And now the night
Will throw its cover down on me again
And if I'm right
It's the only way to bring me back
Svaka riječ je suvišna kad je tu.
Dodir i pogled, sasvim su dovoljni.
Stotine leptirića proleti mojim tijelom.
Valovi topline dolaze do vrhova prstiju.
Kad sam tužna a nije kraj mene,
sama pomisao da ga imam,
vraća mi osmijeh na lice.
Volim te. I ja tebe. Ja tebe više. Ne, ja tebe najviše.
Znam što znači biti zaljubljen. Zaljubljen si kada...
...ti on fali svaki dan...
...se stalno čujete ali svejedno želiš stalno slušati njegov glas...
...želiš ostati u njegovom zagrljaju zauvijek...
...voliš sve njegove mane...
...napravi nešto odvratno a tebi je to slatko...
...se smiješ na svaku njegovu glupost a uopće nije smiješna...
...mu vjeruješ, a i on tebi...
...se porječkate i nakon minute ne možete više jedan bez drugog...
...u isto vrijeme kažete "volim te"...
Naravno, svakom je zaljubljenost nešto drugo.
Meni je ovo. Ja sam zaljubljena. Jesam to već rekla?
Sigurno sam dosadna... ali ne mogu izdržati. Oprostite.
Zapravo, zašto vam se ispričavam?
Ovo je moj blog. Ovdje mogu reći sve što hoću.
Ovdje mogu izbaciti svoje frustracije. Mogu proširiti svoju sreću.
Mogu na slovima ostaviti suzu. Mogu se derati, a nikome neće smetati moj glas.
Svakim danom sam zahvalna što imam ovaj blog.
Što sam preko njega upoznala mnogo divnih ljudi.
Hvala vam što ste uz mene.
Što djelite sa mnom moju sreću i tugu. Osmijeh i suze.
Ah da... vjerojatno ste primjetili da sam promijenila dizajn.
Zašto? Nisam mogla prežaliti dizajn sa starog bloga.
Ovo sam JA. Mislim, ne na slici. Ali ovo me opisuje.
Napokon imam svoje utočište u kojem se osjećam sigurno.
I ne briga me što će drugi reći kakva sam i što sam.
Mislim da ja najbolje znam kakva sam.
Još uvijek šutim. Još uvijek ne želim reći neke stvari koje bi htjela.
Ali jednog dana ću potpuno puknut. I onda me nitko neće zaustavit.
...pa ni samu sebe neću zaustaviti...
Post je objavljen 29.01.2006. u 19:45 sati.