petak, 29.09.2006.
NEŠTO ČEMU SE NE BI TREBALO SMIJAT, ALI...
Pete živi u Velikoj Britaniji. Pete ima Touretteov sindrom. Pete je pobijedio na Londonskom Big Brotheru. Zahvaljujući Touretteovom sindromu.
http://www.youtube.com/watch?v=ekFLT2ucCs8
http://www.youtube.com/watch?v=Y3V1uZMaKxU
- 19:41 -
četvrtak, 28.09.2006.
DOBRA STARA AZRA
Danas sam opet susrela Krvavu Meri, nakon dugo godina,na glavnoj ulici malog otočkog mjesta, gdje ljetujem od djetinjstva.
Morala bi imati preko pedeset, najviše pedeset i pet… Lijepa je, izgleda dostojanstveno i elegantno, sasvim drukčije nego nekad, davnih godina kad je stekla ovaj nadimak…
Njeno lice sada nekako blista. Na tom licu sad je vrlo malo šminke. Za razliku od nekad… Sada je, ovakvu, više nitko od nas ne bi zvao Krvava Meri, nitko. Kao onda, početkom osamdesetih…
* * *
Prvi put smo je vidjeli onog ljeta kad je Nikica došao s gitarom i naveo i najstidljivije među nama da zaborave komleks ja-ne-znam-pjevati. Bio je vruć dan; cijelo naše brojno tada tinejđersko društvo rasprostrlo se na prostranom platou glavnog kupališta, pokraj starinskih zeleno obojenih klupica; ovdje smo se iz dana u dan izležavali i sunčali, kartali na raširenim spojenim ručnicima, uz gitaru pjevali «Dugme», «Prljavce», «Azru», ako već nismo plivali i skakali sa skakaone ili igrali picigin; katkad smo iz iste ogromne zdjele jeli francusku salatu ili palačinke (već tada sam rado rezuckala, miješala, pekla, kuhala i nitko nije imao ništa protiv, dapače), dok su naše kolektivno klopanje pratile slinećim pogledima debele obitelji stranih (štedljivih) turista…
Krvava Meri odjednom se stvorila gotovo niotkuda; sjedila je na klupi, onako visoka, ogromna, bujnih grudi i širokih bokova, kao noć crne duge guste kose, žarkocrvenih usana, crnom olovkom uokvirenih jasnoplavih očiju, pod debelim slojem pudera i vrlo narumenjena (puno godina kasnije s takvom sam se šminkom susrela jedino u kazalištu), u prozračnoj haljinici žarkih boja, obuvena u večernje sandale ogromnih peta i ukrašenih štrasom… Na svečanoj premijeri ili gala večeri ne bi mogla proći nezapaženo, ta kako je tek mogla ostati neprimijećena na plaži, gdje sva, bilo suha ili od mora mokra tijela s glavama bez frizura, izgledaju slično i, više-manje, neupadljivo…
Buljili smo u nju, čak se nimalo ne trudeći sakriti to, a buljili su i mnogi drugi, naročito mukog roda… Činilo nam se tada da ona to uopće ne primjećuje, ili da joj je posve svejedno, no sada sam sklona vjerovati da je ona itekako svjesna da svi gledaju, da je to i bio njezin cilj; biti drugačija i pošto poto zapažena.
Dolazila je na isto mjesto gotovo svaki dan, nikada je nismo vidjeli da se kupa, ma koliko vruće bilo. Djetinjom maštom i znatiželjom, nagađali smo svašta: da uopće ne zna plivati, da joj je muž pomorac pa da zato tamo sjedi i stalno gleda na pučinu i razmišlja hoće li se on i kada vratiti…
Ona je za nas bila žena-amazonka, zastrašujuća i snažna, tajanstvena i nepredvidiva, drukčija od svih drugih žena.
