31.01.2011., ponedjeljak
ODGOVORNOST ZA USTAVNOST I ZAKONITOST GRADONAČELNIKA GRADA ZADRA
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZADARSKE ŽUPANIJE – PODRUŽNICA ZADAR PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Izbori za Vijeća mjesnih odbora grada Zadra održani su 14. studenog 2010. godine. Vijeća mjesnih odbora Bili Brig i Voštarnica nisu konstituirala u zakonskom roku od 30 dana. Izabrani vijećnici dva navedena mjesna odbora nisu izabrali predsjednika i sada uopće ne postoje. Po zakonu i statutu grada Zadra, odluku o izborima za članove vijeća mjesnog odbora raspisuje gradonačelnik. Međutim, isti se oglušuje i neće raspisuje nove izbore čime je odgovoran za ustavnost i zakonitost obavljanja poslova koji su u njegovom djelokrugu. Prema članku 61. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi i članku 58. Statuta grada Zadra, tijela mjesnog odbora su Vijeće mjesnog odbora i predsjednik Vijeća mjesnog odbora. Prema istom članku statuta odluku o izborima za članove vijeća mjesnog odbora raspisuje gradonačelnik. Također prema članku 36. Statuta grada Zadra i članka 64 . Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi u obavljanju izvršne vlasti gradonačelnik obavlja nadzor nad zakonitošću rada tijela mjesnih odbora. Zbog gore navedenog prema članku 37. Statuta grada Zadra gradonačelnik je odgovoran za ustavnost i zakonitost u obavljanju poslova koji su u njegovom djelokrugu i za ustavnost i zakonitost akata upravnih tijela grada. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. Ministarstvu uprave RH 4. USKOK-u U Zadru, 31. siječnja 2011. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZADARSKE ŽUPANIJE PODRUŽNICA ZADAR |
30.01.2011., nedjelja
KOMORA - CAMORA
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Ovih dana hrvatska sredstva informiranja izvješćuju o Nadanu Vidoševiću, predsjedniku Hrvatske gospodarske komore, a naročito o njegovim ratnim zaslugama zbog kojih mu je 1994. godine dodjeljen stan Ministarstva obrane od 153 četvorna metra. Već ranije isti je iznenađivao hrvatsku javnost s puno nekretnina na obali, Zagrebu, Gorskom kotoru, Krašu, kolekcijom slika i dr. Međutim, od svega navedenog je najopasnije što je Vidošević više od petnaest godina kontinuirano predsjednik Hrvatske gospodarske komore koja je trebala biti motorni pokretač hrvatskog gospodarstva. Ista nije opravdala svoju ulogu pokretanja hrvatskog gospodarstva. Građani se sve više obraćaju Stranci hrvatskog zajedništva i komoru uspoređuju sa talijanskom mafijaškom organizacijom Camora. Isti su s razlogom zabrinuti što i dalje raste vanjski dug i propada hrvatsko gospodarstvo. Može se reći da su pojedine osobe u HGK iskoristile ratno stanje u Republici Hrvatskoj preko koje su uništili hrvatsko gospodarstvo čiji je sada dug preko 44 miljarde eura. Tijekom dvadeset godina hrvatske samostalnosti priveligirajući položaj u Hrvatskoj gospodarskoj komori osvojila je skupina koja je posjedovala izuzetnu fleksibilnost u prilagođavanju promjenama u društvu. U komoru su zapošljavali osobe s kojima su bili u bliskim, rodbinskim, interesnim i drugim svezama. Upravo su oni najmanje od svih vjerovali u uspjeh hrvatskog gospodarstva te su se u skladu s tim i ponašali. Žeđ za novcem i moći bila je jača od moralnog kodeksa. Procijenili su da hrvatsko gospodarstvo mogu srušiti preko komore te su zauzeli rukovodeće funkcije kako u centrali tako i u njihovim regionalnim podružnicama. Nije slučajno da obavljaju rukovodeće funkcije i u komori i u nekom poduzeću s ciljem kontrole hrvatskog gospodarstva. Iskoristivši hrvatsku pretvorbu poduzeća koja je započela tijekom rata, isti su započeli pljačku nacionalnog blaga države. Prethodno su stvorili atmosferu da se pretvorba mora izvršiti za vrijeme rata kako bi Hrvatska bila pripremljena za tržišno gospodarstvo. Ne samo što su opljačkali hrvatska nacionalna državna dobra (banke, poduzeća i dr.) nego su hrvatski narod financijski osiromašili, a sve s ciljem da mu oduzmu potpunu samostalnost i pretvore ga u robove i poslušne mehanizme za ispunjavanje njihovih daljnjih kriminalnih aktivnosti. Robovi su uvijek morali znati da će ih se hraniti samo dok su poslušni. S tim opljačkanim novcem navedena skupina je preko Hrvatske gospodarske komore ostvarila cilj i domogla se moći, što joj sada pomaže u svim sferama biznisa i društvenog života. Bili su u vezi sa svima koji su bili korisni bez obzira je li riječ o desničarima ili ljevičarima. Nije rijedak slučaj da su spajali rivale u politici i tražili zajedničke akcije u realiziranju važnih kriminalnih projekata. Nakon što su uništili hrvatsko gospodarstvo nahuškali su različite kategorije pučanstva jedne protiv drugih. Tako su razjedinili radnike brodogradilišta, seljake, ribare i druge kategorije, na primjer tko ima više prava na poticaje i dr., a sve kako bi ih pretvorili u poslušne robove. Po njima hrvatski narod treba naučiti pameti kako ne bi pomislili na otpor tijekom nekoliko sljedećih desetljeća. Pošteni građani prepušteni su sami sebi i prisiljeni boriti se protiv vjetrenjača. Sada je atmosfera u Hrvatskoj takva da je sve umorno, poniženo i potišteno, a najvažnije da je sve opljačkano. Hrvatska Vlada mora konačno hitno potaknuti reorganizaciju HGK s ciljem pokretanja posrnulog hrvatskog gospodarstva. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. USKOK-u Zagreb-Zadar, 30. siječnja 2011. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA |
29.01.2011., subota
SDP i HDZ
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PRIOPĆENJE ZA JAVNOST NE MOGU BITI NITI KAO OPOZICIJA VEĆ SAMO KAO OPOMENA Hrvatski narod ima veliki problem zbog totalne devalvacije kvalitete hrvatskih stranaka, naročito SDP i HDZ, koje su preko vlasti demonstrirale tendencioznost zapostavivši moralne vrijednosti u nedostatku ideja, zavarani prividom ruše hrvatsku bazu i nadgradnju. Tako navikavajući hrvatski narod devastirali su u Hrvatskoj život, život koji je devalvirao baš proporcijalno devalviranim strankama koje ubuduće Stranci hrvatskog zajedništva i hrvatskom narodu ne mogu biti niti kao opozicija, već samo kao opomena. Posljedica njihove vladavine je opadanje nataliteta, neobrađena polja, uništenje industrijske proizvodnje, nedovoljno iskorišteno hrvatsko more (neproglašenje Gospodarskog pojasa RH i dr.), droga kojom potencijalni porobljivači truju građane Hrvatske i destimuliranje Hrvata u emigraciji za povratak u domovinu. Ako vam netko uzme polje i more i poruši tvornice, isti vam ne dozvoljava pravo na rad, najdirektnije pravo na život. Programe po kojima su izabrani nisu ispunili, a već sada najavljuju iste kandidate i za sljedeće izbore. Hoće i dalje nagrade za neuspjehe i u sljedećem mandatu. Hrvatski narod mora se odreći robovske tradicije tako da na sljedećim izborima odgovorno bira pojedince, odnosno svoje najbolje predstavnike koji su to zaslužili po biografiji i djelima. Dakle, hrvatski narod mora izabrati najbolje pojedince koji će spriječiti daljnje propadanje hrvatske zajednice. Stranka hrvatskog zajedništva neće više dozvoljavati ponižavanje i gašenje života u Republici Hrvatskoj. Naprotiv, s već razrađenim planovima bit će poticaj i uzor Hrvatima u cijeloj Hrvatskoj. SHZ ima rješenja - okrenuti se proizvodnji, čega vladajuće stranke danas nisu svjesne stoga ništa i ne poduzimaju. Zagreb-Zadar, 29. siječnja 2011. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA |
27.01.2011., četvrtak
MAĐARSKE KRIMINALNE ELITE – II. DIO
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Mađarske kriminalne elite ciljano su uništavale hrvatske nacionalne resurse pomoću sličnih ljudi u našim državnim institucijama i sumnjivim bankama (HFP, Hypo, Linić, Starčević, Matanović...). Tako su na kriminalan način preuzeli hotelsko-turističko poduzeće Primošten d.d. koje su im omogućili pojedini bivši hrvatski državni dužnosnici i službenici, a čiju je obnovu financirala Hypo banka. Hrvatski fond za privatizaciju 2002. godine prodao je 66,82 posto dionica poduzeća Primošten d.d. Diamant marini iz Zadra za milijun i šesto tisuća kuna, a iza čijeg su vlasništva stajali mađarski državljani Laszlo Atilla i Thomas Vitezy. Po toj smiješnoj niskoj cijeni Mađari su dobili većinski paket navedenog poduzeća vrijedan 65 milijuna i šesto tisuća kuna. U roku tri godine od preuzimanja poduzeća Primošten d.d., Mađari su preuzeli obvezu da će podmiriti sve vjerovnike iz vlastitih sredstava u iznosu od 70 milijuna kuna i da će uložiti vlastitih 15 milijuna eura u obnovu hotela. Svake godine trebali su uložiti po pet milijuna eura. Isti ni u snu nisu pomišljali poštivati te stavke ugovora nego su vjerovnike podmirili na teret hotelsko-turističkog poduzeća Primošten. U budimpeštanskoj Reifeisen banci uzeli su kredit od 140 milijuna kuna i to opet ne na vlastiti nego na teret poduzeća Primošten za koji su položili ne vlastitu hipoteku nego najatraktivnije zemljište marine Kremik i najljepše primoštenske kampove, gotovo cijelu hrvatsku obalu od Primoštena do Kremika. Dragi Hrvati, to vam izgleda nevjerojatno, ali to je moguće samo u Republici Hrvatskoj. Umjesto da obnove hotele, Mađari su samo manji dio novca uložili u ionako atraktivne kampove i marinu te veći dio oprali (izvukli u vlastite džepove) preko izmišljenih izvođača koje nitko nikada nije vidio u Primoštenu. Institucije koje su ovlaštene i dužne reagirati protiv počinitelja kaznenih djela nisu opravdale svoju ustavnu i zakonsku funkciju zbog nezakonitih radnji u hotelsko-turističkom poduzeću Primošten d.d. Nitko od sudionika nije procesuiran, niti su poništeni ugovori koji nisu poštivani niti je zatraženo obeštećenje od mađarskih ulagača. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. USKOK-u Zagreb-Zadar-Primošten, 27. siječnja 2011. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA |
26.01.2011., srijeda
KATASTROFA ENERGETSKE POLITIKE REPUBLIKE HRVATSKE
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Građani se sve više obraćaju Stranci hrvatskog zajedništva zbog nedavnog poskupljenja goriva u Republici Hrvatskoj koji je nastavak pljačke hrvatskih građana, jer nema baš nikakve veze s cijenom nafte na svjetskim tržištima. Nafta je, naime, krajem 2007. i početkom 2008. godine bila daleko skuplja, no gorivo je tada u Hrvatskoj bilo jeftinije nego danas, kada je dostiglo rekordno visoku cijenu. Cijene nafte u svijetu prije dvije godine bile su više od 130, a sada su tek 92 dolara po barelu. Zbog sulude dugogodišnje energetske politike Hrvatska bi uskoro mogla bankrotirati, osim ako hitno ne nacionalizira hrvatske energetske izvore kao što je INA, nalazišta plina u Jadranu i dr., koja su na kriminalan način prodana u bescjenje i poklonjena strancima. Hrvatski eminentni stručnjaci iz energetike prosuđuju da današnje energetsko stanje vodi Hrvatsku u katastrofu. Njihovu procijenu kolapsa energetskog sustava RH dostavljamo hrvatskoj javnosti. Domaća proizvodnja energenata prije dvije godine je zadovoljavala tek 47,7 posto hrvatskih potreba za energijom, a za dvadeset godina, prema službenim prognozama, zadovoljavat će svega 26-28 posto, jer će se domaća proizvodnja smanjiti, a potrošnja će znatno porasti. Zbog toga će 2030. godine Hrvatska čak tri četvrtine potrebnih energenata morati uvoziti. No sudeći prema trendu sve većeg zaduživanja i sve izrazitijeg platnog deficita, teško da će Hrvatska toliku količinu uvozne nafte, plina, struje i dr., uopće moći platiti. Uz ovakvo stanje u energetici nemamo nikakvih izgleda za zaustavljanje sloma već posrnulog gospodarstva. Uz cijenu nafte od 92 dolara po barelu, kakva je danas u svijetu, i vrijednost dolara od oko pet i pol kuna, trošak nafte u jednoj litri derivata iznosi oko tri kune. Troškovi prerade, distribucije i prodaje derivata na hrvatskim benzinskim crpkama mogli bi iznositi oko jednu kunu po litri, što znači da preostalih pet kuna odlaze nekamo drugdje. Način određivanja cijene naftnih derivata po vrlo nejasnoj formuli koju koriste oni koji formiraju cijene upravo i služi za zamagljivanje razlike od 5 kuna koje nekome odlaze. Stanovnici Hrvatske kupuju hrvatski plin od Mađara (i ostalih u lancu prodaje) čak po jedanaest puta višoj cijeni nego je trošak njegova proizvođenja iz Jadrana (polje Ivana). No zbog kriminalno sklopljenih ugovora i do 33 posto proizvedenog plina u RH izveze se u Italiju u bescjenje (trošak Talijana praktički je cijena proizvođenja), pa se stoga izvezeno mora nadoknaditi uvozom skupog plina iz Ruske federacije po cijeni 6-8 puta višoj nego je ona po kojoj hrvatski plin dobivaju Talijani. Nedavno su umjesto iz Rusije ugovorili skupi uvoz hrvatskog plina iz Jadrana od Talijana višestruko skuplje (5-6 puta ) nego što je za Talijane trošak njegova crpljenja iz hrvatskog dijela Jadrana. Može se reći da Hrvatska nije sklopila ugovor o prodaji plina Talijanima, ista bi uz racionalizaciju potrošnje plina (u HEP-u i Petrokemiji) još neko vrijeme imala dovoljno plina i bez uvoza skupog plina. Ako tome pridodamo i praktički poklonjenu četvrtinu INE Mađarima, 2003. godine i poklonjenu nuklearnu elektranu te električnu energiju Slovencima, cjelokupna šteta se mjeri u milijardama američkih dolara. Stoga predlažemo da hrvatska Vlada u cilju zaštite najviših nacionalnih interesa žurno poduzme pravne mjere s ciljem vraćanja na kriminalan način poklonjenih hrvatskih energetskih izvora i da svi sudionici afere, pojedini bivši i sadašnji dužnosnici koji su bili povezani s ovim kriminalnim radnjama budu predmet istrage nadležnih hrvatskih institucija. Također smatramo da je rješenje energetskog problema u RH u nacionalizaciji poklonjenog i otuđenog hrvatskog energetskog blaga. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. USKOK-u Zagreb-Zadar, 26. siječnja 2011. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA |
21.01.2011., petak
Zbog govora mržnje prekršajna prijava protiv Amfilohija, srpskog mitropolita
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PRIOPĆENJE ZA JAVNOST DANA 21. SIJEČNJA 2011. GODINE SLOBODNA DALMACIJA OBJAVILA JE ČLANAK POD NASLOVOM: Zbog govora mržnje prekršajna prijava protiv Amfilohija, srpskog mitropolita Više državno tužiteljstvo pokreće postupak protiv poglavara Srpske pravoslavne crkve Više državno tužiteljstvo u Podgorici pokreće prekršajni postupak protiv poglavara Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori - Amfilohija, zbog govora mržnje i negiranja drugih vjerskih zajednica tijekom božićnih blagdana i podgoričke proslave pravoslavne Nove godine - javljaju mediji u istočnom susjedstvu. DOSTAVLJAMO HRVATSKOJ JAVNOSTI OBJAVLJENE TEKSTOVE STRANKE HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZA OPRAVDANU OBNOVU HRVATSKE PRAVOSLAVNE CRKVE U HRVATSKOJ. HRVATI KATOLICI I HRVATI PRAVOSLAVCI PORUČUJU Odlučno smo obnovili hrvatsku pravoslavnu crkvu i pored nekih birokratskih zavrzlama kojima razni repovi okupatora s hrvatskim janjičarima vremenski ... koče. Hrvatski pravoslavci učvršćuju hrvatsku pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj i sve čine po pravilima pravoslavlja u svijetu. Hrvatski teritorij srpskoj pravoslavnoj crkvi nije više uporište, dok nabraja „svoju” materijalnu imovinu što je kroz prošlo stoljeće u Hrvatskoj ugrabila, zbog čega i jest osnovana u Hrvatskoj i da bi bila uzor, vodilja svome srpskom narodu kao okupatoru Hrvatske. Prema svim pravilima pravoslavlja srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj nema više uporišta na hrvatskim prostorima, dok kalkurira s vremenom pokušava ignorirati stvarnost. Ubuduće, neka popovi dosadašnje srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj slobodno otputuju u Srbiju i tamo podučavaju Srbe kršćanskim vrijednostima – životu, što im i jest zadaća i uvjet da se na Zemlji živi uzorno i sretno. Dakle, okupatorima je opomena kako nisu dovoljni samo njihovi zakoni, po kojima su se kao zlo sami urušili, bez Božjih zakona po kojima čovjek jest. Napokon, srpski popovi, kao predvodnici Srba, ustali su se i krenuli iz Beograda u Hrvatsku protiv Hrvata davno prije 1941. godine. Neka ukupno sa sobom ponesu svoje spomenike u Srbiju, što jednako vrijedi i za sve koji su bili okupatori Hrvatske i eksploatirali Hrvate. POPOVI JOŠ UVIJEK SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE U HRVATSKOJ PO UPUTAMA IZ BEOGRADA I DALJE POKUŠAVAJU U HRVATSKOJ NARUŠITI OPĆE DOBRO Odzvonilo je srpskoj pravoslavnoj crkvi u Hrvatskoj i zvonaru kojeg su poslali popovi srpske pravoslavne crkve da zvoni na uzbunu, pa da se još jednom uvjere da li su Hrvati naučili lekciju ili su skloni ponavljati greške kojima su išli u prilog – Srbima. Zvonara Bogunovića u pratnji s još jednim primitivcem Srbinom poslali su popovi srpske pravoslavne crkve u Zadru na konferenciju za novinare koju je sazvala Udruga hrvatske pravoslavne crkve. Na divljački način remetili su mir vrijeđajući prisutne, baš stilom kakvim su njihovi preci poticali na okupaciju hrvatskih zemalja i silom ustoličili svoju srpsku pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj, po cijenu silnih hrvatskih žrtava i tako desetkujući hrvatski narod. Svojim djelovanjem u hrvatskim zemljama umanjila je brojčano Hrvate preko sedam milijuna. HRVATSKA PRAVOSLAVNA CRKVA KAO DUHOVNA POTREBA Kakva je to Srpska pravoslavna crkva, koja se ne pridržava osnovnih načela pravoslavlja u svijetu. Ali Hrvati su to zadnjih 150 godina osjetili na vlastitim leđima, kulminacijom terora od 1918. do1941. godine potom od 1945. do 1990. godine uključujući i rat koji su Srbi vodili od 1990. do 1995. godine opet na hrvatskom teritoriju, sve kako bi i dalje Hrvate eksploatirali i držali u pokornosti. Hrvati znaju i nije tajna da Srpska pravoslavna crkva sukreira skupa sa svjetovnom vlasti Srbije, što je i normalno, ali je i glavni savjetnik u srpskoj politici koji tendenciozno potiče ratove protiv Hrvatske zbog eksploatiranja, nanijevši hrvatskom narodu toliko stradanja. Nakon što je stvorena kraljevina SHS na tim područjima silom ili milom ujedinile su se sve pravoslavne crkve sa sjedištem u Beogradu ( glavnim gradom velike Srbije). Danas kao i prije 100 godina