subota, 31.12.2005.

Još jedna...prolazi.


Words like violence
Break the silence
Come crashing in
Into my little world


Eto.
Prolazi još jedna.
Kada se osvrnem
niti sama ne znam
što se sve desilo.
Bilo je padova i uspona.
Možda više padova.
Bilo je plača.
Ali i sretnih trenutaka.
Bilo je novih ljubavi.
Ali i vraćanja nekih starih.
Loših ocjena, ali i onih boljih.
Predivnih putovanja.
Upoznavanja novih,
i jako dragih ljudi.
Sve u svemu,
dobra godina.
Mogla je biti i bolja.
Ali nema veze,
bit će ova.
°°°
Bila sam na skijanju.
Bilo je... savršeno.
Hrpa novih ljudi.
Jako dragih ljudi.
Prirasli su mi srcu.
Idem i druge godine.
Sigurno.
°°°
Jučer sam ga vidjela.
Poljubila.Zagrlila.
Falio mi je.
I ja sam njemu. Rekao mi je.
Želim s njim ući u novu godinu.
Hoću li? Valjda hoću.
Jedan poljubac.
Za novi početak.
°°°
Ulazim u novu godinu.
Ne postavljam si ciljeve.
Neću ih ostvariti.
Ne zacrtavam si puteve.
Neću ih pratiti.
Idem kuda me vjetar odnese.
Njemu se najlakše prepustiti...

| Komentari (27) | Isprintaj | #

ponedjeljak, 19.12.2005.

Osjeti toplinu... Božića.


All the lights are shining
So brightly everywhere
And the sound of children's
Laughter fills the air


Bila sam na skijanju.
Nezaboravan feel.
Vjetar puše u lice.
Snijeg pada.
Brzina.
Ah...
Obožavam snowboard.
Obožavam planine.
Snijeg. Pahuljice.
Malene.
Slatke.
Božić.
Ove godine nisam doma za Božić.
Žao mi je.
Al s prijateljima sam.
Zato mi je malo lakše.
Al volim onaj miris Božićnog jutra.
Volim ić na polnoćku.
Ah...
Fali mi.
Njegove poruke.
Vidjela sam ga neki dan.
Al svejedno mi fali...
My only wish for this Christmas
is to kiss you softly,
give you a warm hug,
and just look into your eyes.
Idem jest Panettone.
...mljac... mljac...

| Komentari (22) | Isprintaj | #

utorak, 06.12.2005.

Ponekad moja sreća nije...dovoljna.


I svatko drži svoju stranu.
Ponosan i gluposti.
Moglo bi bit,
da je lakše umrit,
nego ljudima reć... oprosti.


Što se krilo u kapljici
koja se u sekundi
raspršila?
Koliko toga je htjela reći?
Je li osjećala?
.....
Bila sam sretna.
Mislim, još sam.
Al ne onoliko.
Sve je bilo ok.
Dok nisam pročitala njen mail.
Suze su potekle.
Previše me dirnuo.
Shvatila sam da sam sebična.
Želim da sam ja sretna.
A drugi? Hm.
Kao da ih ne vidim.
Sreća mi je zasljepila oči.
I toliko sam željela biti sretna.
A sad kad sam sretna?
E sada se ne osjećam dobro.
Zato jer ona, a i možda mnogi drugi
nisu sretni.
Zato...
Oprostite mi ako vas zanemarujem.
Oprostite što vas ponekad ne vidim.
Molim vas, otvorite mi oči.
Jer ja bez vas ne mogu vidjet.

.....
A što reći njoj?
Volim te curo.
I možda kad ti to ne osjećaš
ili kad to ne pokazujem.
Ali uvijek sam tu uz tebe.
Molim te...samo me prodrmaj
i prubudi.
Jer ne želim da se osjećaš zanemareno.
Ne od mene.
Prijatelji su tu da se brinu za druge.
Ja se brinem za tebe.
I šta god drugi rekli, lagali, izmišljali...
Nikad mi nisi bila teret.
Uvijek si mi bila ko sestra.
I uvijek ću bit tu za tebe.


...nadam se da ćeš se prepoznat u postu...

P.S. Pričam o PRIJATELJICI!...vidim da je dosta vas
krivo shvatilo... nemam sklonosti prema istom spolu...

| Komentari (18) | Isprintaj | #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.