subota, 18.03.2006.

... Koračam ulicom...


Dodiri znaju što čine.
Osjećaji znaju zašto su tu.
Misli znaju zašto nas zbunjuju.
Ah... ja znam.
Što znam? Znam da ne znam.
Ah, krhko je znanje.
Polako koračam ulicom.
Pokušavam ne čuti zvukove oko sebe.
Slušam muziku. Ono moje.
Ne mogu. Čujem i ostale glasove.
Ne smeta. Sunce. Toplo. Veselo.
Ti. Vidim te. Koračaš ulicom.
Dolazim do tebe. Grlim te.
Ah, zašto sam te tek sada upoznala?
Da sam imala ovakvog prijatelja prije...
Da sam barem... Ne bi imala ovoliko problema.
Razumiješ me, zar ne? Da, odgovaraš.
Grlim te opet. Sada znam da me razumiješ.
Koračam dalje. Ah, evo i tebe.
Gledam te. Zaljubljeno. Vatreno.
Ljubim te. Ljubim te na sto načina.
Ljubim te doslovno. Ljubim te arhaično.
Koračam dalje. Sunce. Glazba.
Zatvaram oči. Miris cvijeća. Šum krošnji.
Pod nogama trava. Koračam.
Dodiri valjda znaju.
Osjećaji valjda znaju.
Misli valjda znaju.
Ah, krhko je znanje.
A ja ostajem ovdje. Sunce. Trava. Glazba.
Ti. I ti isto.
Ja. I ja isto. I sebe sam zaboravila.
Koračam ulicom. Osmijeh.

| Komentari (23) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.