nitko ne zamjera Srbima što ne žele biti pod Grčkom ili Bugarskom pravoslavnom crkvom, još od propadanja Bizanta pravoslavne crkve se vežu uz vlastitu državu, a ne kao katolici, bilo koje države uz duhovni centar Vatikan. Dakle, nije vlada Nezavisne Države Hrvatske 1941. godine kršila pravila hrvatskih pravoslavaca ili pravila pravoslavne crkve u svijetu, naprotiv poštivala je pravila pravoslavne crkve, omogućivši Hrvatima pravoslavne ispovijest da imaju svoju crkvu koja se vezala uz Zagreb i hrvatsku svjetovnu vlast, kao što je pravilo pravoslavnih crkvi uopće, kao što se Srpska pravoslavna crkva vezala uz Beograd ili Bugarska pravoslavna crkva uz Sofiju. Drugo je što se Srpska pravoslavna crkva teže odriče svojih kolonija nego svjetovna vlast u Srbiji, koju je ona i poticala protiv Hrvata još od 1879. od svoje autokefalnosti, i više od stvaranja Jugoslavije 1918. godine, još drskije nakon što se Srbima svidjela Hrvatska kao kolonija. Ako je riječ o samoj duhovnosti, zašto se Srpska pravoslavna crkva ne pripoji npr. Grčkoj pravoslavnoj crkvi, Srbe i Srpsku pravoslavnu crkvu kakvi jesu to ne zanima, jer znaju da bi takvim potezom postali grčka kolonija. Nije slučajno da Srpska pravoslavna crkva stvara probleme i u Crnoj Gori gdje također želi zauzeti mjesto Crnogorske pravoslavne crkve. Znaju Srbi da se pretpostavljalo kada je Srpskoj pravoslavnoj crkvi sjedište u Beogradu, da je automatski Hrvatska srpska pokrajina ili kolonija, i evo odgovora što se događalo i zašto se događalo s Hrvatskom sve do 1990. godine od strane Srba. Ovo sve skupa hrvatski predsjednik kao znanstvenik trebao bi znati a ne da mu kao paravan služi članak tri stavak jedan, koji je davno smišljen u Beogradu, potom navikavanjem hrvatski predsjednik misli da tako nešto treba prijeći pomoću ustanka 1941. godine u Srbu u tradiciju, što su Srbi uz pomoć janjičara taj članak tri stav jedan potvrđivali u Borićevcima, Zrin, u podkozarju i još puno mjesta u Hrvatskoj, fizički uništivši sve Hrvate pravoslavne i katoličke vjeroispovijesti, isto su učinili i 1945. godine pobivši ukupno svećenstvo Hrvatske pravoslavne crkve i katoličke koliko su stigli, i to na hrvatskom teritoriju koju su ponovo okupirali do 1990. godine. Istina je da Srpska pravoslavna crkva direktno sudjeluje i u svjetovnoj vlasti države, što je i demonstrirala zadnjih 100. godina nad kolonijama koje su tvorile Jugoslaviju, odnosno Veliku Srbiju. Nevjerojatno, znanstvenik - pravnik, aktualni predsjednik Hrvatske tumačeći članak tri stavak jedan kao da želi pomoći Srbima, da Bugarska, Grčka, Makedonija čak i Rumunjska preko Srpske pravoslavne crkve postanu srpske kolonije. Josipović misli da bi Srbe u Hrvatskoj, kako ističe, Hrvatska pravoslavna crkva uznemirila, kao produžene ruke matice Srbije, tu je u pravu. Nije se sjetio kao pravnik da Srbima kaže kako proturiječe sami sebi svojim ponašanjem zbog Udruge Hrvatske pravoslavne crkve. Gdje je tu demokracija? Ipak, XI. dalmatinsku danas više ne može poticati Srpska pravoslavna crkva na akcije od Kočevskog roga do Širokog brijega i Mostara. Na kraju Josipoviću, u Srbiji postoji katolička crkva, Luteranska i. . . a ipak se Hrvati u Srbiji zbog toga ne ljute, a niti im srpski predsjednik Tadić pomaže člankom tri stavkom jedan zakona . . . države. DOLAZAK SRBA U NIN IDEJA JE SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE Od Srbije do Bosanskog Petrovca i dalje do Nina Srbi su se tendenciozno naseljavali kako bi kontrolirali Nin i okolicu. Zbog zacrtanog cilja na tom pravcu, kao i svi osvajači, plaćali su za tako nešto najslabije pojedince iz hrvatskog korpusa. Između ostalih, kao produžene srpske ruke, za istaći je Marka Kožula iz Ražanca i Krstu Predovana iz Vrsi. Hrvati s ovih područja ističu da su oni za srpske interese radili isključivo zbog osobnih interesa. Marko Kožul postao je član Jevtićeve stranke radikala na šibenskom području. Nakon što je ta stranka silom i prevarama pobjeđivala na izborima, Marko Kožul imenovan je čak za ministra graditeljstva Kraljevine Jugoslavije. Paralelno dok je Marko Kožul radio za kralja i Srbiju i Krste Predovan zaposlen kao poslovođa mlina na Miljšić-jarugi u Ninu, disident Hrvatske seljačke stranke, također je radio za kralja i Srbiju. Nije slučajno da je Nin hrvatski kraljevski grad bio posebno interesantan za Srbe. Marko i Krste kao polupismeni Hrvati nisu bili svjesni uloge koju su odigrali protiv Hrvata. Nin je za Srbe bio poseban trofej, pa su imali i silan razlog materijalno stimulirati Marka i Krstu. Kada je Marko Kožul „reponja“ imenovan za ministra građevinarstva, Krste Predovan „reponja“ kao pomoćnik Marka Kožula bio je zastupnik u Skupštini Kraljevine Jugoslavije. Toliko zaslužni za svoj rad da je Marko imao mjesečnu plaću 15.000 tisuća dinara kojom je u to vrijeme mogao je kupiti 17 ( sedamnaest) volova, dok Krste kao Markov pomoćnik za svoju mjesećnu plaću mogao je kupiti 10 (deset) volova, uz sve moguće benificije koje su imali. Radi usporedbe, u to vrijeme radnik je mjesečno mogao zaraditi oko 600 (šest stotina dinara. Pomoću volova Srbi ostvarili san . . . Doista oni su to i zaradili, čak i više, što se na terenu očituje, osjeti i zna koliko su oni doprinijeli realizaciji Srpske pravoslavne crkve, tj. velikosrpskoj ideji, koja se nastavila preko raznih modificiranih ideja i naziva u težnji za Velikom Srbijom. Evo razloga i uzroka za tolike žrtve u Hrvatskoj od 1918. godine i do 1941. godine pa sve od 1941. godine do 1990. godine, koji su stvorili Marko, Krste i njima slični Hrvati. Poznato je, dok je Marko Kožul prebivao na šibenskom području ( svojoj izbornoj jedinici ) da je posjećivao manastir srpske pravoslavne crkve u društvu sa Šupom i drugima, manastir s kojim sada rukovodi pop „Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj“ Fotije, koji razmišlja kako i pomoću Ive Josipovića zaustaviti djelovanje Hrvatske pravoslavne crkve u Hrvatskoj . . . , neka on razmišlja da sve nekretnine i pokretnine Srpska pravoslavna vrati koje su kao ideolozi Srba okupirali i pograbili u hrvatskim zemljama. Isti Marko na području Ražanca, Krneze, Selina, Podgradine imao je drugove V. Kožula, Miočića (Miminu), Jurline iz Selina, Šalinu iz Podgradine i drugi koji su Hrvate ubijali čekićem po glavi, pokraj jama Golubinke, jame uz more kod Starigrada i drugih. Zato je u Ražancu i Ninu UDB-a toliko djelovala . . . (vidi dokumente UDB-E u Zadru), strašno trovala hrvatsko biće. . . Ideja pravoslavne crkve, toliko je razarala Hrvatski kraljevski grad Nin s namjerom da mu se uništi svaki trag i zauvijek padne u zaborav. Mještani spomenutih srpskih radikala svjedoče kako su isti kasnije osjećali grižnju savjesti i psihički stradali, kao i Franjo Supilo, dakle spas je u obraćeništvu i vlastitoj zajednici, . . . lustracija. . . lustracija. . . HRVATSKA PRAVOSLAVNA CRKVA ZBOG OBNOVE I DALJNJEG FUNKCIONIRANJA U HRVATSKOJ, NAKON SILNIH PRITISAKA TRAŽI ZAŠTITU I POMOĆ OD HRVATSKE VLADE Hrvatska vlast i vlasti uopće su po preuzetim dužnostima odgovorne, kao i pojedinci, kada naprave nedjelo protiv općeg dobra. Dakle Hrvatska, tj. hrvatska vlast, odnosno pojedinci koji su u funkciji institucija države, dužni su zastupati hrvatski narod, a po preuzetim dužnostima su i odgovorni. Ukoliko nosioci hrvatske vlasti nisu sposobni da to čine prema hrvatskoj specifičnosti na hrvatskim prostorima, onda to trebaju činiti po uzoru urednih država koje su poticajne, u suprotnom su odgovorni kada se narušava opće dobro. U ovom tekstu je riječ o hrvatskim pravoslavcima, odnosno Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi koja se do sada tendenciozno i zlonamjerno zapostavlja, kako se to činilo naročito od 1918. – 1941. godine i od 1945. - 1990. godine po uputama Srpske pravoslavne crkve kao glavnog ideologa Srba, zadnjeg okupatora Hrvatske, a kojeg je poticala, baš „elita“ Srpske pravoslavne crkve kroz povijest. Srbi kao nacionalna manjina u Hrvatskoj predvođeni Srpskom pravoslavnom crkvom kao koordinatorom pod maskom „duhovne institucije“, šablonama svjetovnih stranaka, a sve zbog okupacije i eksploatacije hrvatskih zemalja. Svi okupatori kroz povijest zaposjedali su tuđa ognjišta na taj način, kao manjina, pomoću nekih svojih programa i statuta kako bi realizirali svoje svjetovne želje. Srpska pravoslavna crkva kao „duhovna institucija“ i više je za osudu kada pod takvim nazivom perfidno i neprirodno potiče svoj narod protiv života drugih naroda, koja se zbog svjetovnih koristi služi pogubnim stilom protiv čovjeka. Istina, pravoslavne crkve vezane su direktno uz svoje države i glavni grad (Grčka, Rusija, Bugarska. . . ), ali prije svega im je zadaća da potiču na duhovnost, što nije slučaj kako se pokazalo kroz povijest sa Srpskom pravoslavnom crkvom koja je u funkciji izričito zbog svjetovnih interesa i koristi. Srpskoj pravoslavnoj crkvi, što se i pokazalo na terenu, duhovnost je samo pokriće, kojom bi se trebala prije svega baviti. Stoga je prozrijeta, tj. nametnula se u srpskom orkestru kao prva violina s ciljem porobljavanja i eksploatiranja naroda u okruženju Srbije. Da nije toliko u relativno kratkom vremenu htjela, možda bi i uspjela neke narode . . . i uništiti. Nakon poraza, koji je relativno doživjela zadnja dva desetljeća, opet iznova starom šablonom zamagljivanjem, a ne duhovnošću pokušava nametnuti već viđene scenarije. Dakle, Srpska pravoslavna crkva po formi i sadržaju u funkciji je Srbima kao obična svjetovna stranka, čije su vođe zamagljene navodnom duhovnošću, dok ulaze u tuđa dvorišta, doslovce kao što je radio i pop Đujić. Njih nije briga što pijani i drski, u tuđim kućama samo razbijaju tuđe, kao što su činili Hrvatima i neki drugi okupatori. To najbolje potvrđuju ratovi koji su se uvijek vodili na hrvatskom teritoriju, što na Zemlji uljezima dozvole samo naivni narodi. Očito, preko repova Srba pravoslavne vjeroispovijesti koji su nažalost i danas u Hrvatskoj, nesrazmjerno svojoj brojčanosti, nosioci vlasti, i danas stvaraju agoniju koja se nastavlja, uz pomoć kojekakve hrvatske mutljevine u Hrvatskom saboru, koja toga jest i nije svjesna ovisno o genima istih, što adekvatno po djelima pokazuje njihova biografija i djela, jer se tako pokazuje i prikazuju na terenu konkretno. Hrvati pravoslavci su već od 1918. -1941. godine i od 1945. - 1990. godine ugroženi od strane srpskog okupatora, silom i milom ih se asimilira preko Srpske pravoslavne crkve, pod pritiskom zbog „života“ poneki su čak po navici služili zbog mrvica srpskoj mašineriji, stvaranoj po Srpskoj pravoslavnoj crkvi daleko od duhovnosti, izričito zbog ovosvjetovnih koristi (okupacijom Hrvatske i drugih zemalja u okruženju Srbije), kao konkurenciju ubijali su i asimilirali Hrvate pravoslavne vjeroispovijesti i totalno zameli Hrvatsku pravoslavnu crkvu koja je starija od Srpske pravoslavne crkve. I pored tolike dokumentacije i argumenata što ide u prilog Hrvatima pravoslavne ispovijesti ista se i dalje zlostavlja i progoni, samo zato što traže ono što im je zagarantirano Hrvatskim ustavom i pravilima pravoslavne crkve kao institucije na Zemlji. Zato kao nedužnu žrtvu Hrvate pravoslavce, Hrvatsku pravoslavnu crkvu Hrvatska je dužna kao država i logistički podržavati,. Očito Hrvati u Hrvatskom saboru nisu svjesni da pod sugestijama i dirigiranjem pravoslavaca Srba, šablonama iz propale im Jugoslavije (Velike Srbije) pokušavaju održavati mrtvu Jugoslaviju, pomoću repova iz njihovih jugoslavenskih institucija (UDB-e, JNA i dr. ). Pravoslavna crkva svake države, veže se uz svoju državu, tj. svjetovnu vlast, što znači da se u stranoj državi ne može ponašati kao produžena ruka, tj. okupator matične države. Dakle, kao i ostale u svijetu pravoslavne crkve, u ovom slučaju Hrvatska pravoslavna crkva, direktno je vezana uz Hrvatsku, Zagreb, koju kao takvu logistički je dužna pomagati Hrvatska. Kada je riječ o Srbima pravoslavne vjeroispovijesti, koliko god ih je, fizički oni su za sada manjina, koji bi po nekom atributu pravoslavlja miješali kruške i jabuke samo zbog ovosvjetovnih koristi, kao okupatori htjeli bi i dalje u Hrvatskoj Srpsku pravoslavnu crkvu kao nosioca ukupnog pravoslavlja u Hrvatskoj, kao i na Zemlji. Za razliku od Srba, Hrvati pravoslavne vjeroispovijesti u Hrvatskoj nisu manjina već sastavni dio korpusa hrvatskog bića, kako smo pojasnili bez miješanja kruška i jabuka, Hrvatski pravoslavci su sastavni dio hrvatskog korpusa. Stoga, Hrvatska pravoslavna crkva bezrezervno zaslužuje pomoć svih institucija države Hrvatske, kao sastavni dio hrvatskog bića. Danas dok se obnavlja Hrvatska pravoslavna crkva u vlastitoj domovini Hrvatskoj nevjerojatno, popovima se već prijeti i stvaraju se razni pritisci, jer u Srpskoj pravoslavnoj crkvi misle da će ih omesti dok obnavljaju Hrvatsku pravoslavnu crkvu za pravoslavce Hrvate u Hrvatskoj. Da ne bi zlo ojačalo potrebna im je zaštita Države Hrvatske. Poslano 1. Hrvatskom Saboru 2. Predsjedniku Hrvatske 3. Vladi Republike Hrvatske 4. MUP-u Republike Hrvatske Zagreb-Zadar, 21. siječnja 2011. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA |
20.01.2011., četvrtak
NAČELNIK OPĆINE STANKOVCI
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZADARSKE ŽUPANIJE PRIOPĆENJE ZA JAVNOST DOSTAVLJAMO HRVATSKOJ JAVNOSTI TEKST STRANKE HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA POD NASLOVOM NEDOLIČNO DEMOKRATSKO PONAŠANJE gdje načelnik općine Stankovci, Baradić, nedolično demokratskom ponašanju, preko mobitela 098 273 743 vrši pritisak na potpredsjednika Stranke hrvatskog zajedništva – Hrvatske i predsjednika SHZ-a Zadarske županije kako se to činilo neistomišljenicima – opoziciji i prošlih godina. NEDOLIČNO DEMOKRATSKO PONAŠANJE Zanešen (opijen) vlašću načelnik općine Stankovci, Baradić, nedolično demokratskom ponašanju, preko mobitela 098 273 743 vrši pritisak na potpredsjednika Stranke hrvatskog zajedništva – Hrvatske i predsjednika SHZ-a Zadarske županije kako se to činilo neistomišljenicima – opoziciji i prošlih godina. OPĆINA STANKOVCI Čelnici općine Stankovci u Zadarskoj županiji pomoću kupljenih medija hvale i nagrađuju ludilo, dok hrvatski narod propada ekonomski i duhovno. Svojim načinom vladanja potrošili su vrijeme žiteljima, urušili moralne vrijednosti što je očigledno i uzrok pada nataliteta u općini Stankovci. Dakle, Hrvati su stoljećima umjeli imati i čuvati svoju djecu dok danas ovakvim vladanjem žitelji općine Stankovci gube bitno - smisao. Posljedica takve vladavine u općini Stankovci je opadanje nataliteta. Prema zavodu za statistiku broj stanovnika općine Stankovci 1991. godine (Stankovci, Budak, Velim, Crljenik, Bila Vlaka i Banjevci) bio je 2591 ( dvije tisuće petsto devedeset jedan) stanovnika, a 2001. godine 2062 (dvije tisuće šesdeset dva). Dakle, 529 (petsto dvadeset devet) stanovnika je manje, a što je odraz vladavine sadašnje vlasti općine Stankovci pomoću koje zlo, tj. smrt u općini Stankovci stvara beznađe. Navedena mjesta su u sljedećem minusu po opadanju stanovništva: Stankovci – 215, Budak – 111, Velim – 19, Crljenik – 22, Bila Vlaka – 64 i Banjevci – 98. Ako se ovakav trend i dalje nastavi za 40 godina navedeno područje će biti bez stanovništva. Jedna od posljedica takve vladavine u općini Stankovci je i nezaposlenost. Sada je u općini nezaposleno 86 osoba, a poslovna zona Stankovci proglašena je 2009. godine kao najuspješnija zona u RH. Istima nije cilj zapošljavanje već preko poslovnih zona peru novac kroz pripremu terena, dovođenje infrastrukture i dr. U poslovnim zonama otvorili su skladišta koja zjape prazna i u kojima nema zaposlenih. Osim nezaposlenosti žitelji općine Stankovci obraćaju se Stranci hrvatskog zajedništva i traže odgovor o prenapuhanoj investiciji izgradnje pogona za preradu ribe u poslovnoj zoni u Stankovcima (obična hala-skladište) koja je stajala preko «astronomskih» 80 milijuna kuna. Također, jedna od posljedica je i destimuliranje Hrvata u emigraciji za povratak u domovinu. Hrvatska dijaspora veselila se samostalnosti Hrvatske misleći da će napokon biti prihvaćeni i moći se vratiti u općinu Stankovci, a što se do danas nije dogodilo. Kako to da njihov kapital nije mogao doći u RH i općinu Stankovce. Dakle, u Općini Stankovci zlo se očituje proporcijalno neznanju (nesposobnosti) vlasti u općini Stankovci. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. MUP-a 4. USKOK-u 5. Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru U Stankovcima, 20. siječnja 2011. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZADARSKE ŽUPANIJE |
16.01.2011., nedjelja
HRVATI KATOLICI I HRVATI PRAVOSLAVCI PORUČUJU