Dečki su pomalo maštali o njoj i pribojavali se u isti mah, a mi cure raspredale smo o tome kako je moguće da itko na sebe stavi onoliko šminke po toj vrelini, pa smo sa zanimanjem i strpljivim iščekivanjem promatrale njeno lice nadajući se kemijskoj reakciji sunca i znoja sa slojevima boja… No, ona nikad nije ostajala toliko dugo, kao da nam namjerno nije htjela priuštiti to dugo očekivano zadovoljstvo.
A onda se jednoga dana dovezla na ogromnom i vrlo bučnom motoru. Točnije, dovezao ju je golem bradati muškarac. Dugo su bez riječi su sjedili jedno kraj drugoga na njezinoj klupici; ona u jednoj od svojih šarenih kratkih haljinica i pod uobičajenom ratnom spremom boja na svom licu i on, gol do pasa, dlakav, crn, odjeven samo u žute kratke hlačice i crne japanke.
Bestidno smo buljili u njih; onda je Nikica uzeo svoju gitaru (od koje se nije odvajao ni po noći) i zapjevao dobru staru Azru, a ubrzo i mi skupa s njim:
«Zvali su je Krvava Meri,
Nikom nije dala olako;
Voljela je dlakave zvijeri,
Gonila ih strasno dan i noć…»
- 20:46 -
ponedjeljak, 18.09.2006.
NESRETNA LJUBAV
Znate ono u pjesmama ili filmovima kod je neka cura s tipom(ili obratno) koji je ne cijeni, a to sve promatra jedan koji ljubi tlo po kojem ona hoda. I onda na kraju ona shvati da je ovaj prvi gad i završi s drugim. Poznato? A sad razmislite kad ste za to čuli u stvarnom životu? Kad bi sve bilo tako jednostavno, svi bismo bili sretni i nikoga ništa ne bi mučilo.
Gornja situacija u stvarnom životu obično završi tako da je "gadu" najbolje: cura pati, ali je svejedno s njim, "promatrač" pati i na kraju utapa tugu u alkoholu...patetično? Uopće ne. Budite iskreni: koliko ste puta bili nesretno zaljubljeni? A koliko je to puta dobro završilo? Jedino što preostaje u takvim situacijama jest pronaći utjehu; u hrani, poslu, alkoholu...nije bitno, važno je zaboraviti...
S obzirom na činjenicu da sam trenutno u poziciji "promatrača", teško mi je biti objektivna, no vjerujem da se suvišna osoba jednostavno treba maknuti i pustiti voljenu osobu da živi svoj život. Jer, tko zna...nada umire posljednja.
Za sve one u mojoj poziciji, evo par pjesama koje dobro opisuju naše stanje...
MARIO VASQUEZ: GALLERY
God broke the mold,
When he made this one I know
She's breathtaking but so much more
She walks in the room, your lungs closed
Making you never want to breathe again
Her boyfriend has got so much dough
So much ice his neck and wrist froze
Is he faithful to her? Hell no
But she chose to be with him, shorty
Dime si el dinero te compro, dime si esa es la raz
Que te aguantas, cuando sabes que tiene tantas como tu
Y eres muy hermosa para que
no te trate como su unica mujer
Piensalo bien, yo te quiero tambiÚĄ
I can't take
Seeing you with him
Cuz I know exactly what you'll be
In his gallery
No es justo me destrosaria
Obra de arte que no valia
Colgando con cien otras
en su galeria
She's so confused
She knows she deserves more
Someone who will love and adore
But his money's hard to ignore
She really doesn't know what to do
Girl it's just a matter of time
Before he finds another more fine
After he's done dulling your shine
You're out the door and he's through with you
Dime si el dinero te compro, dime si esa es la rason
Que te aguantas, cuando sabes que tiene tantas como tu
Y eres muy hermosa para que
no te trate como su unica mujer
Piensalo bien, yo te quiero tambien
I can't take
Seeing you with him
Cuz I know exactly what you'll be
In his gallery
No es justo me destrosaria
Obra de arte que no valia
Colgando con cien otras
en su galeria
You're a masterpiece
I know that he
Can't appreciate your beauty
No te venda en oferta
No te quiere como yo
Vales mas que tu bellesa
Es tiempo que alguien te ense
No puedo soportar mirandote con el
Se exactamente que serias en su galeria
No es justo me destrosaria
Obra de arte que no valia
Colgando con cien otras
en su galeria
I can't take
Seeing you with him
Cuz I know exactly what you'll be
In his gallery
No es justo me destrosaria
Obra de arte que no valia
Colgando con cien otras
en su galeria
Mary J. Blige
Be Without You
I wanna be with you, gotta be with you, need to be with you
(Oh, oh, oh, oh)
I wanna be with you, gotta be with you, need to be with you
(Oh, oh, oh, oh)
Oooo (oh, oh, oh, oh) oooo
Chemistry was crazy from the get-go
Neither one of us knew why
We didn't build nothing overnight
Cuz a love like this takes some time
People swore it off as a phase
Said we can't see that
Now from top to bottom
They see that we did that (yes)
It's so true that (yes)
We've been through it (yes)
We got real sh** (yes)
See baby we been...
