Dodiri znaju što čine.
Osjećaji znaju zašto su tu.
Misli znaju zašto nas zbunjuju.
Ah... ja znam.
Što znam? Znam da ne znam.
Ah, krhko je znanje.
Polako koračam ulicom.
Pokušavam ne čuti zvukove oko sebe.
Slušam muziku. Ono moje.
Ne mogu. Čujem i ostale glasove.
Ne smeta. Sunce. Toplo. Veselo.
Ti. Vidim te. Koračaš ulicom.
Dolazim do tebe. Grlim te.
Ah, zašto sam te tek sada upoznala?
Da sam imala ovakvog prijatelja prije...
Da sam barem... Ne bi imala ovoliko problema.
Razumiješ me, zar ne? Da, odgovaraš.
Grlim te opet. Sada znam da me razumiješ.
Koračam dalje. Ah, evo i tebe.
Gledam te. Zaljubljeno. Vatreno.
Ljubim te. Ljubim te na sto načina.
Ljubim te doslovno. Ljubim te arhaično.
Koračam dalje. Sunce. Glazba.
Zatvaram oči. Miris cvijeća. Šum krošnji.
Pod nogama trava. Koračam.
Dodiri valjda znaju.
Osjećaji valjda znaju.
Misli valjda znaju.
Ah, krhko je znanje.
A ja ostajem ovdje. Sunce. Trava. Glazba.
Ti. I ti isto.
Ja. I ja isto. I sebe sam zaboravila.
Koračam ulicom. Osmijeh.

Sjedim na prozoru svoje sobe i gledam u crveno nebo.
Mp3 mi je na ušima i glazba trešti.
Ne čujem nikoga... samo glazbu.
Zašto se uvijek dogodi da u takvim trenucima počnem
razmišljati o nekim, krivim stvarima.
Najčešće vraćam svoj film u prošlost.
Vrtim taj crno-bijeli film i zaustavljam ga.
Stišćem play i gledam. Završio je.
Stao je na sceni gdje sjedim na prozoru svoje sobe.
Tada se zamislim. Nažalost.
Pitam se, jesam li se uopće promijenila zadnjih godina?
Jesam, promijenila sam se. Karakterno. Valjda.
Ali...hm...krivo sam postavila pitanje...
Jesam li odrasla?!
Imam osjećaj kao da stojim na mrtvoj točki već godinama.
Kao da se nisam pomaknula niti milimetar.
Kao da sam zauvijek ostala dijete.
Želim da se moji osjećaji koje osjećam prema nekom promjene.
Da postanu dublji. Ali ne mogu.
Želim shvatiti postupke odraslih ljudi.
Ali ne mogu. Jer još uvijek razmišljam kao dijete.
Želim li prebrzo odrasti? Ne znam...
Pa zar mi već nije vrijeme da odrastem?
Vrtim svoj crno-bijeli film natrag. Backward.
Stop. Željela bih promjeniti ovaj trenutak.
Kako bi onda moj život izgledao?
Bi li bio bolji? Bih li odrasla prije?
Ne znam... Forward.... Stop.
Još uvijek sjedim na prozoru svoje sobe.
Slušam glazbu i ne čujem ništa oko sebe.
Play. Nastavljam dalje.



pi.es. Hvala ti za inspiraciju...
pi.es.dva. Tražim nekog tko se razumije u web design
da mi dobrovoljno sredi blog... Hvala...

Gledam tvoje pokrete.
Krećeš se poput morskih valova.
Vatra ti gori u očima.
Kapljice znoja igraju se na tvome čelu.
Ritam te cijeloga obuzima.
Gledaš me požudnim pogledom.
Prelaziš rukama po mome tijelu.
Tvoje toplo tijelo me obavija.
Ruke zapletene oko mojih.

When you move you got me hypnotized,
especially when I look into your eyes...

Grliš me i zaustavljaš vrijeme.
Želim ti dodirima reći što osjećam.
Želim ti poljupcima šapnuti svoje tajne.

You put your lips very closely to my face
And then you run away and so begins the chase
I'll be the hunter, but boy, you better pray
'Cause when I want ya, I'll get you anyway...

˙~˙~˙~˙~˙~˙~˙~˙~˙~˙~˙~˙~˙

Želim s tobom plesati na kubanske ritmove.
Plesati poput njih.
Osjetiti tvoje ruke na svome tijelu dok plešemo.
Kao što je ona osjetila njegove.
Gledati kapljice na tvome tijelu.
Kao što je ona gledala njegove.
Kretati se jednako poput dva vala.
Kao što su se oni kretali.
Osjetiti toplinu tvoga tijela.
Kao što je ona osjetila njegovu.
Vidjeti plamen strasti u tvojim očima.
Kao što ga je ona vidjela u njegovima.
Razumijeti se bez riječi.
Kao što su se oni razumijeli.
Ljubiti te strastveno u toploj noći.
Kao što su se oni ljubili.
Voljeti te bezuvjetno.
Kao što je ona voljela njega...




...inspirirana filmom "Dirty dancing 2: Havana nights"...

Dugo se gledam u ogledalu, i moje lice postaju samo crte. Bezlične crte koje tvore nešto. Nešto što nema nikakvog smisla, a opet je tu. Tu je da stvori mene. Da mi da neku osobnost. Ne znam zašto uopće imamo lice. Samo stvara pomutnju. Hm… Volim se gledat u ogledalu. Smijem se sama sebi. Ali nakon dugo vremena, više ne vidim ništa. Al svejedno se smijem. I volim to. Ali ne volim kad ne vidim ništa. Hm… možda bi bilo lakše da obojim svoje lice raznim bojicama i da svaka njegova crta bude drugačija.

Čitala sam neke stare mailove jučer.
I pronašla sam jedan mail koji sam slala frendu.
Poslala sam mu ga ovo ljeto.
Našla sam dio u tekstu na koji sam se nasmijala...