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PRIOPĆENJE ZA JAVNOST HRVATI KATOLICI I HRVATI PRAVOSLAVCI PORUČUJU Odlučno smo obnovili hrvatsku pravoslavnu crkvu i pored nekih birokratskih zavrzlama kojima razni repovi okupatora s hrvatskim janjičarima vremenski ... koče. Hrvatski pravoslavci učvršćuju hrvatsku pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj i sve čine po pravilima pravoslavlja u svijetu. Hrvatski teritorij srpskoj pravoslavnoj crkvi nije više uporište, dok nabraja „svoju” materijalnu imovinu što je kroz prošlo stoljeće u Hrvatskoj ugrabila, zbog čega i jest osnovana u Hrvatskoj i da bi bila uzor, vodilja svome srpskom narodu kao okupatoru Hrvatske. Prema svim pravilima pravoslavlja srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj nema više uporišta na hrvatskim prostorima, dok kalkurira s vremenom pokušava ignorirati stvarnost. Ubuduće, neka popovi dosadašnje srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj slobodno otputuju u Srbiju i tamo podučavaju Srbe kršćanskim vrijednostima – životu, što im i jest zadaća i uvjet da se na Zemlji živi uzorno i sretno. Dakle, okupatorima je opomena kako nisu dovoljni samo njihovi zakoni, po kojima su se kao zlo sami urušili, bez Božjih zakona po kojima čovjek jest. Napokon, srpski popovi, kao predvodnici Srba, ustali su se i krenuli iz Beograda u Hrvatsku protiv Hrvata davno prije 1941. godine. Neka ukupno sa sobom ponesu svoje spomenike u Srbiju, što jednako vrijedi i za sve koji su bili okupatori Hrvatske i eksploatirali Hrvate. POPOVI JOŠ UVIJEK SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE U HRVATSKOJ PO UPUTAMA IZ BEOGRADA I DALJE POKUŠAVAJU U HRVATSKOJ NARUŠITI OPĆE DOBRO Odzvonilo je srpskoj pravoslavnoj crkvi u Hrvatskoj i zvonaru kojeg su poslali popovi srpske pravoslavne crkve da zvoni na uzbunu, pa da se još jednom uvjere da li su Hrvati naučili lekciju ili su skloni ponavljati greške kojima su išli u prilog – Srbima. Zvonara Bogunovića u pratnji s još jednim primitivcem Srbinom poslali su popovi srpske pravoslavne crkve u Zadru na konferenciju za novinare koju je sazvala Udruga hrvatske pravoslavne crkve. Na divljački način remetili su mir vrijeđajući prisutne, baš stilom kakvim su njihovi preci poticali na okupaciju hrvatskih zemalja i silom ustoličili svoju srpsku pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj, po cijenu silnih hrvatskih žrtava i tako desetkujući hrvatski narod. Svojim djelovanjem u hrvatskim zemljama umanjila je brojčano Hrvate preko sedam milijuna. HRVATSKA PRAVOSLAVNA CRKVA KAO DUHOVNA POTREBA Kakva je to Srpska pravoslavna crkva, koja se ne pridržava osnovnih načela pravoslavlja u svijetu. Ali Hrvati su to zadnjih 150 godina osjetili na vlastitim leđima, kulminacijom terora od 1918. do1941. godine potom od 1945. do 1990. godine uključujući i rat koji su Srbi vodili od 1990. do 1995. godine opet na hrvatskom teritoriju, sve kako bi i dalje Hrvate eksploatirali i držali u pokornosti. Hrvati znaju i nije tajna da Srpska pravoslavna crkva sukreira skupa sa svjetovnom vlasti Srbije, što je i normalno, ali je i glavni savjetnik u srpskoj politici koji tendenciozno potiče ratove protiv Hrvatske zbog eksploatiranja, nanijevši hrvatskom narodu toliko stradanja. Nakon što je stvorena kraljevina SHS na tim područjima silom ili milom ujedinile su se sve pravoslavne crkve sa sjedištem u Beogradu ( glavnim gradom velike Srbije). Danas kao i prije 100 godina nitko ne zamjera Srbima što ne žele biti pod Grčkom ili Bugarskom pravoslavnom crkvom, još od propadanja Bizanta pravoslavne crkve se vežu uz vlastitu državu, a ne kao katolici, bilo koje države uz duhovni centar Vatikan. Dakle, nije vlada Nezavisne Države Hrvatske 1941. godine kršila pravila hrvatskih pravoslavaca ili pravila pravoslavne crkve u svijetu, naprotiv poštivala je pravila pravoslavne crkve, omogućivši Hrvatima pravoslavne ispovijest da imaju svoju crkvu koja se vezala uz Zagreb i hrvatsku svjetovnu vlast, kao što je pravilo pravoslavnih crkvi uopće, kao što se Srpska pravoslavna crkva vezala uz Beograd ili Bugarska pravoslavna crkva uz Sofiju. Drugo je što se Srpska pravoslavna crkva teže odriče svojih kolonija nego svjetovna vlast u Srbiji, koju je ona i poticala protiv Hrvata još od 1879. od svoje autokefalnosti, i više od stvaranja Jugoslavije 1918. godine, još drskije nakon što se Srbima svidjela Hrvatska kao kolonija. Ako je riječ o samoj duhovnosti, zašto se Srpska pravoslavna crkva ne pripoji npr. Grčkoj pravoslavnoj crkvi, Srbe i Srpsku pravoslavnu crkvu kakvi jesu to ne zanima, jer znaju da bi takvim potezom postali grčka kolonija. Nije slučajno da Srpska pravoslavna crkva stvara probleme i u Crnoj Gori gdje također želi zauzeti mjesto Crnogorske pravoslavne crkve. Znaju Srbi da se pretpostavljalo kada je Srpskoj pravoslavnoj crkvi sjedište u Beogradu, da je automatski Hrvatska srpska pokrajina ili kolonija, i evo odgovora što se događalo i zašto se događalo s Hrvatskom sve do 1990. godine od strane Srba. Ovo sve skupa hrvatski predsjednik kao znanstvenik trebao bi znati a ne da mu kao paravan služi članak tri stavak jedan, koji je davno smišljen u Beogradu, potom navikavanjem hrvatski predsjednik misli da tako nešto treba prijeći pomoću ustanka 1941. godine u Srbu u tradiciju, što su Srbi uz pomoć janjičara taj članak tri stav jedan potvrđivali u Borićevcima, Zrin, u podkozarju i još puno mjesta u Hrvatskoj, fizički uništivši sve Hrvate pravoslavne i katoličke vjeroispovijesti, isto su učinili i 1945. godine pobivši ukupno svećenstvo Hrvatske pravoslavne crkve i katoličke koliko su stigli, i to na hrvatskom teritoriju koju su ponovo okupirali do 1990. godine. Istina je da Srpska pravoslavna crkva direktno sudjeluje i u svjetovnoj vlasti države, što je i demonstrirala zadnjih 100. godina nad kolonijama koje su tvorile Jugoslaviju, odnosno Veliku Srbiju. Nevjerojatno, znanstvenik - pravnik, aktualni predsjednik Hrvatske tumačeći članak tri stavak jedan kao da želi pomoći Srbima, da Bugarska, Grčka, Makedonija čak i Rumunjska preko Srpske pravoslavne crkve postanu srpske kolonije. Josipović misli da bi Srbe u Hrvatskoj, kako ističe, Hrvatska pravoslavna crkva uznemirila, kao produžene ruke matice Srbije, tu je u pravu. Nije se sjetio kao pravnik da Srbima kaže kako proturiječe sami sebi svojim ponašanjem zbog Udruge Hrvatske pravoslavne crkve. Gdje je tu demokracija? Ipak, XI. dalmatinsku danas više ne može poticati Srpska pravoslavna crkva na akcije od Kočevskog roga do Širokog brijega i Mostara. Na kraju Josipoviću, u Srbiji postoji katolička crkva, Luteranska i. . . a ipak se Hrvati u Srbiji zbog toga ne ljute, a niti im srpski predsjednik Tadić pomaže člankom tri stavkom jedan zakona . . . države. DOLAZAK SRBA U NIN IDEJA JE SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE Od Srbije do Bosanskog Petrovca i dalje do Nina Srbi su se tendenciozno naseljavali kako bi kontrolirali Nin i okolicu. Zbog zacrtanog cilja na tom pravcu, kao i svi osvajači, plaćali su za tako nešto najslabije pojedince iz hrvatskog korpusa. Između ostalih, kao produžene srpske ruke, za istaći je Marka Kožula iz Ražanca i Krstu Predovana iz Vrsi. Hrvati s ovih područja ističu da su oni za srpske interese radili isključivo zbog osobnih interesa. Marko Kožul postao je član Jevtićeve stranke radikala na šibenskom području. Nakon što je ta stranka silom i prevarama pobjeđivala na izborima, Marko Kožul imenovan je čak za ministra graditeljstva Kraljevine Jugoslavije. Paralelno dok je Marko Kožul radio za kralja i Srbiju i Krste Predovan zaposlen kao poslovođa mlina na Miljšić-jarugi u Ninu, disident Hrvatske seljačke stranke, također je radio za kralja i Srbiju. Nije slučajno da je Nin hrvatski kraljevski grad bio posebno interesantan za Srbe. Marko i Krste kao polupismeni Hrvati nisu bili svjesni uloge koju su odigrali protiv Hrvata. Nin je za Srbe bio poseban trofej, pa su imali i silan razlog materijalno stimulirati Marka i Krstu. Kada je Marko Kožul „reponja“ imenovan za ministra građevinarstva, Krste Predovan „reponja“ kao pomoćnik Marka Kožula bio je zastupnik u Skupštini Kraljevine Jugoslavije. Toliko zaslužni za svoj rad da je Marko imao mjesečnu plaću 15.000 tisuća dinara kojom je u to vrijeme mogao je kupiti 17 ( sedamnaest) volova, dok Krste kao Markov pomoćnik za svoju mjesećnu plaću mogao je kupiti 10 (deset) volova, uz sve moguće benificije koje su imali. Radi usporedbe, u to vrijeme radnik je mjesečno mogao zaraditi oko 600 (šest stotina dinara. Pomoću volova Srbi ostvarili san . . . Doista oni su to i zaradili, čak i više, što se na terenu očituje, osjeti i zna koliko su oni doprinijeli realizaciji Srpske pravoslavne crkve, tj. velikosrpskoj ideji, koja se nastavila preko raznih modificiranih ideja i naziva u težnji za Velikom Srbijom. Evo razloga i uzroka za tolike žrtve u Hrvatskoj od 1918. godine i do 1941. godine pa sve od 1941. godine do 1990. godine, koji su stvorili Marko, Krste i njima slični Hrvati. Poznato je, dok je Marko Kožul prebivao na šibenskom području ( svojoj izbornoj jedinici ) da je posjećivao manastir srpske pravoslavne crkve u društvu sa Šupom i drugima, manastir s kojim sada rukovodi pop „Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj“ Fotije, koji razmišlja kako i pomoću Ive Josipovića zaustaviti djelovanje Hrvatske pravoslavne crkve u Hrvatskoj . . . , neka on razmišlja da sve nekretnine i pokretnine Srpska pravoslavna vrati koje su kao ideolozi Srba okupirali i pograbili u hrvatskim zemljama. Isti Marko na području Ražanca, Krneze, Selina, Podgradine imao je drugove V. Kožula, Miočića (Miminu), Jurline iz Selina, Šalinu iz Podgradine i drugi koji su Hrvate ubijali čekićem po glavi, pokraj jama Golubinke, jame uz more kod Starigrada i drugih. Zato je u Ražancu i Ninu UDB-a toliko djelovala . . . (vidi dokumente UDB-E u Zadru), strašno trovala hrvatsko biće. . . Ideja pravoslavne crkve, toliko je razarala Hrvatski kraljevski grad Nin s namjerom da mu se uništi svaki trag i zauvijek padne u zaborav. Mještani spomenutih srpskih radikala svjedoče kako su isti kasnije osjećali grižnju savjesti i psihički stradali, kao i Franjo Supilo, dakle spas je u obraćeništvu i vlastitoj zajednici, . . . lustracija. . . lustracija. . . HRVATSKA PRAVOSLAVNA CRKVA ZBOG OBNOVE I DALJNJEG FUNKCIONIRANJA U HRVATSKOJ, NAKON SILNIH PRITISAKA TRAŽI ZAŠTITU I POMOĆ OD HRVATSKE VLADE Hrvatska vlast i vlasti uopće su po preuzetim dužnostima odgovorne, kao i pojedinci, kada naprave nedjelo protiv općeg dobra. Dakle Hrvatska, tj. hrvatska vlast, odnosno pojedinci koji su u funkciji institucija države, dužni su zastupati hrvatski narod, a po preuzetim dužnostima su i odgovorni. Ukoliko nosioci hrvatske vlasti nisu sposobni da to čine prema hrvatskoj specifičnosti na hrvatskim prostorima, onda to trebaju činiti po uzoru urednih država koje su poticajne, u suprotnom su odgovorni kada se narušava opće dobro. U ovom tekstu je riječ o hrvatskim pravoslavcima, odnosno Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi koja se do sada tendenciozno i zlonamjerno zapostavlja, kako se to činilo naročito od 1918. – 1941. godine i od 1945. - 1990. godine po uputama Srpske pravoslavne crkve kao glavnog ideologa Srba, zadnjeg okupatora Hrvatske, a kojeg je poticala, baš „elita“ Srpske pravoslavne crkve kroz povijest. Srbi kao nacionalna manjina u Hrvatskoj predvođeni Srpskom pravoslavnom crkvom kao koordinatorom pod maskom „duhovne institucije“, šablonama svjetovnih stranaka, a sve zbog okupacije i eksploatacije hrvatskih zemalja. Svi okupatori kroz povijest zaposjedali su tuđa ognjišta na taj način, kao manjina, pomoću nekih svojih programa i statuta kako bi realizirali svoje svjetovne želje. Srpska pravoslavna crkva kao „duhovna institucija“ i više je za osudu kada pod takvim nazivom perfidno i neprirodno potiče svoj narod protiv života drugih naroda, koja se zbog svjetovnih koristi služi pogubnim stilom protiv čovjeka. Istina, pravoslavne crkve vezane su direktno uz svoje države i glavni grad (Grčka, Rusija, Bugarska. . . ), ali prije svega im je zadaća da potiču na duhovnost, što nije slučaj kako se pokazalo kroz povijest sa Srpskom pravoslavnom crkvom koja je u funkciji izričito zbog svjetovnih interesa i koristi. Srpskoj pravoslavnoj crkvi, što se i pokazalo na terenu, duhovnost je samo pokriće, kojom bi se trebala prije svega baviti. Stoga je prozrijeta, tj. nametnula se u srpskom orkestru kao prva violina s ciljem porobljavanja i eksploatiranja naroda u okruženju Srbije. Da nije toliko u relativno kratkom vremenu htjela, možda bi i uspjela neke narode . . . i uništiti. Nakon poraza, koji je relativno doživjela zadnja dva desetljeća, opet iznova starom šablonom zamagljivanjem, a ne duhovnošću pokušava nametnuti već viđene scenarije. Dakle, Srpska pravoslavna crkva po formi i sadržaju u funkciji je Srbima kao obična svjetovna stranka, čije su vođe zamagljene navodnom duhovnošću, dok ulaze u tuđa dvorišta, doslovce kao što je radio i pop Đujić. Njih nije briga što pijani i drski, u tuđim kućama samo razbijaju tuđe, kao što su činili Hrvatima i neki drugi okupatori. To najbolje potvrđuju ratovi koji su se uvijek vodili na hrvatskom teritoriju, što na Zemlji uljezima dozvole samo naivni narodi. Očito, preko repova Srba pravoslavne vjeroispovijesti koji su nažalost i danas u Hrvatskoj, nesrazmjerno svojoj brojčanosti, nosioci vlasti, i danas stvaraju agoniju koja se nastavlja, uz pomoć kojekakve hrvatske mutljevine u Hrvatskom saboru, koja toga jest i nije svjesna ovisno o genima istih, što adekvatno po djelima pokazuje njihova biografija i djela, jer se tako pokazuje i prikazuju na terenu konkretno. Hrvati pravoslavci su već od 1918. -1941. godine i od 1945. - 1990. godine ugroženi od strane srpskog okupatora, silom i milom ih se asimilira preko Srpske pravoslavne crkve, pod pritiskom zbog „života“ poneki su čak po navici služili zbog mrvica srpskoj mašineriji, stvaranoj po Srpskoj pravoslavnoj crkvi daleko od duhovnosti, izričito zbog ovosvjetovnih koristi (okupacijom Hrvatske i drugih zemalja u okruženju Srbije), kao konkurenciju ubijali su i asimilirali Hrvate pravoslavne vjeroispovijesti i totalno zameli Hrvatsku pravoslavnu crkvu koja je starija od Srpske pravoslavne crkve. I pored tolike dokumentacije i argumenata što ide u prilog Hrvatima pravoslavne ispovijesti ista se i dalje zlostavlja i progoni, samo zato što traže ono što im je zagarantirano Hrvatskim ustavom i pravilima pravoslavne crkve kao institucije na Zemlji. Zato kao nedužnu žrtvu Hrvate pravoslavce, Hrvatsku pravoslavnu crkvu Hrvatska je dužna kao država i logistički podržavati,. Očito Hrvati u Hrvatskom saboru nisu svjesni da pod sugestijama i dirigiranjem pravoslavaca Srba, šablonama iz propale im Jugoslavije (Velike Srbije) pokušavaju održavati mrtvu Jugoslaviju, pomoću repova iz njihovih jugoslavenskih institucija (UDB-e, JNA i dr. ). Pravoslavna crkva svake države, veže se uz svoju državu, tj. svjetovnu vlast, što znači da se u stranoj državi ne može ponašati kao produžena ruka, tj. okupator matične države. Dakle, kao i ostale u svijetu pravoslavne crkve, u ovom slučaju Hrvatska pravoslavna crkva, direktno je vezana uz Hrvatsku, Zagreb, koju kao takvu logistički je dužna pomagati Hrvatska. Kada je riječ o Srbima pravoslavne vjeroispovijesti, koliko god ih je, fizički oni su za sada manjina, koji bi po nekom atributu pravoslavlja miješali kruške i jabuke samo zbog ovosvjetovnih koristi, kao okupatori htjeli bi i dalje u Hrvatskoj Srpsku pravoslavnu crkvu kao nosioca ukupnog pravoslavlja u Hrvatskoj, kao i na Zemlji. Za razliku od Srba, Hrvati pravoslavne vjeroispovijesti u Hrvatskoj nisu manjina već sastavni dio korpusa hrvatskog bića, kako smo pojasnili bez miješanja kruška i jabuka, Hrvatski pravoslavci su sastavni dio hrvatskog korpusa. Stoga, Hrvatska pravoslavna crkva bezrezervno zaslužuje pomoć svih institucija države Hrvatske, kao sastavni dio hrvatskog bića. Danas dok se obnavlja Hrvatska pravoslavna crkva u vlastitoj domovini Hrvatskoj nevjerojatno, popovima se već prijeti i stvaraju se razni pritisci, jer u Srpskoj pravoslavnoj crkvi misle da će ih omesti dok obnavljaju Hrvatsku pravoslavnu crkvu za pravoslavce Hrvate u Hrvatskoj. Da ne bi zlo ojačalo potrebna im je zaštita Države Hrvatske. Poslano 1. Hrvatskom Saboru 2. Predsjedniku Hrvatske 3. Vladi Republike Hrvatske 4. MUP-u Republike Hrvatske Zagreb-Zadar, 16. siječnja 2011. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA |
13.01.2011., četvrtak
NEDOLIČNO DEMOKRATSKO PONAŠANJE
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZADARSKE ŽUPANIJE PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Zanešen (opijen) vlašću načelnik općine Stankovci, Baradić, nedolično demokratskom ponašanju, preko mobitela 098 273 743 vrši pritisak na potpredsjednika Stranke hrvatskog zajedništva – Hrvatske i predsjednika SHZ-a Zadarske županije kako se to činilo neistomišljenicima – opoziciji i prošlih godina. OPĆINA STANKOVCI Čelnici općine Stankovci u Zadarskoj županiji pomoću kupljenih medija hvale i nagrađuju ludilo, dok hrvatski narod propada ekonomski i duhovno. Svojim načinom vladanja potrošili su vrijeme žiteljima, urušili moralne vrijednosti što je očigledno i uzrok pada nataliteta u općini Stankovci. Dakle, Hrvati su stoljećima umjeli imati i čuvati svoju djecu dok danas ovakvim vladanjem žitelji općine Stankovci gube bitno - smisao. Posljedica takve vladavine u općini Stankovci je opadanje nataliteta. Prema zavodu za statistiku broj stanovnika općine Stankovci 1991. godine (Stankovci, Budak, Velim, Crljenik, Bila Vlaka i Banjevci) bio je 2591 ( dvije tisuće petsto devedeset jedan) stanovnika, a 2001. godine 2062 (dvije tisuće šesdeset dva). Dakle, 529 (petsto dvadeset devet) stanovnika je manje, a što je odraz vladavine sadašnje vlasti općine Stankovci pomoću koje zlo, tj. smrt u općini Stankovci stvara beznađe. Navedena mjesta su u sljedećem minusu po opadanju stanovništva: Stankovci – 215, Budak – 111, Velim – 19, Crljenik – 22, Bila Vlaka – 64 i Banjevci – 98. Ako se ovakav trend i dalje nastavi za 40 godina navedeno područje će biti bez stanovništva. Jedna od posljedica takve vladavine u općini Stankovci je i nezaposlenost. Sada je u općini nezaposleno 86 osoba, a poslovna zona Stankovci proglašena je 2009. godine kao najuspješnija zona u RH. Istima nije cilj zapošljavanje već preko poslovnih zona peru novac kroz pripremu terena, dovođenje infrastrukture i dr. U poslovnim zonama otvorili su skladišta koja zjape prazna i u kojima nema zaposlenih. Osim nezaposlenosti žitelji općine Stankovci obraćaju se Stranci hrvatskog zajedništva i traže odgovor o prenapuhanoj investiciji izgradnje pogona za preradu ribe u poslovnoj zoni u Stankovcima (obična hala-skladište) koja je stajala preko «astronomskih» 80 milijuna kuna. Također, jedna od posljedica je i destimuliranje Hrvata u emigraciji za povratak u domovinu. Hrvatska dijaspora veselila se samostalnosti Hrvatske misleći da će napokon biti prihvaćeni i moći se vratiti u općinu Stankovci, a što se do danas nije dogodilo. Kako to da njihov kapital nije mogao doći u RH i općinu Stankovce. Dakle, u Općini Stankovci zlo se očituje proporcijalno neznanju (nesposobnosti) vlasti u općini Stankovci. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. MUP-a 4. USKOK-u 5. Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru U Stankovcima, 13. siječnja 2011. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZADARSKE ŽUPANIJE |
12.01.2011., srijeda
OPRAVDANA OBNOVA HRVATSKE PRAVOSLAVNE CRKVE U HRVATSKOJ
