nedjelja, 29.01.2006.

Dodirnuti... oblake.

And now the night
Will throw its cover down on me again
And if I'm right
It's the only way to bring me back


Svaka riječ je suvišna kad je tu.
Dodir i pogled, sasvim su dovoljni.
Stotine leptirića proleti mojim tijelom.
Valovi topline dolaze do vrhova prstiju.
Kad sam tužna a nije kraj mene,
sama pomisao da ga imam,
vraća mi osmijeh na lice.
Volim te. I ja tebe. Ja tebe više. Ne, ja tebe najviše.
Znam što znači biti zaljubljen. Zaljubljen si kada...
...ti on fali svaki dan...
...se stalno čujete ali svejedno želiš stalno slušati njegov glas...
...želiš ostati u njegovom zagrljaju zauvijek...
...voliš sve njegove mane...
...napravi nešto odvratno a tebi je to slatko...
...se smiješ na svaku njegovu glupost a uopće nije smiješna...
...mu vjeruješ, a i on tebi...
...se porječkate i nakon minute ne možete više jedan bez drugog...
...u isto vrijeme kažete "volim te"...

Naravno, svakom je zaljubljenost nešto drugo.
Meni je ovo. Ja sam zaljubljena. Jesam to već rekla?
Sigurno sam dosadna... ali ne mogu izdržati. Oprostite.
Zapravo, zašto vam se ispričavam?
Ovo je moj blog. Ovdje mogu reći sve što hoću.
Ovdje mogu izbaciti svoje frustracije. Mogu proširiti svoju sreću.
Mogu na slovima ostaviti suzu. Mogu se derati, a nikome neće smetati moj glas.
Svakim danom sam zahvalna što imam ovaj blog.
Što sam preko njega upoznala mnogo divnih ljudi.
Hvala vam što ste uz mene.
Što djelite sa mnom moju sreću i tugu. Osmijeh i suze.
Ah da... vjerojatno ste primjetili da sam promijenila dizajn.
Zašto? Nisam mogla prežaliti dizajn sa starog bloga.
Ovo sam JA. Mislim, ne na slici. Ali ovo me opisuje.
Napokon imam svoje utočište u kojem se osjećam sigurno.
I ne briga me što će drugi reći kakva sam i što sam.
Mislim da ja najbolje znam kakva sam.
Još uvijek šutim. Još uvijek ne želim reći neke stvari koje bi htjela.
Ali jednog dana ću potpuno puknut. I onda me nitko neće zaustavit.
...pa ni samu sebe neću zaustaviti...

| Komentari (15) | Isprintaj | #

srijeda, 18.01.2006.

Zatvori oči i gledaj...dugine boje!

Take me to the place where you go
Where nobody knows if it's night or day
Please don't put your life in the hands
Of a Rock n Roll band
Who'll throw it all away


Bilo bi i vrijeme, zar ne? Da... napokon.
Bila sam na skijanju. Savršenstvo.
Odmorila se od nekih ljudi. Od jedne posebno.
Kako me mogla tako iživcirati? A bila mi je tako draga.
Eto, mrzim svoje promjenjivo ponašanje.
Živcira me to što nemam stalne osjećaje.
Sviđa mi se jedan, i eto, puf! Sviđa mi se drugi.
Jesam li zato loša? Prevrtljiva?
Ne znam. Ne bih se tako nazvala.
Ne zato što sam to ja. Nikoga ne bi tako nazvala.
Ako se osjeća kao ja. Zašto?
Zato jer ne možemo mi gospodariti svojim osjećajima.
Možemo. Ne možemo. Možemo. Ne možemo!
Osjećate li se užasno kada s nekim nešto imate,
a zaljubite se u drugu osobu? Sasvim nenadano?
Ja se osjećam grozno. Ali ne mogu si pomoći.
Ne mogu zaustaviti. Stop! Ne... ništa.
I sad imam svog medu. Fali mi... jako.
Da... zaljubila sam se. Osjećam leptiriće.
Ali ne želim mu to priznati. On meni je.
Ah... jučer smo pričali sat i pol na telefon.
Prekjučer sat vremena. I nije mi dosta.
Danas ću ga vidjeti. Jedva čekam.
Pogled. Zagrljaj. Poljubac. Ugriz.
Riječi. Moje. Njegove. Naše. Mi.
Sve je crno... bilo je. Jako crno. A sada?
Crvena. Plava. Žuta. Zelena. Ljubičasta. Naranđasta.
Sve je šareno. Zatvorim oči. I što vidim? Dugine boje.
Jučer. Danas. Sutra. Stalno su tu. Vrte se oko mene.
Sreća. Život je lijep. Još je ljepši. Ne, najljepši.
Počela je škola. Hodala sam po školi kao zombi. Mah...
Kao da me briga? Pišem ispit sutra. Ali ništa više nije isto.
Ništa me ne dira, tangira... samo mi se glupira.
Glupa rima, zar ne? Da... nema veze... Zaljubljenost.
Gledam se u ogledalo. Imam ozbiljnu facu. Ali ne!
Ne mogu izdržati...samo pomislim na njega, i gotovo.
Osmjeh od uha do uha. Ne mogu si pomoći.
Moram se nasmijati. Medo moj mali.
Hoću li se smiriti? Ne. Danas sam hiperaktivna.
Definitivno.

Pi.Es. Hvala svima na čestitkama za rođendan.
Jedna godina više. Je li se što promjenilo?
Nije. Samo sam sretnija. Valjda. Možda. Jesam.

| Komentari (21) | Isprintaj | #

srijeda, 04.01.2006.

Krećemo u nove...snove.

Woke up today thinking of you.
Another night that I made my way through.
So many dreams still left in my mind,
But they can never come true.


Tražili ste me(neki) novi post.
Pa evo ga.
U novu godinu ušla vesela.
Dobro je počela.
Dočekala ju sa frendovima.
I njega sam poljubila.
Nisam točno u ponoć.
Ali sam ga poljubila.
Isplesala sam se.
Izludirala.
Puno novih fotografija.
Lijepih fotografija.
Uspomena.
Vidjela sam prijatelje iz Poreča.
I baš mi je bilo drago vidjet ih.
Pusu vam šaljem.
Bila jučer na kavi s jednim frendom.
Upoznala jednog novog.
Super se provela.
Iako su me probudili u 9.
A ja išla spavat u 4.
Danas sam spavala do pola 3.
I baš se super osjećam.
Leptirići u trbuhu.
Nered u glavi.
Idem sutra na Sljeme.
Znate di? Znate.
Idem s njim.
Ha...čudno?
Da...jer moji ne znaju za njega.
Al idu još dva prijatelja.
Mah...super.
Idem spavat. Bilo bi vrijeme...
Zijeeeew...

| Komentari (23) | Isprintaj | #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.