Too strong for too long (and I can't be without you baby)
And I'll be waiting up until you get home (cuz I can't sleep without you baby)
Anybody who's ever loved, ya know just what I feel
Too hard to fake it, nothing can replace it
Call the radio if you just can't be without your baby
I got a question for ya
See I already know the answer
But still I wanna ask you
Would you lie? (no)
Make me cry? (no)
Do somethin' behind my back and then try to cover it up?
Well, neither would I, baby
My love is on the up and up (yes)
I'll be faithful (yes)
I'm for real (yes)
And with us you'll always know the deal
We've been...
Too strong for too long (and I can't be without you baby)
And I'll be waiting up until you get home (cuz I can't sleep without you baby)
Anybody who's ever loved, ya know just what I feel
Too hard to fake it, nothing can replace it
Call the radio if you just can't be without your baby
See this is real talk
I'm always stay (no matter what)
Good or bad (thick and thin)
Right or wrong (all day everyday)
Now if you're down on love or don't believe
This ain't for you (no, this ain't for you)
And if you got it deep in your heart
And deep down you know that it's true (come on, come on, come on)
Well, let me see you put your hands up (hands up)
Fellas tell your lady she's the one (fellas tell your lady she's the one, oh)
Put your hands up (hands up)
Ladies let him know he's got your love
Look him right in his eyes and tell him
We've been...
Too strong for too long (and I can't be without you baby)
And I'll be waiting up until you get home (cuz I can't sleep without you baby)
Anybody who's ever loved, ya know just what I feel
Too hard to fake it, nothing can replace it
Call the radio if you just can't be without your baby
Heeeeeeeeeeeey Ohhhhhhhhhhhhh
Heeeeeeeeeeeey Ohhhhhhhhhhhhh
I wanna be with you, gotta be with you, need to be with you
I wanna be with you, gotta be with you, need to be with you
I wanna be with you, gotta be with you, need to be with you
I wanna be with you, gotta be with you, need to be with you
I wanna be with you, gotta be with you, need to be with you
MARIAH CAREY: WE BELONG TOGETHER
I Didn't Mean It
When I Said I Didn't Love You So
I Should Of Held On Tight
I Never Should've Let You Go
I Did Know Nothing
I Was Stupid
I Was Foolish
I Was Lying To Myself
I Could Not Fathom That I Would Ever
Be Without Your Love
Never Imagined I'd Be
Sitting Here Beside Myself
Cuz' I Didn't Know You
Cuz' I Didn't Know Me
But I Thought I Knew Everything
I Never Felt
The Feeling That I'm Feeling Now
Now That I Don't
Hear Your Voice
Or Even Touch And Kiss Your Lips
Cause I Don't Have A Choice
What I Wouldn't Give
To Have You Lying By My Side
Right Here, Cuz' Baby
(Chorus)
When You Left
I Lost A Part Of Me
It's Still So Hard To Believe
(Come Back, Come Back)
Come Back Baby Please Cuz'
(Come Back, Come Back)
We Belong Together
Who Else Am I Gonna Lean On
When Times Get Rough?