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PRIOPĆENJE ZA JAVNOST DANA 12. SIJEČNJA 2011. GODINE SLOBODNA DALMACIJA OBJAVILA JE ČLANAK POD NASLOVOM: VLADIKA FOTJE - VRATITE NAŠE ZGRADE I STANOVE PO SPLITU, ZADRU I ŠIBENIKU DOSTAVLJAMO HRVATSKOJ JAVNOSTI OBJAVLJENE TEKSTOVE STRANKE HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZA OPRAVDANU OBNOVU HRVATSKE PRAVOSLAVNE CRKVE U HRVATSKOJ. POPOVI JOŠ UVIJEK SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE U HRVATSKOJ PO UPUTAMA IZ BEOGRADA I DALJE POKUŠAVAJU U HRVATSKOJ NARUŠITI OPĆE DOBRO Odzvonilo je srpskoj pravoslavnoj crkvi u Hrvatskoj i zvonaru kojeg su poslali popovi srpske pravoslavne crkve da zvoni na uzbunu, pa da se još jednom uvjere da li su Hrvati naučili lekciju ili su skloni ponavljati greške kojima su išli u prilog - Srbima. Zvonara Bogunovića u pratnji s još jednim primitivcem Srbinom poslali su popovi srpske pravoslavne crkve u Zadru na konferenciju za novinare koju je sazvala Udruga hrvatske pravoslavne crkve. Na divljački način remetili su mir vrijeđajući prisutne, baš stilom kakvim su njihovi preci poticali na okupaciju hrvatskih zemalja i silom ustoličili svoju srpsku pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj, po cijenu silnih hrvatskih žrtava i tako desetkujući hrvatski narod. Svojim djelovanjem u hrvatskim zemljama umanjila je brojčano Hrvate preko sedam milijuna. HRVATSKA PRAVOSLAVNA CRKVA KAO DUHOVNA POTREBA Kakva je to Srpska pravoslavna crkva, koja se ne pridržava osnovnih načela pravoslavlja u svijetu. Ali Hrvati su to zadnjih 150 godina osjetili na vlastitim leđima, kulminacijom terora od 1918. do1941. godine potom od 1945. do 1990. godine uključujući i rat koji su Srbi vodili od 1990. do 1995. godine opet na hrvatskom teritoriju, sve kako bi i dalje Hrvate eksploatirali i držali u pokornosti. Hrvati znaju i nije tajna da Srpska pravoslavna crkva sukreira skupa sa svjetovnom vlasti Srbije, što je i normalno, ali je i glavni savjetnik u srpskoj politici koji tendenciozno potiče ratove protiv Hrvatske zbog eksploatiranja, nanijevši hrvatskom narodu toliko stradanja. Nakon što je stvorena kraljevina SHS na tim područjima silom ili milom ujedinile su se sve pravoslavne crkve sa sjedištem u Beogradu ( glavnim gradom velike Srbije). Danas kao i prije 100 godina nitko ne zamjera Srbima što ne žele biti pod Grčkom ili Bugarskom pravoslavnom crkvom, još od propadanja Bizanta pravoslavne crkve se vežu uz vlastitu državu, a ne kao katolici, bilo koje države uz duhovni centar Vatikan. Dakle, nije vlada Nezavisne Države Hrvatske 1941. godine kršila pravila hrvatskih pravoslavaca ili pravila pravoslavne crkve u svijetu, naprotiv poštivala je pravila pravoslavne crkve, omogućivši Hrvatima pravoslavne ispovijest da imaju svoju crkvu koja se vezala uz Zagreb i hrvatsku svjetovnu vlast, kao što je pravilo pravoslavnih crkvi uopće, kao što se Srpska pravoslavna crkva vezala uz Beograd ili Bugarska pravoslavna crkva uz Sofiju. Drugo je što se Srpska pravoslavna crkva teže odriče svojih kolonija nego svjetovna vlast u Srbiji, koju je ona i poticala protiv Hrvata još od 1879. od svoje autokefalnosti, i više od stvaranja Jugoslavije 1918. godine, još drskije nakon što se Srbima svidjela Hrvatska kao kolonija. Ako je riječ o samoj duhovnosti, zašto se Srpska pravoslavna crkva ne pripoji npr. Grčkoj pravoslavnoj crkvi, Srbe i Srpsku pravoslavnu crkvu kakvi jesu to ne zanima, jer znaju da bi takvim potezom postali grčka kolonija. Nije slučajno da Srpska pravoslavna crkva stvara probleme i u Crnoj Gori gdje također želi zauzeti mjesto Crnogorske pravoslavne crkve. Znaju Srbi da se pretpostavljalo kada je Srpskoj pravoslavnoj crkvi sjedište u Beogradu, da je automatski Hrvatska srpska pokrajina ili kolonija, i evo odgovora što se događalo i zašto se događalo s Hrvatskom sve do 1990. godine od strane Srba. Ovo sve skupa hrvatski predsjednik kao znanstvenik trebao bi znati a ne da mu kao paravan služi članak tri stavak jedan, koji je davno smišljen u Beogradu, potom navikavanjem hrvatski predsjednik misli da tako nešto treba prijeći pomoću ustanka 1941. godine u Srbu u tradiciju, što su Srbi uz pomoć janjičara taj članak tri stav jedan potvrđivali u Borićevcima, Zrin, u podkozarju i još puno mjesta u Hrvatskoj, fizički uništivši sve Hrvate pravoslavne i katoličke vjeroispovijesti, isto su učinili i 1945. godine pobivši ukupno svećenstvo Hrvatske pravoslavne crkve i katoličke koliko su stigli, i to na hrvatskom teritoriju koju su ponovo okupirali do 1990. godine. Istina je da Srpska pravoslavna crkva direktno sudjeluje i u svjetovnoj vlasti države, što je i demonstrirala zadnjih 100. godina nad kolonijama koje su tvorile Jugoslaviju, odnosno Veliku Srbiju. Nevjerojatno, znanstvenik - pravnik, aktualni predsjednik Hrvatske tumačeći članak tri stavak jedan kao da želi pomoći Srbima, da Bugarska, Grčka, Makedonija čak i Rumunjska preko Srpske pravoslavne crkve postanu srpske kolonije. Josipović misli da bi Srbe u Hrvatskoj, kako ističe, Hrvatska pravoslavna crkva uznemirila, kao produžene ruke matice Srbije, tu je u pravu. Nije se sjetio kao pravnik da Srbima kaže kako proturiječe sami sebi svojim ponašanjem zbog Udruge Hrvatske pravoslavne crkve. Gdje je tu demokracija? Ipak, XI. dalmatinsku danas više ne može poticati Srpska pravoslavna crkva na akcije od Kočevskog roga do Širokog brijega i Mostara. Na kraju Josipoviću, u Srbiji postoji katolička crkva, Luteranska i. . . a ipak se Hrvati u Srbiji zbog toga ne ljute, a niti im srpski predsjednik Tadić pomaže člankom tri stavkom jedan zakona . . . države. DOLAZAK SRBA U NIN IDEJA JE SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE Od Srbije do Bosanskog Petrovca i dalje do Nina Srbi su se tendenciozno naseljavali kako bi kontrolirali Nin i okolicu. Zbog zacrtanog cilja na tom pravcu, kao i svi osvajači, plaćali su za tako nešto najslabije pojedince iz hrvatskog korpusa. Između ostalih, kao produžene srpske ruke, za istaći je Marka Kožula iz Ražanca i Krstu Predovana iz Vrsi. Hrvati s ovih područja ističu da su oni za srpske interese radili isključivo zbog osobnih interesa. Marko Kožul postao je član Jevtićeve stranke radikala na šibenskom području. Nakon što je ta stranka silom i prevarama pobjeđivala na izborima, Marko Kožul imenovan je čak za ministra graditeljstva Kraljevine Jugoslavije. Paralelno dok je Marko Kožul radio za kralja i Srbiju i Krste Predovan zaposlen kao poslovođa mlina na Miljšić-jarugi u Ninu, disident Hrvatske seljačke stranke, također je radio za kralja i Srbiju. Nije slučajno da je Nin hrvatski kraljevski grad bio posebno interesantan za Srbe. Marko i Krste kao polupismeni Hrvati nisu bili svjesni uloge koju su odigrali protiv Hrvata. Nin je za Srbe bio poseban trofej, pa su imali i silan razlog materijalno stimulirati Marka i Krstu. Kada je Marko Kožul "reponja" imenovan za ministra građevinarstva, Krste Predovan "reponja" kao pomoćnik Marka Kožula bio je zastupnik u Skupštini Kraljevine Jugoslavije. Toliko zaslužni za svoj rad da je Marko imao mjesečnu plaću 15.000 tisuća dinara kojom je u to vrijeme mogao je kupiti 17 ( sedamnaest) volova, dok Krste kao Markov pomoćnik za svoju mjesećnu plaću mogao je kupiti 10 (deset) volova, uz sve moguće benificije koje su imali. Radi usporedbe, u to vrijeme radnik je mjesečno mogao zaraditi oko 600 (šest stotina dinara. Pomoću volova Srbi ostvarili san . . . Doista oni su to i zaradili, čak i više, što se na terenu očituje, osjeti i zna koliko su oni doprinijeli realizaciji Srpske pravoslavne crkve, tj. velikosrpskoj ideji, koja se nastavila preko raznih modificiranih ideja i naziva u težnji za Velikom Srbijom. Evo razloga i uzroka za tolike žrtve u Hrvatskoj od 1918. godine i do 1941. godine pa sve od 1941. godine do 1990. godine, koji su stvorili Marko, Krste i njima slični Hrvati. Poznato je, dok je Marko Kožul prebivao na šibenskom području ( svojoj izbornoj jedinici ) da je posjećivao manastir srpske pravoslavne crkve u društvu sa Šupom i drugima, manastir s kojim sada rukovodi pop "Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj" Fotije, koji razmišlja kako i pomoću Ive Josipovića zaustaviti djelovanje Hrvatske pravoslavne crkve u Hrvatskoj . . . , neka on razmišlja da sve nekretnine i pokretnine Srpska pravoslavna vrati koje su kao ideolozi Srba okupirali i pograbili u hrvatskim zemljama. Isti Marko na području Ražanca, Krneze, Selina, Podgradine imao je drugove V. Kožula, Miočića (Miminu), Jurline iz Selina, Šalinu iz Podgradine i drugi koji su Hrvate ubijali čekićem po glavi, pokraj jama Golubinke, jame uz more kod Starigrada i drugih. Zato je u Ražancu i Ninu UDB-a toliko djelovala . . . (vidi dokumente UDB-E u Zadru), strašno trovala hrvatsko biće. . . Ideja pravoslavne crkve, toliko je razarala Hrvatski kraljevski grad Nin s namjerom da mu se uništi svaki trag i zauvijek padne u zaborav. Mještani spomenutih srpskih radikala svjedoče kako su isti kasnije osjećali grižnju savjesti i psihički stradali, kao i Franjo Supilo, dakle spas je u obraćeništvu i vlastitoj zajednici, . . . lustracija. . . lustracija. . . HRVATSKA PRAVOSLAVNA CRKVA ZBOG OBNOVE I DALJNJEG FUNKCIONIRANJA U HRVATSKOJ, NAKON SILNIH PRITISAKA TRAŽI ZAŠTITU I POMOĆ OD HRVATSKE VLADE Hrvatska vlast i vlasti uopće su po preuzetim dužnostima odgovorne, kao i pojedinci, kada naprave nedjelo protiv općeg dobra. Dakle Hrvatska, tj. hrvatska vlast, odnosno pojedinci koji su u funkciji institucija države, dužni su zastupati hrvatski narod, a po preuzetim dužnostima su i odgovorni. Ukoliko nosioci hrvatske vlasti nisu sposobni da to čine prema hrvatskoj specifičnosti na hrvatskim prostorima, onda to trebaju činiti po uzoru urednih država koje su poticajne, u suprotnom su odgovorni kada se narušava opće dobro. U ovom tekstu je riječ o hrvatskim pravoslavcima, odnosno Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi koja se do sada tendenciozno i zlonamjerno zapostavlja, kako se to činilo naročito od 1918. - 1941. godine i od 1945. - 1990. godine po uputama Srpske pravoslavne crkve kao glavnog ideologa Srba, zadnjeg okupatora Hrvatske, a kojeg je poticala, baš "elita" Srpske pravoslavne crkve kroz povijest. Srbi kao nacionalna manjina u Hrvatskoj predvođeni Srpskom pravoslavnom crkvom kao koordinatorom pod maskom "duhovne institucije", šablonama svjetovnih stranaka, a sve zbog okupacije i eksploatacije hrvatskih zemalja. Svi okupatori kroz povijest zaposjedali su tuđa ognjišta na taj način, kao manjina, pomoću nekih svojih programa i statuta kako bi realizirali svoje svjetovne želje. Srpska pravoslavna crkva kao "duhovna institucija" i više je za osudu kada pod takvim nazivom perfidno i neprirodno potiče svoj narod protiv života drugih naroda, koja se zbog svjetovnih koristi služi pogubnim stilom protiv čovjeka. Istina, pravoslavne crkve vezane su direktno uz svoje države i glavni grad (Grčka, Rusija, Bugarska. . . ), ali prije svega im je zadaća da potiču na duhovnost, što nije slučaj kako se pokazalo kroz povijest sa Srpskom pravoslavnom crkvom koja je u funkciji izričito zbog svjetovnih interesa i koristi. Srpskoj pravoslavnoj crkvi, što se i pokazalo na terenu, duhovnost je samo pokriće, kojom bi se trebala prije svega baviti. Stoga je prozrijeta, tj. nametnula se u srpskom orkestru kao prva violina s ciljem porobljavanja i eksploatiranja naroda u okruženju Srbije. Da nije toliko u relativno kratkom vremenu htjela, možda bi i uspjela neke narode . . . i uništiti. Nakon poraza, koji je relativno doživjela zadnja dva desetljeća, opet iznova starom šablonom zamagljivanjem, a ne duhovnošću pokušava nametnuti već viđene scenarije. Dakle, Srpska pravoslavna crkva po formi i sadržaju u funkciji je Srbima kao obična svjetovna stranka, čije su vođe zamagljene navodnom duhovnošću, dok ulaze u tuđa dvorišta, doslovce kao što je radio i pop Đujić. Njih nije briga što pijani i drski, u tuđim kućama samo razbijaju tuđe, kao što su činili Hrvatima i neki drugi okupatori. To najbolje potvrđuju ratovi koji su se uvijek vodili na hrvatskom teritoriju, što na Zemlji uljezima dozvole samo naivni narodi. Očito, preko repova Srba pravoslavne vjeroispovijesti koji su nažalost i danas u Hrvatskoj, nesrazmjerno svojoj brojčanosti, nosioci vlasti, i danas stvaraju agoniju koja se nastavlja, uz pomoć kojekakve hrvatske mutljevine u Hrvatskom saboru, koja toga jest i nije svjesna ovisno o genima istih, što adekvatno po djelima pokazuje njihova biografija i djela, jer se tako pokazuje i prikazuju na terenu konkretno. Hrvati pravoslavci su već od 1918. -1941. godine i od 1945. - 1990. godine ugroženi od strane srpskog okupatora, silom i milom ih se asimilira preko Srpske pravoslavne crkve, pod pritiskom zbog "života" poneki su čak po navici služili zbog mrvica srpskoj mašineriji, stvaranoj po Srpskoj pravoslavnoj crkvi daleko od duhovnosti, izričito zbog ovosvjetovnih koristi (okupacijom Hrvatske i drugih zemalja u okruženju Srbije), kao konkurenciju ubijali su i asimilirali Hrvate pravoslavne vjeroispovijesti i totalno zameli Hrvatsku pravoslavnu crkvu koja je starija od Srpske pravoslavne crkve. I pored tolike dokumentacije i argumenata što ide u prilog Hrvatima pravoslavne ispovijesti ista se i dalje zlostavlja i progoni, samo zato što traže ono što im je zagarantirano Hrvatskim ustavom i pravilima pravoslavne crkve kao institucije na Zemlji. Zato kao nedužnu žrtvu Hrvate pravoslavce, Hrvatsku pravoslavnu crkvu Hrvatska je dužna kao država i logistički podržavati,. Očito Hrvati u Hrvatskom saboru nisu svjesni da pod sugestijama i dirigiranjem pravoslavaca Srba, šablonama iz propale im Jugoslavije (Velike Srbije) pokušavaju održavati mrtvu Jugoslaviju, pomoću repova iz njihovih jugoslavenskih institucija (UDB-e, JNA i dr. ). Pravoslavna crkva svake države, veže se uz svoju državu, tj. svjetovnu vlast, što znači da se u stranoj državi ne može ponašati kao produžena ruka, tj. okupator matične države. Dakle, kao i ostale u svijetu pravoslavne crkve, u ovom slučaju Hrvatska pravoslavna crkva, direktno je vezana uz Hrvatsku, Zagreb, koju kao takvu logistički je dužna pomagati Hrvatska. Kada je riječ o Srbima pravoslavne vjeroispovijesti, koliko god ih je, fizički oni su za sada manjina, koji bi po nekom atributu pravoslavlja miješali kruške i jabuke samo zbog ovosvjetovnih koristi, kao okupatori htjeli bi i dalje u Hrvatskoj Srpsku pravoslavnu crkvu kao nosioca ukupnog pravoslavlja u Hrvatskoj, kao i na Zemlji. Za razliku od Srba, Hrvati pravoslavne vjeroispovijesti u Hrvatskoj nisu manjina već sastavni dio korpusa hrvatskog bića, kako smo pojasnili bez miješanja kruška i jabuka, Hrvatski pravoslavci su sastavni dio hrvatskog korpusa. Stoga, Hrvatska pravoslavna crkva bezrezervno zaslužuje pomoć svih institucija države Hrvatske, kao sastavni dio hrvatskog bića. Danas dok se obnavlja Hrvatska pravoslavna crkva u vlastitoj domovini Hrvatskoj nevjerojatno, popovima se već prijeti i stvaraju se razni pritisci, jer u Srpskoj pravoslavnoj crkvi misle da će ih omesti dok obnavljaju Hrvatsku pravoslavnu crkvu za pravoslavce Hrvate u Hrvatskoj. Da ne bi zlo ojačalo potrebna im je zaštita Države Hrvatske. Poslano 1. Hrvatskom Saboru 2. Predsjedniku Hrvatske 3. Vladi Republike Hrvatske 4. MUP-u Republike Hrvatske Zagreb-Zadar, 12. siječnja 2011. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA |
11.01.2011., utorak
OPĆINA STANKOVCI
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZADARSKE ŽUPANIJE PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Čelnici općine Stankovci u Zadarskoj županiji pomoću kupljenih medija hvale i nagrađuju ludilo, dok hrvatski narod propada ekonomski i duhovno. Svojim načinom vladanja potrošili su vrijeme žiteljima, urušili moralne vrijednosti što je očigledno i uzrok pada nataliteta u općini Stankovci. Dakle, Hrvati su stoljećima umjeli imati i čuvati svoju djecu dok danas ovakvim vladanjem žitelji općine Stankovci gube bitno - smisao. Posljedica takve vladavine u općini Stankovci je opadanje nataliteta. Prema zavodu za statistiku broj stanovnika općine Stankovci 1991. godine (Stankovci, Budak, Velim, Crljenik, Bila Vlaka i Banjevci) bio je 2591 ( dvije tisuće petsto devedeset jedan) stanovnika, a 2001. godine 2062 (dvije tisuće šesdeset dva). Dakle, 529 (petsto dvadeset devet) stanovnika je manje, a što je odraz vladavine sadašnje vlasti općine Stankovci pomoću koje zlo, tj. smrt u općini Stankovci stvara beznađe. Navedena mjesta su u sljedećem minusu po opadanju stanovništva: Stankovci – 215, Budak – 111, Velim – 19, Crljenik – 22, Bila Vlaka – 64 i Banjevci – 98. Ako se ovakav trend i dalje nastavi za 40 godina navedeno područje će biti bez stanovništva. Jedna od posljedica takve vladavine u općini Stankovci je i nezaposlenost. Sada je u općini nezaposleno 86 osoba, a poslovna zona Stankovci proglašena je 2009. godine kao najuspješnija zona u RH. Istima nije cilj zapošljavanje već preko poslovnih zona peru novac kroz pripremu terena, dovođenje infrastrukture i dr. U poslovnim zonama otvorili su skladišta koja zjape prazna i u kojima nema zaposlenih. Osim nezaposlenosti žitelji općine Stankovci obraćaju se Stranci hrvatskog zajedništva i traže odgovor o prenapuhanoj investiciji izgradnje pogona za preradu ribe u poslovnoj zoni u Stankovcima (obična hala-skladište) koja je stajala preko «astronomskih» 80 milijuna kuna. Također, jedna od posljedica je i destimuliranje Hrvata u emigraciji za povratak u domovinu. Hrvatska dijaspora veselila se samostalnosti Hrvatske misleći da će napokon biti prihvaćeni i moći se vratiti u općinu Stankovci, a što se do danas nije dogodilo. Kako to da njihov kapital nije mogao doći u RH i općinu Stankovce. Dakle, u Općini Stankovci zlo se očituje proporcijalno neznanju (nesposobnosti) vlasti u općini Stankovci. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. USKOK-u 4. Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru U Stankovcima, 11. siječnja 2011. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZADARSKE ŽUPANIJE |
09.01.2011., nedjelja
UNIŠTENJE POLJOPRIVREDNE I TVORNIČKE PRIOZVODNJE NA PODRUČJU GRADA BENKOVCA.
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZADARSKE ŽUPANIJE – PODRUŽNICA BENKOVAC PRIOPĆENJE ZA JAVNOST DOSTAVLJAMO HRVATSKOJ JAVNOSTI OBJAVLJENNJE TEKSTOVE STRANKE HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA – PODRUŽNICE BENKOVAC KOJI SU IZVJEŠĆIVALI HRVATSKU JAVNOST O UNIŠTENJU POLJOPRIVREDNE I TVORNIČKE PRIOZVODNJE NA PODRUČJU GRADA BENKOVCA. Grad Benkovac 2009. završio s minusom od 14,2 milijuna kuna REGIONALNA VELETRŽNICA BENKOVAC d. d. Propadanje poljoprivredne proizvodnje na području grada Benkovca – ekonomska je trauma, što je posljedica uništenja Regionalne veletržnice Benkovac d. d. koja je trebala biti okosnica poljoprivredne proizvodnje u Ravnim kotarima. U Zadarskoj županiji mogla bi se povući paralela, kako jedan narkoman uništava ili uništi vlastitu obitelj, tako ovih zadnjih 15. godina hrvatski „političari“ uništavaju Hrvatsku. Pomoću kupljenih medija hvale i nagrađuju ludilo, dok hrvatski narod propada ekonomski i duhovno. Regionalna veletržnica Benkovac d. d. jedna je od veletržnica iz nacionalnog Projekta izgradnje mreže veletržnica kojeg je pokrenula Vlada RH u suradnji s Organizacijom ujedinjenih naroda za poljoprivredu i prehranu (FAO) i Europskom bankom za obnovu i razvitak (EBRD). Europska banka osigurala je i djelomičnu financijsku potporu Projektu. Dioničko društvo osnovano je 1998. godine kao Veletržnica Benkovac d. d., da bi se Društvu u rujnu 2003. godine pripojilo Društvo Agroprodukt d. d. te je tako formirana Regionalna veletržnica Benkovac d. d. Ova tvrtka u većinskom vlasništvu Hrvatskog fonda za privatizaciju ima blokiran račun od ljeta 2004. godine i već šest neuspješno provedenih natječaja za prodaju. Sada je zaposleno 36 radnika, situacija je u kritičnom stanju, poduzeće najvjerojatnije odlazi u stečaj. Organizirane skupine su prale i zgrtale novac preko Veletržnice Benkovac, blefirajući promovirali su vladajuću stranku na lokalnom i državnom nivou. Vodila ih je računica, kao i na drugim „projektima“, tko ima političku moć u svojim rukama tvori i metode kako skriti kriminalna djela i ostati nekažnjen, sve pod „zaštitnim kišobranom“ stranačkih dužnosnika. Do sada se nesmetano provode nezakonite radnje. Predsjednik nadzornog odbora Veletržnice Benkovac je Željko Lončar, zamjenik Županijskog predsjednika HDZ-a. Nadzorni odbor ove tvrtke najodgovorniji je za poslovanje iste, koja je sada u milijunskim dugovima. Posao je obavljen, a mešetari traže način kako se maknuti i živjeti da nitko ne pita i ne zna gdje je oprani novac navedenog poduzeća, posrnule i opljačkane Veletržnice Benkovac. Državno odvjetništvo kao samostalno i neovisno pravosudno tijelo koje je ovlašteno i dužno reagirati protiv počinitelja kaznenih djela nije opravdalo svoju ustavnu funkciju, zbog nezakonitih radnji u Veletržnici Benkovac. PRŠUTANA Zbog planskog uništenja poljoprivredne proizvodnje na području grada Benkovca, građani se sve više javljaju Stranci hrvatskog zajedništva zbog pranja novca kroz Regionalnu veletržnicu Benkovac. Pršutana u Šopotu kod Benkovca bila je u sastavu poduzeća Regionalne veletržnice Benkovac, čiji je projekt pokrenula Vlada RH u suradnji s Organizacijom ujedinjenih naroda za poljoprivredu i prehranu (FAO) i Europskom bankom za obnovu i razvitak (EBRD). Ista je imala kapacitet za sušenje 20 000 komada dalmatinskog pršuta i panceta. Prodana je 2003. godine za samo 700 tisuća kuna iako je vrijedila više milijuna kuna. Predsjednik nadzornog odbora Regionalne veletržnice Benkovac je Željko Lončar, zamjenik Županijskog predsjednika HDZ-a, koji je nedavno i sam izjavio da se radi o nezakonitoj prodaji pršutane koju je prodao prethodni nadzorni odbor na čijem je čelu bila Omerka Šarić, SDP-ova vijećnica u Gradskom vijeću Zadra. Međutim institucije RH koje su dužne reagirati protiv počinitelja kaznenih djela već godinama su nezainteresirani na prijave žitelja Benkovca zbog kriminalnih radnji uprava i nadzornih odbora Regionalne veletržnice Benkovac. ZAŠTO SE NE VJERUJE U OPORAVAK REGIONALNE VELETRŽNICE BENKOVAC Ovih dana pojedini hrvatski mediji stvaraju klimu i izvješćuju da nije moguć oporavak Regionalne veletržnice Benkovac. Iz priloženih priopćenja vidljivo je da navedeni nastoje opravdati sadašnju blokadu veletržnice Benkovac. Nakon što su prema Zakonu o trgovačkim društvima bivši nadzorni odbori najodgovorniji za blokadu veletržnice Benkovac, Vlada RH je nedavno predložila novi nadzorni odbor. Sam sastav novog nadzornog odbora je zanimljiv iz razloga što predloženi članovi nemaju nikakvog stručnog dodira s poljoprivrednom problematikom na području Zadarske županije. Osim navedenog problema s nadzornim odborima postavlja se pitanje zbog čega većinski vlasnik veletržnice dopušta da neznatni - ostali dioničari kontroliraju veletržnicu preko kriminalnih skupina i tako onemogućavaju stručnim osobama da revitaliziraju poljoprivrednu proizvodnju na području Benkovca. Građani se sve više obraćaju Stranci hrvatskog zajedništva te uvjeravaju da je nemoguće da se jave na sljedeći natječaj za prodaju veletržnice zbog utjecaja navedenih kriminalnih skupina od kojih su neki i financirali pojedine stranke čiji su pojedinci bili u nadzornim odborima. Također postavljaju pitanje zašto nije proglašen stečaj i tko je odgovoran za to iako veletržnica već godinama posluje s gubitkom i državi duguje znatna sredstva. Zašto se ne raspisuje novi natječaj za prodaju, zbog čega se i dalje odugovlači, za koga se čuva i dr. Danas, udružene „elite“ u Hrvatskoj koje vladaju same su sebi svrha. Pojedinci bez srama samo zbog osobnih koristi, pomoću „kumova“ u Zadarskoj županiji najprije su uništili veletržnicu, a sada čekaju da je kupe u bescjenje i zatim preprodaju za desetke puta skuplje. Posljedice se tek vide - Hrvati su izgubili radna mjesta. Nažalost, uglavnom politika „političari pojedinci“ nezavisne Hrvatske su stimulirali i odgovorni za stanje u Zadarskoj županiji kakvo je danas. Tendenciozno, ali i bez ideja na ovim prostorima, ne žele ništa promijeniti kako bi se organizirano otvarala radna mjesta u poljoprivredi. Danas samo domoljubne – stručne snage mogu revitalizirati poljoprivrednu djelatnost u Zadarskoj županiji. NADZORNI ODBOR SAM SEBI PODIJELIO NOVCE Zbog planskog uništenja poljoprivredne proizvodnje na području grada Benkovca, građani se sve više javljaju Stranci hrvatskog zajedništva zbog pranja novca kroz Regionalnu veletržnicu Benkovac. Nedavno smijenjeni predsjednik nadzornog odbora Regionalne veletržnice Benkovac Željko Lončar, sada zamjenik Županijskog predsjednika HDZ-a, dana 7. travnja 2010. godine dao je izjavu Zadarskom listu o nezakonitoj prodaji pršutane koja je bila u sastavu poduzeća Regionalne veletržnice Benkovac d.d. koju je po njemu prodao prethodni nadzorni odbor 2003. godine za samo 700 tisuća kuna iako je vrijedila više milijuna kuna na čijem je čelu bila Omerka Šarić, SDP-ova vijećnica u Gradskom vijeću Zadra. Na nedavnom suđenju bivšem direktoru Regionalne veletržnice Benkovac vještakinja financijske struke Majda Korljan utvrdila je da je uvidom u poslovne knjige računovodstvo benkovačke veletržnice isplaćivalo novčane iznose u gotovini za članove Nadzornog odbora, a ne preko žiro računa članova Nadzornog odbora. Na konferenciji za novinare 10. kolovoza 2007. godine bivši predsjednik Županijske organizacije stranke DC-a Joško Morić izjavio je da je Nadzorni odbor na čelu s Željkom Lončarom, bivšim predsjednikom Regionalne veletržnice Benkovac koji je postao predsjednikom 2005. godine, sam sebi odredio naknade i podijelio novce u iznosu 450.000 tisuća kuna (četiri sto pedeset tisuća kuna). Nikome u Hrvatskoj nije jasno što je nadzorni odbor nadzirao. Prema Zakonu o trgovačkim društvima nadzorni odbor nadzire vođenje poslova društva. Može pregledavati i ispitivati poslovne knjige i dokumentaciju društva, blagajnu, vrijednosne papire i druge stvari. U tu svrhu odbor može koristiti svoje pojedine članove ili stručnjake. Podnosi glavnoj skupštini pisano izvješće o obavljenom nadzoru. U izvješću dužan je posebno navesti djeluje li društvo u skladu sa zakonom i aktima društva te odlukama glavne skupštine, jesu li godišnja financijska izvješća napravljena u skladu sa stanjem u poslovnim knjigama društva i pokazuju li ispravno imovinsko i poslovno stanje društva te stav koji ima o prijedlogu uprave glede dobiti i pokrića gubitka u društvu i dr. Sadašnje brojne afere kao što je slučaj s Regionalnom veletržnicom Benkovac potvrđuju da samo direktori odgovaraju za kaznena djela, a Nadzorni odbori koji su politički postavljeni ostaju nekažnjeni. Više nije tajna da su nekad uspješna poduzeća kao Regionalna veletržnica Benkovac djelovala pod zaštitom kriminalnih skupina i zarađivala monopolističku rentu koja ih je zbog toga činila stalnim pristašama organiziranog kriminala. Te kriminalne aktivnosti umjesto da su na vrijeme uklonjene, postale su isprepletene s politikom i zbog toga ih je teško razlikovati. Sada kada je uništeno hrvatsko gospodarstvo, protiv korupcije treba se boriti reformom poreznog sustava, kao što je bio slučaj 30-ih godina prošlog stoljeća u SAD-u koje su zatvorile okorjelog kriminalca Al Caponea zbog utaje poreza jer mu nisu prethodno mogli dokazati razna kaznena djela prohibicije i ubojstava. ODGOVORNOST BIVŠEG NADZORNOG ODBORA ZA UNIŠTENJE REGIONALNE VELETRŽNICE BENKOVAC Propadanje poljoprivredne proizvodnje na području grada Benkovca – ekonomska je trauma, što je posljedica uništenja Regionalne veletržnice Benkovac d. d. koja je trebala biti okosnica poljoprivredne proizvodnje u Ravnim kotarima. Regionalna veletržnica Benkovac d. d. jedna je od veletržnica iz nacionalnog Projekta izgradnje mreže veletržnica kojeg je pokrenula Vlada RH u suradnji s Organizacijom ujedinjenih naroda za poljoprivredu i prehranu (FAO) i Europskom bankom za obnovu i razvitak (EBRD). Europska banka osigurala je i djelomičnu financijsku potporu Projektu. Ovih dana bivši predsjednici Nadzornog odbora Regionalne veletržnice Benkovac d. d. daju pojedinim hrvatskim sredstvima priopćavanja izjave da ih istražuju nadležne hrvatske institucije zbog uništenja veletržnice. Iz priloženih priopćenja vidljivo je da navedeni nastoje opravdati svoju odgovornost u vođenju nadzornog odbora. Također isti prijete prijavama onima koji su ih razotkrili, a sve s ciljem da ih se zastraši. Prema Zakonu o trgovačkim društvima isti ne mogu opravdati odgovornost za propast veletržnice. Tako po istom zakonu direktore veletržnice imenuje nadzorni odbor koji je mogao opozvati svoju odluku o imenovanju kada za to postoji važan razlog. Važnim razlogom naročito se smatra gruba povreda dužnosti, nesposobnost za uredno obavljanje poslova društva i dr. Uprava, odnosno direktor po navedenom zakonu mora izvješćivati nadzorni odbor o: poslovnoj politici i o drugim načelnim pitanjima budućeg vođenja poslova; rentabilnosti poslovanja društva, a napose rentabilnosti upotreba vlastitoga kapitala; tijeku poslova, napose prihoda i stanja društva; poslovima koji bi mogli biti od velikog značaja za rentabilnost poslovanja i za likvidnost društva. Uprava podnosi izvješće o poslovnoj politici najmanje jednom godišnje (ako izmjena stanja ili nova pitanja ne nalažu da se o tome izvjesti bez odgađanja), izvješće o rentabilnosti društva i o upotrebi kapitala na sjednici nadzornog odbora na kojoj se raspravlja o godišnjim financijskim izvješćima, izvješće o tijeku poslova i o stanju društva najmanje tromjesečno, a izvješće o poslovima koji bi mogli biti od velikog značaja za rentabilnost poslovanja i za likvidnost društva pravodobno kako bi nadzorni odbor mogao o njima zauzeti stav. Izvješća se moraju sastavljati savjesno i istinito. Također prema zakonu nadzorni odbor može zahtijevati od uprave da ga izvješćuje i o drugim pitanjima koja su od značaja za poslovanje i stanje društva. Nadzorni odbor može u svako doba tražiti od uprave da ga izvijesti o pitanjima koja su povezana s poslovanjem društva i koja značajnije utječu na položaj društva ili se razumno može očekivati da bi na to mogla utjecati. Dalje, prema zakonu nadzorni odbor nadzire vođenje poslova društva. Može pregledavati i ispitivati poslovne knjige i dokumentaciju društva, blagajnu, vrijednosne papire i druge stvari. U tu svrhu odbor može koristiti svoje pojedine članove ili stručnjake. Podnosi glavnoj skupštini pisano izvješće o obavljenom nadzoru. U izvješću dužan je posebno navesti djeluje li društvo u skladu sa zakonom i aktima društva te odlukama glavne skupštine, jesu li godišnja financijska izvješća napravljena u skladu sa stanjem u poslovnim knjigama društva i pokazuju li ispravno imovinsko i poslovno stanje društva te stav koji ima o prijedlogu uprave glede dobiti i pokrića gubitka u društvu i dr. Osim prema Zakonu o trgovačkim društvima, bivši nadzorni odbor ne može opravdati odgovornost i prema Kaznenom zakonu RH (članak 300.) za neprijavljivanje počinjenja kaznenog djela. Kaznom će se kazniti odgovorna osoba koja ne prijavi počinjenje težeg kaznenog djela za koje je saznala obavljajući svoju dužnost, a radi se o kaznenom djelu za koje pokretanje kaznenog postupka nije prepušteno privatnoj tužbi ili povodom prijedloga. Odgovorna osoba u smislu navedenog zakona je osoba kojoj je povjeren određeni djelokrug poslova iz područja djelovanja pravne osobe. POLJOPRIVREDNA ZADRUGA VUKŠIĆ Žitelji Zadarske županije sve se više obraćaju Stranci hrvatskog zajedništva na teške posljedice veličine pljačke i uništenja gospodarskih subjekata, a naročito poljoprivredne zadruge Vukšić u selu Vukšić kod Benkovca. Devastirane objekte zadruge smo fotografirali te slike dostavljamo sredstvima javnog priopćavanja koje govore više od riječi. Prije srpske agresije na Republiku Hrvatsku „Poljoprivredna zadruga Vukšić“ bila je uzor zadrugarstva u Zadarskoj županiji, a imala je 1990. godine 300 (tristo) zaposlenih radnika. Ista zadruga nakon završetka Domovinskog rata 1995. godine odlazi u stečaj koji traje do danas. Evo prošlo je i 15 godina od završetka rata, ali i dalje traje stečaj. Nažalost, uglavnom „politika“ „političari pojedinci“ nezavisne Hrvatske su stimulirali i odgovorni za stanje u Zadarskoj županiji kakvo je danas. Dakle, pojedinci „političari“ svojim stilom u Zadarskoj županiji obmanjuju hrvatski narod kada je u pitanju razvoj zadrugarstva i poljoprivrede, a ustvari samo je šminka za hrvatsku javnost. Tendenciozno, ali i bez ideja na ovim prostorima, ne žele ništa promijeniti kako bi se organizirano otvarala radna mjesta u poljoprivredi. Stranka hrvatskog zajedništva ima rješenja, okrenuti se proizvodnji, čega vladajuće stranke danas nisu svjesne stoga ništa i ne poduzimaju. KEPOL BENKOVAC Inozemni instituti zbog strateških interesa uključili su na zadarskom području osobe sklone organiziranom kriminalu da preko bankarskog sustava preuzmu i unište hrvatsko gospodarstvo. Tako su preko «Hypo Alpe Adria Bank» u Zadarskoj županiji preuzeli sva bivša društvena poduzeća, hotele, marine, izvore vode, poljoprivredna zemljišta i dr. Ne samo da su postali većinski vlasnici navedenih nekretnina, već su ugasili sva proizvodna poduzeća, te ne otvorivši niti jedno radno mjesto u proizvodnji, što će u budućnosti imati nesagledive posljedice za hrvatsko gospodarstvo. Preko zadarskih tvrtki «Kepol-Terminal d.o.o.» (osnivač Basic invest –Consult GmbH, Austrija br.registra 156885 P, nadležno tijelo: Zemaljski sud u Klangenfurtu) i «Kepol-Plast d.o.o.» (osnivač Flexpack Aktiengesellschaft, Lihtenštajn, br. registra: FL-0002.128231-2) preuzeli sve kepolove organizacione jedinice u gradu Zadru i Zadarskoj županiji, koje je financirala Hypo banka iz Klangenfurta. I gle čuda sada nakon 15 godina od završetka Domovinskog rata ne pokreću proizvodnju, već drže pogone devastirane kao u gradu Benkovcu s ciljem da ih skuplje preprodaju. Bivši pogon «Kepol Benkovac», za proizvodnju folije i ljepila, 1990. godine zapošljavao je 70 radnika. Sada je devastiran i bez radnika. Može se reći da su kriminalne skupine preko Hypo banke preuzimale hrvatska poduzeća uvidjevši da je to unosan posao te sada samo čekaju da njihove nekretnine skuplje preprodaju bez namjere da pokrenu ikakvu proizvodnju. Po istoj šabloni prodali su i pogon Kepola u Ražancu, zbog atraktivnog terena uz more od 5000 m2. Falkensteiner Inozemni instituti zbog strateških interesa uključili su na zadarskom području osobe sklone organiziranom kriminalu da preko bankarskog sustava preuzmu i unište hrvatsko gospodarstvo. Tako su preko «Hypo Alpe Adria Bank» u Zadarskoj županiji preuzeli sva bivša društvena poduzeća, hotele, marine, izvore vode, poljoprivredna zemljišta i dr. Ne samo da su postali većinski vlasnici navedenih nekretnina, već su ugasili sva proizvodna poduzeća te ne otvorivši niti jedno radno mjesto u proizvodnji, što će u budućnosti imati nesagledive posljedice za hrvatsko gospodarstvo. Bivši gradonačelnik Božidar Kalmeta nagradio je «Hypo Banku» za učinjeno tako što je omogućio da svi zaposlenici Grada Zadra primaju plaće preko Hypo te da se i druga financijska poslovanja vrše preko spomenute banke. Iz toga razloga su i uključili osobe sklone raznim oblicima organiziranog kriminala da lakše, preko austrijskog naziva banke, postanu vlasnici najkvalitetnijih i najvrijednijih nekretnina u Zadru. Preko zadarskog hotela Borik, sada Falkensteiner, preuzeli su sve njegove organizacione jedinice u gradu Zadru i Zadarskoj županiji koje je financirala Hypo banka iz Klangenfurta. I gle čuda, sada nakon 15 godina od završetka Domovinskog rata ne obnavljaju hotele, već ih drže devastirane kao hotel Asseria u Benkovcu s ciljem da ih skuplje preprodaju. Hotel je prije domovinskog rata zapošljavao preko tridesetak stalnih radnika, a po potrebi i više. Prošlo je 15 godina od završetka Domovinskog rata, ali hotel i dalje ne radi te predstavlja veliku opasnost za zarazu stanovništva. Žitelji grada Benkovca izjavljuju da je Falkensteiner na benkovačko područje došao zbog kontroliranja hrvatskog teritorija, a ne otvaranja radnih mjesta i zapošljavanja građana Benkovca. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. USKOK-u 4. Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru U Benkovcu, 9. siječnja 2011. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZADARSKE ŽUPANIJE PODRUŽNICA BENKOVAC |
02.01.2011., nedjelja
PREVARE S NEKRETNINAMA
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZADARSKE ŽUPANIJE – PODRUŽNICA ZADAR PRIOPĆENJE ZA JAVNOST DANA 2. SIJEČNJA 2011. GODINE VEČERNJI LIST OBJAVIO JE ČLANAK POD NASLOVOM: NESTALI ZADRANI IPAK POSTOJE: SUD IM OMOGUĆIO PONAVLJANJE POSTUPKA Godine 2003. 58 Zadrana proglašeno je nestalima te im je Grad uz pomoć Općinskog suda oduzeo i prodao 15.000 kvadrata vrijedne zemlje na Višnjiku. U članku se navodi: Tadašnji gradonačelnik Zadra Božidar Kalmeta uz pomoć Općinskog suda u Zadru 2003. godine vlasnike je zemlje na Višnjiku proglasio osobama nepoznata prebivališta te im je po kratkom postupku oduzeo vrijedno zemljište, koje je zatim preprodao privatnom poduzetniku. Akteri operacije “proglasi ih nestalima i oduzmi im zemljište” bili su i tadašnji zadarski pročelnik za urbanizam Zdravko Livaković te tajnica Grada Zadra Ana Lovrin. DOSTAVLJAMO HRVATSKOJ JAVNOSTI OBJAVLJENI TEKST STRANKE HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA – PODRUŽNICE ZADAR U Republici Hrvatskoj prevare s nekretninama i zemljištem postale su pravilo, biznis isprepleten podzemljem, a naročito je to prisutno u jedinicama lokalne samouprave. Institucije koje su dužne reagirati protiv počinitelja kaznenih djela već godinama su nezainteresirani, a naročito za protuzakonitu rasprodaju parcele zemljišta usred grada Zadra između Kauflanda i ulice Bana Jelačića izabranim i povlaštenim pojedincima. Iza kupnje stoji Reno Sinovčić, predsjednik općinskog vijeća Novigrad, vlasnik nekoliko zadarskih medija, vlasnik zaštitarske kuće Zadar security koji na navedenoj lokaciji gradi zgradu za medijski imperij. Isti ovih dana daje intervjue hrvatskim sredstvima informiranja u kojima navodi da živi za osvetu. I gle čuda, država mu je za medijski imperij donirala iz državog proračuna dva milijuna i šesto tisuća kuna. Šteta takvim radnjama mjeri se u milijunama kuna, kako za grad Zadar tako i za Ministarstvo financija RH. Sada kada je uništeno hrvatsko gospodarstvo svima je u Hrvatskoj jasno da se protiv korupcije treba boriti hrvatski porezni sustav, odnosno poreska uprava treba utvrditi koliko su gore navedeni platili poreza i otkud im novac za tako veliko stečeno bogatstvo. Utvrđena cijena od 186 eura za četvorni metar navedenog zemljišta je smiješna i kriminalno niska, a njena se realna cijena kreće preko 500 eura za četvorni metar koja je opremljena komplet infrastrukturom. Ovlašteni sudski vještak za procjenu vrijednosti navedenog građevinskog zemljišta je Željko Predovan koji je ujedno bio na javnoj ploči gradilišta istaknut i kao projektant i nadzor. Predstavnici grada Zadra navedenu prodaju u javnosti predstavili su u pravom svjetlu, a sve s ciljem da nesmetano dobiju podršku stanovništva i da kriminalno rasprodaju gradsko zemljište. Nisu se samo zadovoljili protuzakonitom prodajom gradskih parcela već zemljište na navedenoj lokaciji nije ni plaćeno gradu Zadru. Može se reći da gradska vlast bez ikakve grižnje savjesti u rukavicama surađuje s organiziranim kriminalom, a na račun žitelja grada Zadra. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. Ministarstvu financija RH 4. USKOK-u 5. Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru U Zadru, 2. siječnja 2011. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZADARSKE ŽUPANIJE PODRUŽNICA ZADAR |
| < | siječanj, 2011 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Zajedništvo
Hrvati trebaju više poštivati načelo zajedništva i pridružiti se, i rješenje je tu, uvijek je tako i bilo, jer jedinstvo je odraz reda, tj. snaga. Kada se zlo očituje, u pitanju je jedinstvo – zajedništvo jedne zajednice. Dakle, pored zajedničkog angažiranja za opće dobro zlo ne može opstati i evo odgovora za sve navedene probleme.DONIRAJ
Pomozite rad Stranke hrvatskog zajedništva.
Donacije možete izvršiti uplatom sredstava na račun:
HR422390001 - 1100374681
BIC / SWIFT: HPBZHR2X
Hrvatska poštanska banka, dioničko društvo
Zagreb, Jurišićeva 4
u korist:
Stranke hrvatskog zajedništva
Đure Basaričeka 12
23 000 Zadar
OIB: 36372094522
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA – SHZ
PREDSJEDNIK SHZ-a
mr.sc.Miljenko Marić, dipl.iur.
POTPREDSJEDNICI SHZ-a :
Pero Antunović, dipl.iur.
Jozo Marunica
e-mail adresa: shzzadar@gmail.com
http://shzzadar.blog.hr/
https://www.facebook.com/Stranka-hrvatskog-zajedni%C5%A1tva-944262495628175/timeline/
CILJEVI I NAČELA DJELOVANJA STRANKE HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
(1) SHZ je osnovana radi stvaranja boljih uvjeta života Hrvata i ostalih građana u RH.
(2) SHZ će poticati svakog pojedninca u RH da žrtvovanjem – angažiranjem – djelovanjem, doprinese općem dobru u RH.
(3) SHZ će poticati Hrvate i ostale građane u RH na samokritiku i kritiku.
(4) SHZ će poticati na samoinicijativu i inicijativu Hrvate i ostale građane u RH.
(5) Osnovna zadaća SHZ-a jest vratiti samopouzdanje Hrvatima i ostalim građanima RH.
(6) SHZ će poticati na red i rad, u skladu s moralnim vrijednostima, radi zadovoljstva što je smisao života na Zemlji.
(7) SHZ će poticati na zajedništvo iseljenih Hrvata i Hrvata u domovini radi općeg dobra naroda.
(8) SHZ će poticati svakog Hrvata i građanina RH na uzorno djelovanje, prema kršćanskim i moralnim načelima.
src="http://www.statcounter.com/counter/counter.js">
Linkovi
Braniteljski forumBraniteljski portal
057info.hr
dnevno.hr
Makarska Post
Pokret za preporod hrvatskog duha
ezadar.hr
Zadarski list
tjedno.hr
zadardanas.hr
Hrvatski grb je simbol Hrvata kroz povijest
Današnji hrvatski prepravljeni grb uglavnom prezentira hrvatski duh. Za konstatirati je kako je formom od misaone sfere degradirao u osjetilnu. Diverzija se dogodila inverzijom; kada je početno bijelo polje zamijenjeno crvenim na šahovnici od dvadeset i pet polja, od trinaest bijelih i dvanaest crvenih, točno za dvadeset pet suglasnika hrvatskoga jezika.Diverzija se dogodila i u sadržaju tj. od misli preko riječi do djela točno onda kada se krenulo sa crvenog polja, što je rezultiralo da se na vrh najdomišljajnijeg grba na Zemlji postave životinje koje simboliziraju puku osjetilnost.
Od samog iskona uvijek, zbog smisla, počinjalo se s bijeloga polja mislima pomoću glasova (slova) činiti riječ koja bi adekvatno sačinjena djelom pokazala i potvrđivala čovjeka. Kako je po Stvoritelju nastao čovjek tako je i izvorni hrvatski grb simbolično potvrđivao i slavio život.
Dakle, izvorni neprepravljeni hrvatski grb bio je slika i odraz čiste ideje – duha i riječi koja je spajala čovjeka s Apsolutnom idejom – Bogom, samim izvorom čovjeka. Dvadeset pet polja za dvadeset i pet suglasnika hrvatskoga jezika smješteno je na ploči oblika velikog slova U samoglasnika hrvatske abecede, koje je za Hrvate simboliziralo ustajanje, potom kretanje što je za čovjeka život i živjeti. Slovo U Hrvatima je i kao potkova simbol za sreću. A iz kuta ukusa, estetski valovite linije najviše se mile duši čovjeka od kakvih je sačinjeno i slovo U.
To svjedoči da su Hrvati kao narod i kao kršćani adekvatno evoluirali po Novom zavjetu, kao odrazu duha, po mudrosti čovjeka kao odrazu razuma; spoznalo se da se zlo pomoću zla ne uništava već potencira. Isus Novim zavjetom ističe čovjeka kao razumno biće koje praštajući drugom čovjeku jest više u funkciji života. Ovo sve skupa može se iščitati u starom nemodificiranom hrvatskom grbu, koji je po formi još više po sadržaju toliko poticajan u pravcu dobra – života.
Međutim u srazu kako su Hrvati zaboravljali poruke svoga grba – tako su okupatori mijenjali formu hrvatskog grba pa se tako izgubio prvobitni smisao. Na kraju hrvatski grb kakav je danas, uglavnom je po volji i spoznaji Hrvata, što je odraz uvjeta i . . . . ali i dovoljan razlog za dekadentno stanje na terenu. I dovoljan razlog za veselje Hrvatima jer su spoznali uzroke vlastitog posrtanja: privid kao odraz osjetilnosti zagospodario je Hrvatom, dakle stari hrvatski grb je odraz razuma isto kao što je verzija modernog grba odraz osjetilnosti.
Očito zbog privida, Hrvat zapostavlja smisao – život kakav priliči čovjeku, zaboravlja da duša, djeca i ognjište zahtijevaju i potiču k vječnom životu. Zato duša, djeca i ognjište, potrebuju činjenu urednost što je po angažiranju adekvatno, pravedno kakva god je . . . Eksploatatori su se ustajali i pozivali samo materiju, po volji - u osjetilnoj sferi na konačnom putu postali smrtni i tako izgubili smisao na putu beskonačnom. Dok se okupatori ustaše zbog porobljavanja, porobljeni su se ustajali protiv eksploatatora, važno je i pojasniti zašto se tko ustajao.
Eksploatatori, porobljavajući obično zbog žena i zlata kao odraza osjetilnosti, određuju svoju propast, kao i narod koji mu dopusti da ga porobi. Na tuđem ognjištu to čini navikavajući na modu i neku emancipaciju, što je uvijek kao odraz osjetilnosti, lukavošću zavodi po prividu i ostavlja pustoš. Tako su žena i muškarac suodgovorni za jadno stanje u koje su dovedeni po nekom okupatoru, obično kada osjetilnost, umjesto duhovnosti zauzme prvo mjesto, što se danas pokazuje i preko hrvatskog grba.
Čovjek prije svega kao duhovno biće kreće s bijelog polja koje simbolizira čistoću, tako otvarajući se dobronamjerno na zemlji podržava bit čovjeka, dakle u biti podržava bitno, zboreći čuva drugog čovjeka i sebe – konkretno. Dakle, to može kada duhovnošću - mudrošću pomoću riječi kontrolira potencijalno osjetilnog čovjeka.
Ovim slijedom redanjem čovjek spozna da je utoliko jak koliko je zaslužio dok prašta i spašava, što je pravedno i priliči uspravno - dostojnom stilu, da se tek od misli preko riječi poznaje po imenu što je i konkretno biće na Zemlji, uglavnom sve skupa čovjeku i mističnost. Spoznavajući se, sam sebe čovjek tako nagrađuje i pravda prema iskonskim pravilima.
Dakle, na ognjištu, po Ocu nastaviti promišljati kako činiti od glasova riječ kojom se dobro poziva što je predradnja čovjeku na putu za vječnost. Tko se angažira za život ima život, što je njegova sudbina po činjenju, ukoliko mislima djela usklađujemo po riječima kao vezom Stvoritelj - čovjek.
Tako se čovjeku i čini kako pravilno djelujući zarađuje za vječno, dok nečovjeku kako sve čini zbog materijalnog, nesvjestan na putu konačnosti. Koliko čovjek drugom čovjeku činjenjem pokušava pomoći, samokritički treba poći od sebe, povezan riječju – i brigom za čovjeka i svoju zajednicu, tako pomažući osvješćuje se, a želje se ostvaruju na kraju. A ova pravila vrijede i za zajednice na Zemlji jer imaju svoj izvor u Jednom zajedničkom.
Čovjeku pripada brižnost i težnja za većom spoznajom dok kategoričnost pripada samo Bogu. Jer čovjek je biće uvjeta u harmoniji koju i ne poznaje puno, ni sebe kao odraz uvjeta o kojima i dalje ovisi a o kojima previše ne brine, što je pokazatelj osjećaja za bitno. A sve je tu i pored iskustva opet nas vara osjetilnost, materijalno šarenilo.
Čovjek sebe ne shvaća kao dar – datost, da su svaki pojedinac i svaka zajednica utkani brižno u harmoniji skupa u Jedno. Uvjetovani su uvjeti, a čovjek koji ih svojim učešćem tvori sam je po slobodnoj volji uzrok i posljedica dobra. Također isto pravilo vrijedi za zajednicu ili zajednice na Zemlji, od misli – riječi – djela, ukoliko spoznaje nema, Oprosti im Oče jer ne znaju što čine . . . . Stvoritelj kao iskon . . . Oče naš je pjesma najbolja kada čovjeku nedostaje spoznaja . . . spasit će ga vjera, spasit će ga mudrost kao odraz razuma.
Hrvatski grb odraz je duha preko riječi i mudrosti Hrvata, što je i odraz sačinjenih uvjeta dok se činilo tako. Konkretno svaki Hrvat trebao bi vidjeti krajeve od Nina do Knina preko Donjeg Lapca do Bihaća, put hrvatskih kraljeva. Na spomenutim područjima se iskristalizirao grb kao odraz hrvatske duhovnosti. Ali nakon nestanka loze kraljeva hrvatske krvi, područja od Nina do Knina kako sa zapada tako i s istoka toliko su okupatori ugnjetavali hrvatski narod da se može i preko današnjeg hrvatskog grba pokazati koliko su pritiskali hrvatsku dušu.
Stoga bi se danas crkvene institucije u Hrvatskoj skupa s Hrvatima trebale bez odlaganja pobrinuti i angažirati da se zadarska nadbiskupija iz Vatikana vrati i ustoliči u Kninu - Zagreb. A hrvatska svjetovna vlast s hrvatskim narodom da se dodatno angažira za oživljavanje najljepših hrvatskih krajeva . . . . . dužnost nam je vratiti se na pravi put upravo tamo gdje smo skrenuli s pravog puta k Izvoru.
Neka ova ideja znači spoznatu nužnost za ovo podneblje, jer je spoznata od strane Hrvata i realno viđena, ali i poticajna u ime dobra za one koji imaju mrenu osjetilnosti na duši pa ne vide kao ljudi. Ova ideja Hrvate upućuje po spoznaji na veću budnost, zbog dosadašnjih nagomilanih pritisaka, ali i daljnjih pretenzija (nekih zajednica vođenih osjetilnošću – pomoću križara) prema ovim područjima, da se zbog svekolikih uvjeta dostojnih čovjeka trebaju dodatno angažirati u ime života, prije svega duhovnog.
Pokret za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj – ŽIVOT
SREDSTVA ZA JAVNO INFORMIRANJE - ŠTO JE TO I KOME SLUŽE
Posljedica je odraz uzroka, tako je uvijek bilo. Eksploatator, brojčano manjina, uglavnom lijevim predznakom, dok vara jedan narod i pomoću sredstava za javno informiranje i psihologijom za mase, ponižava i navikava ga s ciljem da mu služi.Ispiranjem mozgova i protiv logike zdravog razuma, trovačima je cilj da čovjek – narod posumnja u očigledno, što je jednako masakriranje duše, urušavanje života.
