ponedjeljak, 01.05.2006.

...kad tisuće leptirića odleti u nebo...

Tisuće emocija bilo je u meni ovog vikenda.
Srela starog prijatelja... svoje sunce.
I tada...baš tada tisuće leptirića odletilo je u nebo.
Ma što pričam, nisu odletili u nebo.
Kružili su oko nas. Cijelo vrijeme.
I sada... sada su tu...
Lete na relaciji tu-tamo.
Sretna sam. Vjerujete mi?
Žalim zbog jednog postupka.
Jednog kojeg nisam napravila. A trebala sam.
Hm... zapravo, jesam li?
Bi li onda bilo bolje ili gore?
Hm...možda bi tada još leptirića poletilo.
Kako god bilo, osmjeh nije silazio s mojih usana.

Upoznala sam nove ljude, i stekla nove prijatelje.
Čudno je to...
Poznajem ih dva dana, a tako su mi dragi.
Tako su mi se uvukli u srce... zar ne da je čudno?
Je...ali baš me briga.
Ja njih volim. Da,da...

Sretna sam. A opet tužna.
Da... i opet tisuće leptirića leti oko mene.

| Komentari (5) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.