Who's Gonna Talk To Me
On The Phone
Till' The Sun Comes Up?
Who's Gonna Take Your Place?
Baby Nobody Else
We Belong Together
-Verse-
I Can't Sleep At Night
When You Are On My Mind
Bobby Womack's On The Radio
Singing To Me
'If You Think You're Lonely Now'
Wait A Minute
This Is Too Deep
(Too Deep, Too Deep)
I Gotta Change The Station
So I Turn The Dial
Trying To Catch A Break
And Then I Hear Babyface
I Only Think Of You
And It's Breaking My Heart
I'm Trying To Keep It Together
But I'm Falling Apart
I'm Feeling All Out Of My Element
I'm Throwing Things crying
Trying To Figure Out
Where The Hell I Went Wrong
The Pain Reflected In This Song
Ain't Even Half Of What
I'm Feeling Inside
I Need You
Need You Back In My Life Baby
(Chorus)
When You Left
I Lost A Part Of Me
It's Still So Hard To Believe
(Come Back, Come Back)
Come Back Baby Please Cuz'
(Come Back, Come Back)
We Belong Together
Who Else Am I Gonna Lean On
When Times Get Rough?
Who's Gonna Talk To Me
On The Phone
Till' The Sun Comes Up?
Who's Gonna Take Your Place?
Baby Nobody Else
Oh Baby, Baby
We Belong Together
(Chorus)
When You Left
I Lost A Part Of Me
It's Still So Hard To Believe
(Come Back, Come Back)
Come Back Baby Please Cuz'
(Come Back, Come Back)
We Belong Together
Who Am I Gonna Lean On
When Times Get Rough?
Who's Gonna Talk To Me
Till' The Sun Comes Up?
Who's Gonna Take Your Place?
Baby Nobody Else
Oh Baby, Baby
We Belong Together
(Ooh...Ooh)
- 12:37 -
nedjelja, 17.09.2006.
PROPUH
Ona je arhitektica. Radi u birou uglednog starijeg gospodina, arhitekta s renomeom.
Biro je kat iznad našeg omiljenog kvartovskog kafića.
Ona ovamo dovodi svoje (potencijalne) klijente. I ne samo klijente.Gledamo je, a katkad i slušamo kako ih uvjerava kamo pregradni zid, gdje nosivi zid, a kamo prozori…
Promatramo kako ona elegantno pljucka po tuđem neukusu a da prozvani to ni ne shvati kao uvredu, jer ona, sve što kaže, zapakira u svoju tobožnju stručnost i ljupki osmijeh, začinjen zabacivanjem svoje oštre garave kose.
Nije da je lijepa ali zna znanje. Kao da je i njen zanat najstariji na svijetu…Uspjela je osvojiti i lokalnog tajkuna, vlasnika lanca trgovina, dvostruko starijeg od nje, inače prijatelja njezinog šefa. Udovac s limuzinom i mnoštvom nekretnina, za nju najkrupnija divljač koja joj se našla na nišanu.
Njezinu pravu bit odaju nam očnjaci, iskrivljeni i previsoko postavljeni, daju joj izgled sofisticirane zvjerčice, djeluju kao izdajnički atavizam iz nekog njenog ranijeg života, dok još nije evoluirala u čovjeka… Uopće se ne trudi sakriti tu svoju nepravilnost, naprotiv, dok se smije, pokazuje te svoje zube kao neko upozorenje prisutnima.
Omiljena fraza joj je: »Ja bih oplemenila vaš prostor tako da…»
Prostor našeg kafića, za nas ugodno relaksirajućeg, ona koristi isključivo za lov stoke sitnog i krupnijeg zuba, prodajući im muda pod bubrege. Počeli smo je doživljavati kao nekog nametnika, kao onečišćenje našeg kvartovskog prostora… Tako je nužno zaradila nadimak gospođica Smrdljivčić.