Tendenciozni trovači naroda organizirano, pomoću propagande preko stranaka ulaze u tuđa dvorišta s namjerom da ih opljačkaju. Zapravo to su varalice, kojima stranke služe kao maske, uglavnom to rade da se svojom lukavošću nametnu jednom narodu kao eksploatatori, tj. lopovi, prema zakonima prilagođenim samo sebi i svojim namjerama.
Dakle, manjine pomoću stranaka svojim sredstvima za javno informiranje, propagandom iz kuhinje psihologije za „mase“, nakon ispiranja mozgova narod navikavanjem pripreme za robove. Ovako drzak stil pomoću tehnike, kojom se služe eksploatatori, Hrvati nisu osjetili kroz cijelu svoju povijest.
Što hoće gospodari medija, tko ih poziva i tko treba njihovu propagandu?
Gospodare medija i njihovo tendenciozno djelovanje treba podvrgnuti najoštrijoj kritici, zastupnici su nereda kada tendenciozno uvjeravaju u korist svoje manjine, koju kao i nesvjesne Hrvate zanimaju samo osobni interesi – koristi, do kojih dolaze prevarom pomoću sredstava za javno informiranje.
Stratezi stranaka u Hrvatskoj znaju da tko ima sredstva za javno informiranje „može imati“ glasove od pojedinaca, koje su uvjerili u prazne priče.
Hrvati, predstavnici stranaka, nisu svjesni da su progutali otrovnu udicu dok tako razbijaju zajedništvo, jer nisu spoznali da sredstva za javno informiranje TV, radio i novine na ovaj način ne pogoduju hrvatskom narodu kao većini u Hrvatskoj, pokazalo se da nisu ni stvarana zbog hrvatskog općeg dobra, radi pozitivnih poticanja, navikavanja na samoinicijativu, a njihov stil ne potiče na zdravu konkurenciju. Naprotiv, manjina - uljezi navikavanjem, propagandom preko sredstava za javno informiranje uvjeri narod pa vjeruje – podzemlju, trovačima duša koji poruše samopouzdanje, život, veselje - osmjeh.
Ustrojstva svjetovnih i duhovnih institucija, uglavnom produciraju oholost vođa i mržnju prema drugim grupacijama – opoziciji, a ne zdravu konkurenciju u pravcu općeg dobra. Zapravo su kamen oko vrata narodu kojim upravljaju. Zato se mora promisliti, pronaći specifično rješenje za svaki narod - zajednicu, u skladu s njezinom spoznajom.
Dobar glas se daleko čuje, uvijek kao odraz dobrih djela; kao što se loš glas čuje, kao odraz loših djela. Dakle, čovjek je tu između dobra i zla. Nažalost, laž potakne čovjeka u pravcu nedjela naročito pomoću sredstava za javno propagiranje, što stvara nered.
Ipak, čovjeku je uvijek tu na raspolaganju prirodan način informiranja – komuniciranja: da se od čovjeka do čovjeka pomoću riječi – govora prenosi poruka, čak brže nego preko tendenciozno umjetnih sredstava za javno informiranje koja su usmjerena protiv općeg dobra jednog naroda, a u raskoraku s idejom stvaraju nedjela, nemaju temelja pa samo krivo zbore.
Obično govornu poruku, informaciju između dva čovjeka prekidaju pomoću straha, oruđa manjine, kad im se dozvoli. Ukoliko se narodu nametnu lažima pomoću sredstava za javna informiranja, pojedince raznim pritiscima izopćuju iz javnog života. Kada zlo pojedinca istrgne iz općeg dobra - zajednice nema mu spasa, a čemu najviše doprinesu sredstva za javno informiranje iz kuhinje podzemlja za narušavanje, tj. zaustavljanje života, daha - glasa, eto zašto je čovjeku dužnost svjedočiti za život.
Dakle, čovjek – čovjeku porukom čuva temelje života dok kao mediji prenose poruke pomoću riječi. Ukoliko ovlada nered čovjeku se pomoću laži i straha prekida prirodan način širenja poruke, s ciljem da se uruši život. Tako otrgnuta čovjeka od života – ideje, obmanjuju prividom, maglom dok djeluju pomoću sredstava za javno informiranje u pravcu svjetovno – konačnom, protiv života.
Dakle, tumačenje ideje dužnost je mudraca, a ne osjetilno - lukavih kojima su oruđa baklje i tehnička sredstva za propagandu radi obezglavljivanja naroda, jer se čovjekom koriste kao stvarima po standardima tehnike što guši život; pomutnjom, neredom, neskladom iscrpljuju narod.
Mudrace kao prepreku, tvorci umjetnih medija lukavo svim sredstvima desetkuju, što se kroz povijest organizirano ponavlja iz raznih institucija. Činjenica je da institucijama kojima upravljaju manjine smeta urednost kao osnova života. Dakle, život je prepreka podzemlju koje napada dok zavarava bakljama i pomoću sredstvima za javno informiranje koja su pod kontrolom bakljonoša, a što je za osvješćen narod prozrijeto. Ustvari, istina je da su bakljonoše konačna slabost bez ideja, kakvi jesu tako i čine i ostavljaju trag za vidjeti.
Doista, podzemlje kao posljedica nereda u Hrvatskoj, zbog nedostatka djela očigledno plasiraju laži iz duhovnih i svjetovnih institucija, nisu svjesni da su zaboravili Stvoritelja, pa su bez ideja, temelja i snage i zato su protiv života.
Uglavnom u hrvatskim institucijama, duhovnoj i svjetovnoj hijerarhiji proporcijalno funkcijama se laže, što se nažalost loše odražava na opće dobro, jer nisu na strani života. Dakle, u Hrvatskoj duhovne i svjetovne „elite“ ne funkcioniraju prema dužnostima u pravcu općeg dobra, što prikrivaju lažima pomoću sredstava za javno informiranje koja i kontroliraju dok vladaju narodom.
Problem je u definiranju a ne prikazivanju stvarnosti, koji mogu riješiti samo nevladajuće profesionalne elite. Narod nije ono kako ga okupator – eksploatator definira, već realno kada čovjek spozna da nije samo sjena pa o životu brine.
Pokret za preporod hrvatskog duha i
poticanje nataliteta u Hrvatskoj
ŽIVOT
BRANITELJI PROŠLOSTI, SADAŠNJOSTI I BUDUĆNOSTI
Hrvati, u ratovima, kroz svoju prošlost, su imali kvalitetne branitelje, uzorne, ali i janjičare koje su odabirali okupatori. Dakle, evidentirano je da su hrvatski branitelji kroz povijest, kako kada, bili dobri vatrogasci požara na hrvatskom prostoru, uglavnom slabi u preventivama pa vatra, kao iskonsko sredstvo za čišćenje, često se javljala na ovim prostorima u svojoj funkciji.
Branitelj, tko je to?
Branitelj zastupa, brani u ratu od potencijalnog okupatora, brani svoju zemlju, svoj narod i sebe.
Veteran, tko je to?
Veteran je isluženi vojnik, stari ratnik, borac iz bivšeg rata. Konkretno, hrvatski branitelji u zadnjem obrambenom ratu, s hrvatskim žrtvama do 1990. godine, uglavnom su oslobodili Hrvatsku od okupatora. Potom, od 1992. godine, isti Hrvati olako - naivno prepustili su rukovodeća mjesta nelustriranim – janjičarima, koji su zbog svoje kvalitete i danas kočničari općem dobru.
Dakle, uzrok svih problema nastaje kada čovjek ne može ili ne želi biti samokritičan i uzoran u vlastitom dvorištu. Zbog rastakanja hrvatskog bića, zbog neurednosti posebno su odgovorne po dužnostima vladajuće elite.
Danas u Hrvatskoj bivši politički uznici i branitelji Hrvatske (1990 – 1995. godine), prevareni su i nesvjesno podijeljeni tolikim brojem udruga, čime se prezentiraju egoistički dok od razbijenog jednog, općeg dobra unaprijed i dalje očekuju nezasluženu nagradu, koristi.
Narušeno hrvatsko opće dobro pouka je da se ne smije dijeliti, već da se treba spajati u ime dobra i unapređivati.
Uredan, dostojanstven i pošten čovjek neće plaću unaprijed već adekvatno nakon što nagradu zasluži, pa se zato zdravo i ponaša, samokritički i kritički.
Konstantna angažiranost uvjet je za čuvanje općeg dobra koje je i osnova duhovnom razvoju.
Svaki pojedinac neizmjerna je vrijednost, ali kada je u pitanju opće dobro i obrana općeg dobra žrtve jednog naroda se ne uspoređuju kod osviješčenih naroda, utoliko je duh po žrtvovanju iznad mesijanskog i proročkog.
Hrvati moraju prepoznati i shvatiti da je diverzija na opće dobro kada se inverzijom skreće pažnja na pojedinačno. Zato trebaju djelovati skupa, hrvatski branitelji - veterani i aktualna vojska dok čuvaju opće dobro, tako je najlakše obraniti svakog pojedinca.
Stradanja jednog po jednog pojedinca posljedica je rascjepkanosti zajedništva ukupne snage za čuvanje temelja i dostojanstvenih uvjeta svakom pojedincu što je mjerilo uređene zajednice. Dakle, sve je dobro što spaja, a sve što razdvaja je zlo. Pojedinac jest proporcijalna vrijednost jedne uredne zajednice i ništa više. Suprotno, pojedinac jedne neuredne zajednice je slab i nezaštićen, dok zavaran očekuje, nikada ne dočeka i ne doživi zaštitu ako se njegova zajednica dijeli i raslojava kao posljedica nereda, što se događa kada se pojedinci zbog preventive ne žele žrtvovati. Zamka je tek uklonjena kada se spozna da se pomoću i preko pojedinca zamagljuje opće dobro, da se baš tako stvaraju uvjeti za obezglavljivanje jednog naroda. Tendenciozno, slabi pojedinci stimuliraju sebi slične dok rastaču opće dobro zajednice, a koliko ih je otkrivaju se sami u redu za lustraciju. Uočavanje zamki je potrebno da žrtvovanje ne bude uzaludno, jer žrtvovanje je život i uvjet životu. Nema reda gdje nema jedinstva i obrnuto, zato se može točno ocijeniti tko i zašto stvara nered. Hrvatski teritorij, kao uvjet životu, pokazuje hrvatski duh i sve što mu smeta i koliko je pod pritiskom. Dakle, zemlja jednog naroda i po duhu istog prezentira specifičan život, što zahtjeva uvijek i prema potrebi lustraciju, lustracija . . . da bi zajednica bila jača bolja.
Mesijanskim duhom pomoću spoznaje treba unapređivati opće dobro, proročkim pomoću riječi i svjedočenja djelovati, a dok se žrtvovanjem najbolje služi u ime života, životu.
Čuvajte se onih koji se zaštićuju, kao grješnici, zidinama i žele ostati u prošlosti.
Naročito onih koji u skladu sa životom, pošteno dnevno ne zarađuju kruh za sebe.
Čuvajte se onih koji vam obećavaju kruh koji niste zaslužili poštenim radom, jer takav kruh izazove teško pijanstvo i prokletstvo.
Čuvajte se vođa koji nisu ispred vojske, prvi spremni kao uzor žrtvovati se u ime zajednice koja je uvjet životu.
Naročito se čuvajte janjičara krvavih ruku kao uzroka prolivenim suzama i krvi, a koji bi i dalje vladali i rastakali jedno – opće dobro. Dostojanstven čovjek je sabran, a život gord i uspravan, nikada se ne prodaje za mrvice, a niti hvata za slamku.
Dostojanstven čovjek je odraz Svoritelja, Oca i po istom zaštićen, bez tutora koji na Zemlji hedonistički nezasitno po cijenu života grabe materijalno, protive se i destimuliraju žrtvovanje, a što je protiv života. Samo po žrtvovanju - sudbini, uzori su odraz i veza s izvorom života. Dakle, razdvajanje i dijeljenje dobra od zla dužnost je čovjeku. Očistiti sela i gradove, posebno skrenuti pažnju prema prijestolnici Zagrebu - centru. Čovjek treba pamtiti kada netko jednom laže ili prevari, njegova je sramota, ali samo budalu isti varalica i drugi put može prevariti.
Također, u ime općeg po dužnostima, vladar je odgovoran kao koordinator vojske, radnika i zemljoradnika, ali i svaki pojedinac suodgovoran je u svojoj zajednici i sudac sam sebi.
Slučajno, kada je sila pravda, pravedno je snagom zajedništva djelovati u borbi protiv zla.
Nakon tendencioznih podjela hrvatskih dragovoljaca – branitelja, iz zadnjeg obrambenog rata, kao snage, preko silnih udruga, posljedica su specijalnog rata koji se vodi protiv Hrvatske. Hrvatski branitelji dužni su ujediniti sve udruge u jednu i tako pokazati svoje hrvatstvo djelom, čime će se svrstati za vidjeti.
Najvećoj pošasti - drogi - treba stati na kraj, odlučno se boriti protiv trovača drogom, koja je u Hrvatskoj odnijela više života nego prošli ratovi.
Posebno treba se suprotstaviti lošem ali i tendencioznom kadroviranju za rukovodeća mjesta u Hrvatskoj.
Kaniti se treba blefera koji su prvi ispratili hrvatske generale u Hag, to su isti partizani - srpska vojska koja se lukavo kao velikosrpska nametnula, nanijevši hrvatskom narodu toliko zla. Repovi te vojske i danas pokušavaju se izjednačiti i nametnuti hrvatskom narodu s prepoznatljivim spletkarenjem među Hrvatima. Udruge partizanskih veterana, koji su uglavnom poraženi u zadnjem hrvatskom obrambenom ratu, zakonski treba ukinuti, a članove uglavnom procesuirati.
Treba shvatiti da su prosvjedi u Hrvatskoj posljedica pospanosti i mamurluka iz prošlosti kada nije bilo dovoljno brižnosti za opće dobro. Hrvatski vojni veterani kao savjetnici trebaju se osloniti na hrvatsku aktualnu vojsku, kako ne bi hrvatska vojska bila oslabljena, imajući u vidu okruženja Hrvatske.
Hrvatima danas, globalizacija i NATO samo je jedna karta i adut, sjetimo se prošlosti i Austro-Ugarske kao okupatora kada se raspala, hrvatska vojska neustrojena nije se uspjela oduprijeti Srbiji kao novom okupatoru.
Dakle, samo hrvatska vojska garancija je Hrvatima na hrvatskim prostorima.
Pokret za preporod hrvatskog duha i
poticanje nataliteta u Hrvatskoj
ŽIVOT
PIONIRI – JANJIČARI KAO OPOMENA NOVIM GENERACIJAMA HRVATA
Svašta! Koje poruke čujemo od Hrvata koji, blago rečeno, mogu služiti samo kao opomena za sva vremena. Toliko su loši da se ponose čega se dostojanstveni Hrvati srame. Svojim starim antihrvatskim šablonama žele kompenzirati manjkavost vlastite kvalitete, što je prozirno i nove generacije Hrvata to ne prihvaćaju, jer imaju veću spoznaju pa su im janjičari smiješni sa svojim vicevima i namjerama. Kako se kome čini tako i dočini, toliko može i apstrahirati. Stranke prošlosti u Hrvatskoj doista su u raskoraku s hrvatstvom, zato i računaju da će, obmanjujući narod pomoću medija, na izborima uzeti ponovo vlast, kao i u prošlosti dok su tako mogli.
Riječi i djela su u funkciji života - uz pomoć samokritičnosti i Hrvatima u Hrvatskoj, koja se gubi a čemu su uzrok pioniri kojima samokritičnost znači presuda a ne lustracija, kako su ih navikavali okupatori. Rasporedili bi se prema tendenciji okupatora u hrvatskom korpusu, kako u duhovnim (crkvenim) tako i u svjetovnim centrima za upravljanje. Prepoznati ih je lako, uglavnom Hrvatima „vjernicima“ i svećenicima crkva služi kao pokriće, jer ne žive praktičan život kako priliči katolicima.
Dakle, licemjerno, demagogijom – lažima kompenziraju – prikrivaju nedjela, što je toliko vidljivo i upozorenje onima kojima su lagali. Sličnim šablonama služe se vođe Hrvata i u svjetovnom dijelu, „političkom“, kojima je također pokriće hrvatsko opće dobro, što je u raskoraku na terenu sa životom u Hrvatskoj.
Pioniri antihrvati, uglavnom kao predstavnici stranaka u Hrvatskoj, očito nisu završili prvi razred što nije dovoljno da bi se ikada više prevarama mogli nametnuti Hrvatima i vladati. Ubuduće, spoznaja je garancija Hrvatima u Hrvatskoj a ne okamenjeni pioniri koji se nisu pomakli dalje od početka.
Poznato je, što su i pokazali, da oni nisu život koji teče već suha grana bez snage i života. Samo su zaokupljeni i opsjednuti sjećanjima na tjelesne užitke iz prošlosti dok su služili okupatorima, koji su ih odabirali za pionire.
Bivšim okupatorima i janjičarima preostalo je oslanjati se na spomenike isklesane od hrvatskog kamena, kao što je onaj u Srbu, koji su obnovili vladajuća stranka i opozicija na račun i sramotu Hrvata.
Pioniri čelnici nekih stranaka požuruju parlamentarne izbore, kao da su sigurni u pobjedu, što bi u Hrvatskoj bilo ako ne gore onda kao i sada, jer problem je u raspoređenim pionirima, koji bi se demagoški i silom borili samo da bi vladali dalje.
Prosvjednici traže da kriteriji u konkurenciji budu djela, koja bi bez demagogije prezentirala svakog pojedinca. Dakle, nije potrebna mašinerija iz sivih zgrada koja bi postavljala podobne bez djela.
Nove generacije, danas u Hrvatskoj, ne žele pionire odgojene po mjeri okupatora. Konkretno ti pioniri i njihov stil vladanja bio je do sada poguban, što hrvatski prosvjednici znaju. Hrvate koji se bore za život, nazivaju huliganima, imenom koje doista pripada pionirima nosiocima zla u Hrvatskoj već skoro jedno stoljeće, a čega oni nisu svjesni. Njihovo ponašanje za nove generacije Hrvata je čista patalogija – kada se usude još urušavati Hrvatsku kao opće dobro.
Hrvatski narod doživio je patnje kroz povijest, ali i prosvjetljenje što pokazuju nove generacije Hrvata.
Prosvjedima Hrvati ukazuju da ne žele pionire bez dostojanstva, već uzore po djelima koji će poticati na red i rad. Dakle, očito nova generacija Hrvata sve čini da zaživi narušeno samopouzdanje i red u ime života.
Lukavi pioniri promatraju i spletkare, nadaju se da će sve to prosvjednici nespretno odraditi, jer nisu rutinirani u spletkarenju kao oni, nadaju se da će oni na kraju od svega imati koristi. Varaju se, stasale generacije Hrvata su prosvijećene i dovoljno mudre da s prezirom odbace kalkulacije tendencioznih pionira. Dakle, prosvjednici su na sceni jer je ispunjen dovoljan razlog, pioniri ne mogu razumjeti da Hrvati žele revitalizirati život u Hrvatskoj koji su narušili oni i njihovi mentori okupatori.
Pioniri preko svojih sredstava za javno informiranje „brižno“ ističu kako prosvjednici nemaju vođe. Opet pioniri nesvjesno pokazuju svoju ćud za nametanjem, oni bi ocjenjivali, oni bi savjetovali ne znaju da su balast Hrvatima. Prošlih tjedana stavljaju svoja sredstva za javno informiranje u centar pažnje, demagoški sugerirajući hrvatskom narodu kako treba vjerovati sredstvima za javno informiranje više nego duhovnim i svjetovnim institucijama u Hrvatskoj.
Angažiranje Hrvata prosvjednika iskristalizirat će vođe što je pravilo po zasluzi, a ne kako misle pioniri silom i prevarama nametati se Hrvatima za vođe, pomoću okupatora kako je bilo kroz prošlost.
