Jeste li ikada zamijetili kako muškarci paze da njihove geste i mimika budu potpuno "muške", kao da potajno misle da bi netko mogao posumnjati u njihovu muškost?
Jedan se moj frend, naprimjer, kada ga mama zove javlja glasićem odgovarajućim plahom desetogodišnjaku koji ni mrava ne bi zgazio. Ali, ako slučajno zove neka druga osoba ženskog roda(bilo cura, kolegica s faksa ili čak medicinska sestra iz ordinacije njegova liječnika koja zove da bi potvrdila pregled), taj glas postaje nekako "muškiji" nego inače( "da, ja sam taj kojeg trebate"), nekako više nije siguran u svoje
(inače nepostojeće) planove( "pa ne znam, morao bih otkazati kavu s /umetne ime relativno poznatog pripadnika jet-seta/, ali s obzirom da si mi ti važnija, nekako ću se snaći"), niti s kim je bio prošle večeri (" pa s onim prijateljem Markom, to jest ne, ne s Hrvojem, ili možda..da da s Hrvojem..."). E, pa s obzirom na činjenicu da su muškarci veoma komplicirana bića, što seže iz prethistorije, moraju u svakom trenutku biti spremni očarati moguću družicu( da, čak i onu s kojom ni mrtvi ne bi ništa imali), i uz to se još truditi biti bolji od konkurencije, pa tko bi se, ljudi moji, uz dva tako komplicirana zadatka sjetio još i neke od ovih stvari: spustiti dasku nakon upotrebe wc-a, upotrijebiti pribor za jelo za stolom, ili se istuširati kad nakon treninga trčiš na spoj. Vjerujte mi, one koje su pronašle muškarca koji radi barem jednu od ovih veoma zamornih i uopće nepotrebnih aktivnosti, mogu se smatrati sretnom.
P.S. Ali neke je čak i moguće preodgojiti, jer ako je muškarac glava kuće, obitelji, wc-a, ili već po prilici, žena je vrat koji tu glavu može okrenuti onamo kamo ona želi!
Post je objavljen 09.09.2006. u 18:40 sati.