Dugo smo pratili razvoj događaja, padale su čak i oklade hoće li gospođica Smrdljivčić uspjeti pred oltar privesti tajkuna, sada interno zvanoga Papak, jer su svi osim njega znali ono što on nije smio znati…za njezinu prirodnu sklonost mladićima njene dobi. Pitali smo se hoće li se, dakle, gospodin Papak ipak nekako spasiti u zadnji tren, i tome smo se potajice i nadali.
No, kad se činilo da je već sve gotovo jer, procurilo je, da je gospođica Smrdljivčić trudna i da svadbena zvona samo što se nisu oglasila, eto ti deus ex machina iliti iznenadnog obrata. Umjesto vjenčanja – prekid. Veze, a i trudnoće.
Papkova kći, Smrdljivčićkine dobi, nekome iz ulice u povjerenju je rekla da si je njezin tata dao napraviti vezektomiju, još dok je mama bila živa, nakon njezinog četvrtog, vrlo rizičnog poroda.
A gospon Papak, koji je svojim zaključnim činom, na naše veselje, konačno prestao biti papak, komentirao je iseljenje svoje privremene, ahm družice, posve kratko: «Odlučio sam napraviti propuh!» Bilo je i vrijeme.
* * *
Ispred našeg omiljenog kafića ovih je dana gomila uredskog namještaja, hrpa registratora, kutija… Arhitektonski biro, s kata iznad, seli na drugi kraj grada.
Gospođice Smrdljivčić nema već nekoliko dana. Prozori njenog ureda širom su otvoreni.
Zaista, dobar propuh čuda čini!
- 11:13 -
subota, 09.09.2006.
Sretni idioti
Jeste li ikada zamijetili kako muškarci paze da njihove geste i mimika budu potpuno "muške", kao da potajno misle da bi netko mogao posumnjati u njihovu muškost?
Jedan se moj frend, naprimjer, kada ga mama zove javlja glasićem odgovarajućim plahom desetogodišnjaku koji ni mrava ne bi zgazio. Ali, ako slučajno zove neka druga osoba ženskog roda(bilo cura, kolegica s faksa ili čak medicinska sestra iz ordinacije njegova liječnika koja zove da bi potvrdila pregled), taj glas postaje nekako "muškiji" nego inače( "da, ja sam taj kojeg trebate"), nekako više nije siguran u svoje
(inače nepostojeće) planove( "pa ne znam, morao bih otkazati kavu s /umetne ime relativno poznatog pripadnika jet-seta/, ali s obzirom da si mi ti važnija, nekako ću se snaći"), niti s kim je bio prošle večeri (" pa s onim prijateljem Markom, to jest ne, ne s Hrvojem, ili možda..da da s Hrvojem..."). E, pa s obzirom na činjenicu da su muškarci veoma komplicirana bića, što seže iz prethistorije, moraju u svakom trenutku biti spremni očarati moguću družicu( da, čak i onu s kojom ni mrtvi ne bi ništa imali), i uz to se još truditi biti bolji od konkurencije, pa tko bi se, ljudi moji, uz dva tako komplicirana zadatka sjetio još i neke od ovih stvari: spustiti dasku nakon upotrebe wc-a, upotrijebiti pribor za jelo za stolom, ili se istuširati kad nakon treninga trčiš na spoj. Vjerujte mi, one koje su pronašle muškarca koji radi barem jednu od ovih veoma zamornih i uopće nepotrebnih aktivnosti, mogu se smatrati sretnom.
P.S. Ali neke je čak i moguće preodgojiti, jer ako je muškarac glava kuće, obitelji, wc-a, ili već po prilici, žena je vrat koji tu glavu može okrenuti onamo kamo ona želi!
- 18:40 -
četvrtak, 07.09.2006.
KREVET
Već dugo spavam na tvrdom madracu svog kreveta. Zdrav je za kičmu, kažu svi. I u pravu su, leđa su mi ujutro odmorna, bez bola ili, ako već bole – čine to najdiskretnije moguće, bole minimalno.
Gornji sloj mog kreveta zapravo je udobno mekan, mada već dosta očerupan zbog vremešnosti. Može se razvući i iz tog mog kreveta-sofe napraviti veliki bračni krevet. Dio koji se izvuče je znatno tvrđi od gornjeg, spužvastog koji se diže i preokreće. Tako ja taj gornji dio redovito uspravim i naslonim uza zid, ne razvlačeći krevet nego ga pomaknuvši na njegovim kotačičima za svega desetak centimetara. I tvrdi madrac spreman je za zdrav san.
Ipak, ponekad ne izvedem taj mali obred, namjerno. Zaboravljam tad na zdravlje i dobrobit vlastite kralješnice, i prostirem plahtu direktno na meki, udobni gornji dio svog kauča-postelje.
To činim samo katkad, kad mi se čini da mi je naročito potrebna utjeha ili pažnja. a nikoga nema da mi je pruži, baš nikoga. Tu je samo moja vlastita postelja i tada tvrdoglavo odabirem njenu mekšu i udobniju stranu, onu manje zdravu za moju kičmu i kosti, ali za me tako utješnu u tom času…
Prije toga isključim telefone, i fiksni i mobilni, i pobjegnem u toplu i mirisnu uljnu ružinu kupku, u koju ponekad dodam šaku latica zagasitocrvenih ruža (onih najopojnijeg mirisa, ubranih u obližnjem trešnjevačkom cvjetnjaku).
Ugodno omotana nježnom pjenom iz koje mi izviruju samo glava i ramena, i ruka sa tankom kristalnom čašom crnog južnjačkog vina, uživam u opuštanju, pojedem koju kockicu tamne čokolade, uz zvuke muzike, ponekad je to rock, domaći funky, nekad južnoameričke balade, ili čak narodnjaci ali samo izvorni; «Ladarice» ili «Ezerki»…
Puno kasnije, u najdražoj bebi dol pidžami, onako bosa odskakućem prema svojoj postelji. Onda se uvučem u njenu mekoću i sigurnost, i ušuškam u perine sa svih strana, poželim biti maleno dijete, zaštićeno i nježno ljuljano u kolijevčici, bezbrižno i sneno…
To i postajem, i tonući spokojno u san šapćem si utješno :
«Stara moja, ti to zaslužuješ!»
- 12:36 -
Komentari (14) - Isprintaj - #
utorak, 05.09.2006.
ISPOVIJED
Crkva Mudre braće, nazovimo je tako, meni je najdraža, premda po mjestu stanovanja uopće ne spadam u njihovu župu. Nema veze. Volim slušati produhovljene propovijedi mladih (i starijih) im svećenika.
Osim onog sijedog koji prečesto drvi o politici. Da me to zanima, gledala bih i slušala unutarnje- i vanjskopolitičke emisije umjesto da dođem na misu (što sam mu i rekla).
U Božjem hramu očekujem slušati o čovječnosti (a ne o zvjerstvu), opraštanju, plemenitosti, snazi duha…(i to sam mu rekla).
S vremena na vrijeme nastojim otići na nedjeljnu misu, dva tri puta mjesečno; osjećam duhovnu potrebu za tim, taj sveti obred na mene djeluje smirujuće, dajući mi neko spokojstvo i unutarnju snagu, čak i onda kad baš i ne slušam svećenikove riječi, kad se ponašam «na jedno uho nutra, a na drugo van», a tada obično promatram vitraje velikih crkvenih prozora, kipove svetaca, freske… Djetinjasto? Ali pomaže: (Probajte, ako mi ne vjerujete!)
Ponekad odem na ispovijed; pred Uskrs i Božić skoro uvijek, i kad god osjetim potrebu… Sve je dobro dok u ispovjedaonici, s druge strane rešetkastog paravana nije župnik. Velečasni Pelin.
Pred jedan Uskrs odlučila sam se, kao i obično ispovijedati, i naravno, kao i svake godine u to doba, pred ispovjedaonicama su čekale repine grešnih duša poput mene. Na svoje veliko veselje, u onoj gužvi opazila sam jednu ispovjedaonicu pred kojom su bile samo dvije osobe. Odlučim biti treća, radujući se da ću se prije stići spakirati jer sam sutradan planirala otputovati. Nije mi ni na pamet palo pogledati pločicu s imenom svećenika koji unutra ispovijeda. No, od tada to redovito činim.
I tako, dođem je na red brzo. Čim sam ušla, strava, shvatim da je unutra glavom župnik, za kojeg se znalo da je strašno strog u ovom poslu. Ponadah se da me neće prepoznati po glasu. (Teško, jer ne jednom sam mu rekla što mislim o političkim agitacijama unutar propovijedi!)
Što ću, kud ću, ispovijedit ću se, pa kud puklo… Pričam ja njemu kako sam ogovarala, kako sam nešto (doduše etički, ali ipak) slagala, bila grozna prema mami, i, jao, odrekla se u korizmi čokolade pa onda dva dana prije kraja ipak smušeno pojela bajaderu, a i tjelesno sam griješila… (Nekako se trudim u ispovijedi ići od lakšeg grijeha k težem, ali ćorav je to posao, grijesi su grijesi, ne?)
E, tu se velečasni Pelin oglasi gromko poput anđela osvetnika s plamenim mačem: «Tako, dakle, tjelesno ste griješili… Ma kakva čokolada, kakva korizma! Sramite se, vi ste samohrana majka, vaš muž je mrtav, ponašajte se dolično, kakvi tjelesni grijesi, kakav blud..!»
Joj, ne, gdje sam završila, nikad još nijedan svećenik nije bio ovakav, pa ovaj nije normalan… «Pa, znate, moje zdravlje, hormoni, liječnici vele, ovaj…» petljam, pokušavajući
mu reći da su mi liječnici rekli da je seksualni život neophodan za moje zdravlje.
«Ne, ja liječnicima ništa ne vjerujem. Lažu! Što vi mislite, da smo mi koji cijeli život živimo u celibatu nenormalni, ha?» grmio je župnik Pelin, i bila sam gotovo sigurna da ga čuje dobar dio vjernika vani, oko ispovjedaonice, pa i dalje…
Nevješto se branim, ipak sam živjela u braku, a kod njih, svećenika, celibat je od početka do kraja, drugo je to, i ja im se divim, ali…
«Udajte se onda, tko vam brani, niste ovca!» Sad mi se još i ruga, izgleda, e što je previše, previše je. Odlučim mu reći što ga ide, ovaj gore će sigurno razumjeti, MORA razumjeti.
«Varate se, velečasni, ja jesam ovca, i to jedna od većih ovdje, na ovoj misi.» Tišina.
«Vidite, pred svim ostalim ispovjedaonicama danas je ogromna gužva, samo pred ovom vašom – nikoga. Jedino dvoje naivaca, i ja treća, ovca najveća. Sad znam i zašto nas je malo. Jer vi ovdje najbolje – perete! Znam da tako treba biti, ali može li malo nježnije?»
Tišina ko u grobu. A onda, sve po protokolu, on zatraži moje pokajanje, izmoli oprost, daje mi odrješenje, i – vrlo malu pokoru – samo jedan očenaš. Ne mogu vjerovati…
(Hura! Stići ću se i pričestiti… I spakirati još večeras.)
* * *
Po povratku s ljetovanja, čula sam da velečasni Pelin više nije župnik Mudre braće.Prešao je u Vojni ordinarijat (Baš zgodno!) Osjećam da će se on tamo odlično snaći.
Sad je u mojoj omiljenoj crkvi župnik velečasni Vrabec. (Još zgodnije!)
Više nemam ništa za reći na ovu temu, osim možda : Grijesi naši svagdašnji, vrabec vas odnesel!
- 23:33 -