Prošla su vremena pionira koji su u Hrvatskoj suportirali zlo zbog osobnih egoističkih poriva, a što oni još ne shvaćaju. Strancima bi služili i danas, što su pokazali i zadnjih dvadeset godina dok urušavaju Hrvatsku koliko god im se dozvoli. Koja ironija, pioniri „sve mogu“, boljševički stil prema narodu jednako pokušavaju demagoški primjenjivati i u demokratskom društvenom uređenju, što im se vraća kao bumerang. Kada bi pioniri mogli masakrirali bi osviješćene Hrvate bi, kao prepreku svojim težnjama, nesvjesno i što su i pokazivali toliko puta kroz povijest.
Stasala generacija Hrvata spoznala je da je snaga u zajedništvu pa tako i djeluje, što je za veselje.
Pokret za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj
ŽIVOT
Poticaj veteranima - aktivnim braniteljima RH
ŽIVOT I BUDUĆNOST HRVATA
Prošlost i sadašnjost premise su koje adekvatno pokazuju budućnost, uvijek je bilo i bit će tako, što svjedoči život. Mesijanstvo i proroštvo su tek oruđa, kao pomoć u funkciji života i poticaj žrtvovanju za život. Dakle, život je odraz žrtvovanja i urednog ponašanja.
Samo imenom na Zemlji, u vlastitoj zajednici život se uzorno može živjeti, dakle uvijek ime zastupa života. Potom dovoljni razlozi pokažu život adekvatno žrtvovanju, kako tko čini tako i dočini - zasluži na beskonačnom putu.
Čovjeku kao biću razuma – gola egzistencija nezaobilazna i pretpostavlja se u odnosu na život; samo vlastitim radom materijalno se zaslužuje i može kontrolirati, a da se ne okrene protiv života. Stoga se varaju pojedinci ili narodi koji žive na račun drugoga, jer zapravo tako i ne žive, kao da nisu živjeli i nisu osjetili radost života. Dakle, nisu se žrtvovali – živjeli, niti bili uzori što život priznaje i jest.
Hedonisti dok vegetiraju, radi koristi na račun drugoga, stalno pomoću laži i prijevara modificiraju stilove prikladno vremenu. Pokušavaju zaobići vrijednosti njima kao prepreke a koje ne mogu zaobići, zavarani prividom - puste želje ih dovedu do konačnosti, tj. propasti života - pojedinaca ili naroda u cjelini.
Neredom zaslijepljen čovjek ne vidi kako se zlo stvara i pokazuje proporcionalno lažima, što vrijedi kako za jednu obitelj tako i narod u cjelini. Zatrovani po zlu, tako geometrijskom progresijom život nište dalje, sve dok se revolucionarnim načinom (zamke protiv života) zlo ne zaustavi i uništi.
Problemi nastaju po zlu, kao posljedica narušavanja uvjeta životu, kada pojedinac ili jedan narod imenom na Zemlji ne odolijeva iskušenjima prema dužnostima izbjegava odgovornost, što je opomena za pamtiti kada pojedinac ili jedan narod ne žive uzorno; samo lopovima odgovara mrak i neurednost što je jednako opomena.
Hrvatima opomene - pouke iz prošlosti kao da ne služe životu, zato kako kroz povijest tako i danas neki narodi da bi se okoristili na tuđem teritoriju, radi pukih materijalnih koristi, skloni su svim sredstvima uništiti vrijednosti napadnutog naroda, podvajaju isti, potom izazivaju „ građanski“ rat, promatrajući sa strane kako bi izvlačili materijalna bogatstva.
Hrvatski narod, kroz povijest do sada, je bio naivno manipuliran od svojih okupatora, naročito Srba koji su šablonama Turaka svojih saveznika u Europi, Hrvate dijelili tako da su pravoslavne Hrvate pretvorili u pravoslavne Srbe u Hrvatskoj i suprotstavili Hrvatima katolicima, zatim dijelili Hrvate na desne i lijeve …
Nakon podjela, zadovoljno bi promatrali, dalje lagali i zavađali
Hrvate, izvlačili materijalne koristi iz Hrvatske više od jednog stoljeća, svojim namjerama izazvali dva rata na hrvatskom teritoriju, autori su Jasenovaca, Bleiburga, Križnih putova i ostalih stratišta sve do danas, na kojima su se Hrvati međusobno uništavali.
Dakle, život je uzor…
Život pobjeđuje i pomoću opomena … kao poticaja životu ubuduće …
Očito, Hrvatima je i dalje materija kao zamka životu i kušnja jer se precjenjuje, pa je zauzela mjesto ispred života i vuče u konačnost.
Dakle, opomene čovjeku, svejedno dolaze li od okupatora ili neosviješćena Hrvata u Hrvatskoj, trebaju poslužiti ubuduće.
Sigurno, zamke životu Hrvata bit će tu sve dok se odbacuju vrijednosti kao spoznata nužnost za život na beskonačnom putu.
Pokret za preporod hrvatskog duha i poticanje
nataliteta u Hrvatskoj - ŽIVOT
FAŠISTIČKO - ANTIFAŠISTIČKI STIL STOLJEĆIMA PROTIV HRVATA
Hrvati su stoljećima žrtve okupatora i njihovih pomagača. U jednom vremenu okupator se pojavi pod nazivom fašizam drugi put antifašizam samo da bi zavarao s nazivom i stilom, ali ne i sadržajem.
Okupatori su kulminacija zla za onog koga porobe. U prošlom stoljeću fašizam kao ideja zaživio je u Italiji, što asocira na talijansku riječ fascio koja u prijevodu na hrvatski jezik znači snop pruća, s tim što su tvorci ideji fašizma u sadržaju dodali da bi Talijani trebali biti složni kao okupatori pri osvajanju tuđih teritorija. Slično su se po formi i ostali okupatori pripremali a imali su svi isti - jednaki cilj.
Tako su Hrvate pljačkali Mongoli, Mlečani, Turci, Talijani, Francuzi, Austrijanci, Mađari, Srbi, Slovenci i dr… Mlečani su, preko i uz pomoć Vatikana i križara dok su išli prema Jeruzalemu čuvati Isusov grob, okupirali Zadar i hrvatska područja.
Nijemci opet kao okupatori udruženi skupa s Talijanima i Japancima osvajali su pod nazivom nacional- socijalizma. Dok Rusi, Srbi i drugi pod nazivom antifašizma - socijalizma osvajali su i pljačkali teritorije drugih naroda koliko su mogli.
Između ostalih prikladno formiranih naziva za porobljavanje, Hrvatima su se oba ta naziva (fašizam i antifašizam), stavila kao teret kojim sotona i danas opterećuje mlade Hrvate. Prema samom kazivanju fašističko – antifašističke mašinerije, fašističko-antifašističko porobljavanje u Hrvatskoj pod tim nazivom počinje negdje još od 1918. godine.
Ako su pod tim fašističko – antifašističkim nazivima neki narodi osvajali tuđe teritorije, što je istina: koga su to Hrvati okupirali i eksploatirali i kada, naročito kada se zna da je Hrvatska 1918. godine bila puno veća po površini teritorija 1918. - 1945. godine nego sada nakon rata sa Srbijom 1990. - 1995. godine.
Otkuda tolika drskost prema hrvatskom biću dok ga se obezglavljuje – eksploatira prije i sada, dijeli na fašiste i antifašiste, i tako tendenciozno iscrpljuje naivan i nepismeni narod, kojem je već prešlo u naviku međusobno iscrpljivanje gdje nema pobjede.
Kroz povijest uvijek je treća nepozvana fašističko-antifašistička strana zavađala Hrvate, potom bi ih okupirala i eksploatirala, što čini dosta uspješno i danas, a Hrvati kao grogi međusobno se optužuju i uništavaju bez ikakvog opravdanog razloga, stvaraju se podvajanja i tako urušava hrvatsko biće.
Po stvaranom razlogu, Hrvate bi najprije obezglavljivali potom kao sluge uglavnom nesložne i neodlučne eksploatirali. Tako obezglavljeni nisu se znali braniti od fašizma ili antifašizma, ni onda kada su fašisti složno i najokrutnije ponižavali hrvatski narod i osvajali hrvatski teritorij, ni onda kada se pod nazivom antifašizma također eksploatiralo Hrvate i urušavalo Hrvatsku, što se čini i danas čak i više u odnosu na neke okupatore iz prošlosti.
Zato i danas bi za Hrvate trebala biti životna pitanja, što se sve Hrvatima događalo dok su bili nesložni, koliko je žalosti bilo kada se razbijalo hrvatsko biće, komu je stalo do toga da se razbija, ako se zna da zlo razbija JEDNO, a dobro čuva JEDNO (cjelinu)?
Činjenica je da su generacije Hrvata nastradale spletom okolnosti, iz neznanja, kao žrtve fašističko – antifašističkog osvajanja i eksploatiranja.
Kakvi su ti „Hrvati“ koji i danas očito i najmlađu generaciju Hrvata smućuju i dijele na fašiste i antifašiste, makar ni jednima ni drugima nije do osvajanja tuđih teritorija.
Što hoće ti zahrđali Hrvati, produžene ruke zla, produžene ruke fašističko-antifašističke zavjere. Valjda da ni ova generacija Hrvata nema pravo na život kao generacija, kao i puno generacija Hrvata kroz prošlost. Zna se da se zločinac vraća na mjesto zločina i po mogućnosti da i dalje čini zlo. Ipak, danas ohrabruje činjenica što su Hrvati više spoznali, poučeni po teškim posljedicama koje je uzrokovao fašizam i antifašizam koji su i kao stilovi okupatora silno narušili hrvatsko biće.
Hrvati trebaju biti odlučni, okrenuti se budućnosti i životu, a ostaviti sve zablude kao pouku, u ime općeg, hrvatskim slijepcima treba pomoći, kao takvima po njihovoj sudbini, ukazati da ne mogu biti ni odgovorni ni vođe. Dok zdravim, ozbiljnim Hrvatima treba biti jasno da su odgovorni radi općeg dobra, da je samo individualno - egoistička orijentacija pogubna za obitelj, sela, gradove - jedan narod u cjelini.
Zašto toliki krediti? Što to znači dovoditi u zabludu Hrvate da mogu živjeti od nerada, nije li to po novom fašističko - antifašističkom modelu prikladnom za ovo vrijeme, dok se očito podvaja i slabi hrvatsko biće. Nije li to fašizam i antifašizam na terenu koji prijete drugim stilom glavama Hrvata.
Što to znači kada katolički biskup ističe kako u Hrvatskoj više vrijedi prst politike (nadamo se da je mislio bizantske) nego šaka . . . Što znači da vladari u Hrvatskoj i danas po modelu srpskog okupatora Hrvate (u emigraciji) dijele na fašiste i antifašiste? Što to znači da pojedinci u vladi parlamentarne stranke u Hrvatskoj dijele na fašističke i antifašističke? Dakle, istina tako tendenciozno dijele samo zahrđalo-onesviješćeni Hrvati, koji će ubuduće biti više pouka, ali i kraj svim njihovim prevarama i demagogijama.
Zastupnici smrti doista sebe preko fašističko-antifašističke koalicije demonstriraju i međusobno suportiraju, ali kao da se u svojem orgijanju i agoniji i natječu koja će strana nanijeti više stradanja i patnji hrvatskom narodu. Doista se preko njih zlo demonstrira i sigurno nisu toga svjesni, sudeći zdravim razumom.
Zato ubuduće biografija pojedinca i njegova djela neka budu viza kada su u pitanju važni i odgovorni poslovi u društvu, kao što to rade svi kulturni narodi. Demagozi su žarište nereda ponajprije iz sebe i za sebe, potom tendenciozni i zlonamjerni prema drugim zdravim bićima. Svojom propagandom su za individualno - egoističko kao sam Lucifer. Tu su oni navikli zbog svojih i po svojim materijalnim bogatstvima, tako prenoseći zarazu na druge – ako on može, mogu i ja imati avion umjesto pješačiti, i to je kao hit ukrasti avion, po tom se navikne na bestemeljnost, gubljenje životnih principa, uvjeta i navika za opće, pa ispadne da sam radi protiv sebe i drugog, zaveden, a što se i danas podržava i širi u svijetu.
Dakle, riječ je o fašističkom i antifašističkom izdvajanju i odvajanju, pomoću svoje baklje, od izvora života, umjesto skupa što je garancija za individualno. Inverzijom, to izdvajanje pojedinca samo zbog sebe je, kako u kojem narodu, uhvatilo maha, začetak i početak udaljavanja od bitnog.
Danas u Hrvatskoj ti individualni hirovi pojedinaca i dalje narušavaju opće, čak slave fašističke i antifašističke uzroke i posljedice kao uzor i pobjedu, ne shvaćaju to kao opomenu. Kao da znaju da je čovjekova vrlina i mana što se može navikavati kako na dobro tako i na zlo. Danas se sve vidi na terenu kada je u pitanju hrvatski narod kao žrtva – što je posljedica fašističko – antifašističke zavjere.
Pokret za preporod hrvatskog
duha i poticanje nataliteta - Život
DEMAGOGIJOM – MAGLOM STOLJEĆIMA PROTIV ZAJEDNIŠTVA HRVATA
ODMETNUTI POJEDINAC UZROK JE STRADANJU HRVATA
Ovim tekstom razotkriva se kako pojedinac postane slabost i žrtva po tendenciozno perfidnom okupatoru – eksploatatoru, koji obmanjuje jednog po jednog Hrvata da prihvati ulogu protiv života. Omađijan, po neredu posrnuli pojedinac odluči po „slobodnoj volji,“ ništiti osnove života samo radi svojih egoističkih koristi, a da nije svjestan da je žrtva, da radi protiv sebe i općeg dobra.
Zašto pojedinac želi i prihvaća ulogu koja pripada zajednici, koja jedina kvalitetno može zastupati opće dobro? Tendenciozno se uništavaju pozitivno – afirmativna poimanja čovjeka, a zlo stalno producira probleme da bi držalo u agoniji eksploatirane. Čovjeka – pojedinaca se tako od stvorenja stvara i usmjerava na krivi put, koji prihvaća po „slobodnoj volji,“ kako bi ugrabio i ono što mu ne treba. Očaran prividom žrtvuje bitno – život za golu egzistenciju, koja se pretpostavlja za čovjeka zdravog razuma i urednog življenja.
Dakle, gdje se nametne pojedinac radi sebe, tu uglavnom propada opće – narod – zajednica, što se pokaže očigledno na terenu. Inverzijom, umjesto vrijednosti po posrnulom čovjeku koristi zauzmu prvo mjesto, a što je odraz egoizma. Potom, u njemu se pojavi zavist pa je i više protiv života, što tek proturječi redu i skladu prirode, apsurdno je da sin po cijenu života želi biti ispred Oca – Stvoritelja.
Hrvati ne primjećuju zamku da se pojedinac, vremenski već dugo, nametnuo kao slabost, tj. zlo protiv zajedništva, uz pomoć Mađara, Srba, Talijana i ..., samo radi osobnih interesa, a protiv vrijednosti i osnova života. Činjenica je da su i pojedini hrvatski kraljevi životarili udovoljavajući svojim ženama porijeklom iz drugih naroda, a na štetu vlastitog naroda, npr. kao kralj Zvonimir i drugi. Mađari su ga kao bana i kralja pojedinca pomagali, dok im je odgovaralo, da bi uslijedili gnusni događaji i dodatna okupacija hrvatskih zemalja i eksploatacija Hrvata. Potom, paralelno s Mađarima i Srbi, predvođeni srpskom pravoslavnom crkvom, pojavljuju se kao novi okupatori u hrvatskim zemljama.
Tako pomoću okupatora istaknuti pojedinac i danas je zamka sebi i svojoj zajednici. Konkretno, kada je riječ o pojedincu, preko kojeg se urušava zajedništvo, Hrvati su kao pouka svijetu, što ih napokon treba potaći na budnost - život. U Hrvatskoj pojedinac demagog ističe generala osuđenog u Haagu pa slavi pobjedu izborenu po istom generalu. Isti pojedinac ne spominje generale branitelje koji su osuđeni u Hrvatskoj. Apsurdno je i više da se istim stilom služe hrvatski generali iz Domovinskog rata, pojedinačno stradavaju kao pojedinci, dok sebe reklamiraju u čemu im pomažu okupatori, a da toga nisu svjesni. Kao da su izgubili rat po bojištima, jednog po jednog se odvodi u ropstvo. Dok im se ruši dostojanstvo i dalje nisu udruženi, što im nalaže dužnost prema vlastitom narodu, koji se za njihove velike mirovine kao mali narod zadužuje toliko da zbog njihovog hedonističkog ponašanja, kao i ponašanje saborskih zastupnika, više ne može vraćati dugove. Zato zbog dostojanstva, ukazom hrvatskog naroda hrvatski generali trebali bi se vratiti u krajeve otkud i potječu dok im se nisu totalno urušili domovi.
U crkvenom orkestru također o hrvatskim kardinalima i biskupima najbolje govori očigledno stanje na terenu po hrvatskim krajevima, za što su dužni polagati račune pred Bogom i narodom, da svi anđeli ne zaplaču u horu.
Dakle, hrvatski narod trpi demagoško uvjeravanje i ludilo pojedinca, koji zavaran prividom postaje sam sebi svrha, a što je posljedica uspavane zajednice. Tako istaknuti pojedinac, obično navikava i usmjeruje narod ispirući mu mozak, uvjerava i zauzima poziciju Oca – Stvoritelja, dok harači i obezglavljuje narod. Tako nastaje lucifer dok razdvaja i dijeli na lijevo i desno a tendenciozni pojedinac, kao jarac s razlogom se svrstava na lijevu stranu, i suprotno janjetu tako djeluje. Kao takav prezentira i nudi koristi, pa tko voli neka izvoli, igrači su tu. Posložene karte su na stolu, i čovjek zaigra, začudo protiv vrijednosti, a igra je osmišljena za ovce, koju su stvorile „nauke“ da se igra bez pravila, dokovce ne popadaju na pod ispod stola.
Stvarane duhovne i svjetovne institucije, koje podržavaju igre bez pravila, proizvod su pasivnog naroda, nastale tu da „liječe“, a ne da spriječe. Okreću novu stranicu na koju upisuju čovjeka kao predmet za obrađivanje, prikladna eksploatatorima – okupatorima – prevarantima duša, koji su odredili pravila samo radi osobnih interesa.
Hrvati su preko eksploatatora i pojedinca iz vlastitih redova, pomoću alegoričkih konstrukcija, prihvatili šablonu nedostojnu čovjeku, pastir – jarac – ovca. Umjesto da napokon shvate da su po Ocu Stvoritelju djeca – stvorenja koji od njih očekuje red, rad i disciplinu, radi spoznaje i zadovoljstva, dalje po volji želje se ostvaruju.
Jarac u Hrvatskoj toliko je danas uznapredovao, i zahvatio svojom stranom – strankom pomoću demagogije i pritisaka samo što nije ... Dakle, neoprezan čovjek postane pojedinac - jarac – ovca, dok se ne uruši, i ne postane plijen samoga sebe. Hrvati nisu svjesni kako i zašto im se nametnuo jarac -stranac i Hrvat - jarac - pojedinac u hrvatskoj zajednici, kao redukcija zajedništva cjeline, i protiv općeg dobra.
Nametnuo se preko okupatora – eksploatatora i preko umišljenog kralja – lude – pojedinca Hrvata, koji ne shvaća da je hrabrost i snaga u zajedništvu, a mudrost uredno življenje. Kada se pojedinac izdvoji iz naroda, kao slabost na vjetrometini je i svojoj zajednici zamka.
Dakle, tako istaknuti pojedinac, kao odraz nereda sebe razoruža, ne zna da zlo žari i pali, baš preko njega, temelje njegove zajednice, tj. opće dobro. Odmetnuti pojedinac nikada nije mudrost – kralj, jer po vlastitoj volji proturječi životu.
Sudbina pojedinca, odraz je onoga što je činio i dočinio u vlastitoj zajednici. Dakle, za konstatirati je kako pojedincu i danas u Hrvatskoj smeta većina – zajedništvo, jer je preko okupatora instaliran i instruiran, a uvijek kada isluži odlazi u smetlište, kao opomena i pouka.
U Zagrebu, rujan 2011. godine
Pokret za preporod hrvatskog duha i
poticanje nataliteta u Hrvatskoj - ŽIVOT