerojatno, popovima se već prijeti i stvaraju se razni pritisci, jer u Srpskoj pravoslavnoj crkvi misle da će ih omesti dok obnavljaju Hrvatsku pravoslavnu crkvu za pravoslavce Hrvate u Hrvatskoj. Da ne bi zlo ojačalo potrebna im je zaštita Države Hrvatske. Poslano 1. Hrvatskom Saboru 2. Predsjedniku Hrvatske 3. Vladi Republike Hrvatske 4. MUP-u Republike Hrvatske Zagreb-Zadar, 1. travnja 2011. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA |