opis bljoga...
ovde ću ja olakšavati svoju grešnu štrumfastu dushu...
hm... ja?
jedno pomalo komplicirano biće koje ima neodoljive porive za čokoladom i alkoholom. sve ostalo je manje važno!
Now I've realized
I fight with a truth against your lies
Illusion and confusion make mystery
But I write the history
See, many were called but I was chosen
To melt you down and leave you frozen, yeah.
Now I've realized
I fight with a truth against your lies
Illusion and confusion make mystery
But I write the history
See, many were called but I was chosen
To melt you down and leave you frozen, yeah.
Traži me po zvijezdama
Kad ti odem ja,
Kad se svijetla pogase
Kad ti druga zapjeva
Pravi se da ne čuješ
Kad ti odem ja
Kad se spuste zavjese
Kad nemiri dođu
Budi hrabar ne daj se
Traži me po zvijezdama
Hodnicima nebeskim
Traži me u pjesmama
Netko će ih pjevati
Traži me u snovima
Onim čistim dječijim
Samo nemoj poć u raj
Tamo me ne čekaj..
hrabra kao prije
Riječ po riječ
Stigli smo do šutnje
U tišini leć
Postalo je
najlakše od sveg
Noć po noć
Zaklinje se jutro
Da će sutra doć
Čisto, umiveno, nedužno
Nisam više hrabra kao prije
Ljubim te u obraze
Dok me tvoje
usne zaobilaze
Nisam više
pametna ko prije
Oči tvoje duboke
Sada šute, i ne smiju se
Tako ljubav prestaje
Kap po kap
Gledam kako curi
iz tvog pogleda
Sreća nekoć
nepobjediva
Dah po dah
Udišemo miris
zadnjeg poljupca
I prestajemo biti ti i ja...
za ljubav hvala ti
Nestvarno je znam,
ponovno smo sami
Tiho kao san
dišemo u tami
I svaki pogled tvoj
daje mi nadu da si moj
Ako ne zauvijek, bar za tren
Ne gledaj me,
tvoje oči bole me
U njima tuge usnule bude se
Ti
Za ljubav hvala ti
Kad bi znali svi voljeti ko' mi
Znam da ne, ne bi prestali
I zato vrati se,
svojom zovi me
Znam da ne mogu to svi
Al' možeš ti
Nestvarno je znam,
u tami jutro budi se
Da pođem bilo gdje
miris tebe ostaje...
cool
...It's hard to remember
how it felt before
Now I found the
love of my life...
Passes things
get more comfortable
Everything is going right
And after all the obstacles
It's good to see you
now with someone else
And it's such a miracle
that you and me
are still good friends
After all that we've
been through
I know we're cool...
We used to think
it was impossible
Now you call me
by my new last name
Memories seem
like so long ago
Time always kills the pain
Remember Harbor Boulevard
The dreaming days
where the mess was made
Look how all the kids
have grown
We have changed
but we're still the same
After all that we've
been through
I know we're cool
And I'll be happy for you
If you can be happy for me
Circles and triangles,
and now we're hangin' out
with your new girlfriend
So far from where we've been
I know we're cool
believe
...No matter how hard I try
You keep pushing me aside
And I can't break through
There's no talking to you
It's so sad that
you're leaving
It takes time
to believe it
But after all is
said and done
You're gonna be
the lonely one, oh
Do you believe in
life after love?
I can feel something
inside me say
I really don't think
you're strong enough, no
Do you believe in
life after love?
I can feel something
inside me say
I really don't think
you're strong enough, no
What am I supposed to do
Sit around and wait for you
Well I can't do that
And there's no turning back
I need time to move on
I need love to feel strong
'Cause I've got time to
think it through
And maybe I'm
too good for you, oh
Do you believe in
life after love?
I can feel something
inside me say
I really don't think
you're strong enough, no
Do you believe in
life after love?
I can feel something
inside me say
I really don't think
you're strong enough, no
Well I know that
I'll get through this
'Cause I know that I am strong
I don't need you anymore
I don't need you anymore
I don't need you anymore
No, I don't need you anymore...
...tu noć kad si se udavala
nitko ne zna zašto si plakala
da li radi tamjana
ili starih uspomena...
...tu noć kad si se udavala
mene pijanog su odnijeli
moji prijatelji, vjerni psi
do jutra me tješili
da ima milijon takvih
kao što si ti
i da ću te preboljeti...
kurve
...stvari se polako vraćaju na mjesto
Ovako nešto se ne događa često
Premda, priznajem
ponekad pretjeram i
nekud otplovim sam...
I tad slike izbljede sve
i tad zatvaram se u sebe
i tad nisi mi potrebna ...
Kazaljke i dalje krugove crtaju
umjesto zvijezda kišne kapi na grad padaju ...
prazno mjesto u mom krevetu
sjeća da bila si tu...
Tko zna kuda si otišla
Tko zna zbog čega se ne vraćaš
Tko zna... sve piše u zvjezdama...
još jučer poljupcima mi smo se borili
i dodirom smo jedno drugom tajne otkrivali
što se dogodilo
gdje je ta kap što je prelila čašu
što te natjerala da odneseš sve što sam volio
a tebe sam volio
Sve što sam sanjao, a tebe sam sanjao...
ma zar sam pogriješio što sam se smijao
kad su mi govorili da sve su žene kurve...
kad bi zauvijek zaspao ovaj grad
kao u bajci prekriven trnjem i travama...
sve dok se ti ne vratš,
a vratit ćeš se znam
I sve dok tvoja ruka ne dotakne moj vrat...
Dok me ne zagrliš,
dok me ne poljubiš,
dok me ne zagrije tvoj dah...
ako nekoga zanima kako je nastala kultura štrumfova...
Riječ po riječ
Stigli smo do šutnje
U tišini leć
Postalo je
najlakše od sveg
Noć po noć
Zaklinje se jutro
Da će sutra doć
Čisto, umiveno, nedužno
Nisam više hrabra kao prije
Ljubim te u obraze
Dok me tvoje
usne zaobilaze
Nisam više
pametna ko prije
Oči tvoje duboke
Sada šute, i ne smiju se
Tako ljubav prestaje
Kap po kap
Gledam kako curi
iz tvog pogleda
Sreća nekoć
nepobjediva
Dah po dah
Udišemo miris
zadnjeg poljupca
I prestajemo biti ti i ja...
za ljubav hvala ti
Nestvarno je znam,
ponovno smo sami
Tiho kao san
dišemo u tami
I svaki pogled tvoj
daje mi nadu da si moj
Ako ne zauvijek, bar za tren
Ne gledaj me,
tvoje oči bole me
U njima tuge usnule bude se
Ti
Za ljubav hvala ti
Kad bi znali svi voljeti ko' mi
Znam da ne, ne bi prestali
I zato vrati se,
svojom zovi me
Znam da ne mogu to svi
Al' možeš ti
Nestvarno je znam,
u tami jutro budi se
Da pođem bilo gdje
miris tebe ostaje...
cool
...It's hard to remember
how it felt before
Now I found the
love of my life...
Passes things
get more comfortable
Everything is going right
And after all the obstacles
It's good to see you
now with someone else
And it's such a miracle
that you and me
are still good friends
After all that we've
been through
I know we're cool...
We used to think
it was impossible
Now you call me
by my new last name
Memories seem
like so long ago
Time always kills the pain
Remember Harbor Boulevard
The dreaming days
where the mess was made
Look how all the kids
have grown
We have changed
but we're still the same
After all that we've
been through
I know we're cool
And I'll be happy for you
If you can be happy for me
Circles and triangles,
and now we're hangin' out
with your new girlfriend
So far from where we've been
I know we're cool
believe
...No matter how hard I try
You keep pushing me aside
And I can't break through
There's no talking to you
It's so sad that
you're leaving
It takes time
to believe it
But after all is
said and done
You're gonna be
the lonely one, oh
Do you believe in
life after love?
I can feel something
inside me say
I really don't think
you're strong enough, no
Do you believe in
life after love?
I can feel something
inside me say
I really don't think
you're strong enough, no
What am I supposed to do
Sit around and wait for you
Well I can't do that
And there's no turning back
I need time to move on
I need love to feel strong
'Cause I've got time to
think it through
And maybe I'm
too good for you, oh
Do you believe in
life after love?
I can feel something
inside me say
I really don't think
you're strong enough, no
Do you believe in
life after love?
I can feel something
inside me say
I really don't think
you're strong enough, no
Well I know that
I'll get through this
'Cause I know that I am strong
I don't need you anymore
I don't need you anymore
I don't need you anymore
No, I don't need you anymore...
...tu noć kad si se udavala
nitko ne zna zašto si plakala
da li radi tamjana
ili starih uspomena...
...tu noć kad si se udavala
mene pijanog su odnijeli
moji prijatelji, vjerni psi
do jutra me tješili
da ima milijon takvih
kao što si ti
i da ću te preboljeti...
| adopt your own virtual pet! |
kurve
...stvari se polako vraćaju na mjesto
Ovako nešto se ne događa često
Premda, priznajem
ponekad pretjeram i
nekud otplovim sam...
I tad slike izbljede sve
i tad zatvaram se u sebe
i tad nisi mi potrebna ...
Kazaljke i dalje krugove crtaju
umjesto zvijezda kišne kapi na grad padaju ...
prazno mjesto u mom krevetu
sjeća da bila si tu...
Tko zna kuda si otišla
Tko zna zbog čega se ne vraćaš
Tko zna... sve piše u zvjezdama...
još jučer poljupcima mi smo se borili
i dodirom smo jedno drugom tajne otkrivali
što se dogodilo
gdje je ta kap što je prelila čašu
što te natjerala da odneseš sve što sam volio
a tebe sam volio
Sve što sam sanjao, a tebe sam sanjao...
ma zar sam pogriješio što sam se smijao
kad su mi govorili da sve su žene kurve...
kad bi zauvijek zaspao ovaj grad
kao u bajci prekriven trnjem i travama...
sve dok se ti ne vratš,
a vratit ćeš se znam
I sve dok tvoja ruka ne dotakne moj vrat...
Dok me ne zagrliš,
dok me ne poljubiš,
dok me ne zagrije tvoj dah...
ako nekoga zanima kako je nastala kultura štrumfova...
24.11.2006., petak
a smile
užurbanim korakom izašla je iz kuće, ne obraćajući pozornost na okolinu. nastavila je hodati u dobro poznatom smjeru i nevoljko prebirala po mislima... odjednom, kao da ju je nešto probudilo, stala je i širom otvorenih očiju gledala oko sebe. i vidjela je.
da, samo tako. odjednom postala je svjesna... iznenađena i zadovoljna, krenula je dalje sa malenim, ali važnim smješkom na licu.
ususret njoj išao je jedan dječak.
vjetar je zapuhao jače...
kada se približila dovoljno blizu, vidjela je da dječak plače. tiho, gotovo neprimjetno...
suze su mu se nakupljale u očima, a obrazi postajali sve crveniji.
nasmiješila mu se u nadi da će mu barem na trenutak skrenuti misli s onoga što ga je učinilo tužnim.
radoznalo ju je pogledao i onda rukavom od jakne obrisao suze.
prošao je kraj nje gledajući u pod.
nadala se da će se okrenuti i pogledati je ponovo, pa je i ona to učinila.
pogodila je. bio je zamišljen, ali nije više plakao.
pa... i to je nešto, pomislila je i sjetila se kako joj je majka uvijek govorila da ništa ne može uljepšati dan tako kao osmijeh.
zato ga je i zadržala na licu... a možda će i sutra, tko zna.
18.11.2006., subota
if you think nothing can make you speechless... look at this...
12.11.2006., nedjelja
surprises of the night
naglo otvoram oči i dižem se iz ležećeg položaja. ne mogu se skoncentrirati dovoljno da se sjetim gdje sam. mrak je, pa teško razabirem likove u sobi. odjednom, primjetim kako me neka spodoba gleda s druge strane zida. iznenada protrnem, ali onda shvatim da su te oči jako slične očima koje dobro znam.
namrštim se u nadi da će mi to pomoći izoštriti sliku. sada jasno vidim... zacrnjene oči, raščupana kosa... glupo ogledalo. nakon priglupog hihotanja, pokušam duboko udahnuti ne bi li nadoknadila izgubljene molekule kisika. pripremim se i krenem... ali nejde. boli me. ne mogu disati. hvata me panika, počnem kašljati i naginjati se naprijed. nakon nekoliko trenutaka uzaludnog pokušavanja uspostavljanja normalnog disanja, odustanem i ponovo legnem. zaklopim oči. malo si popravim kosu i rukavom obrišem ostatke ruža. sad je u redu. mislim, ako je to-to, onda da barem na nešto ličim kad me pronađu ujutro. dobro, i da vrag ne problijedi kad me vidi na vratima. ipak, on je velika zvjerka. moram pripaziti kako ću izgledati, prvi dojam je najbitniji.
... čekam. u međuvrmenu odlučim promijeniti pozu i skinuti majicu. uvijek sam mislila kako je veliko umijeće izgledati svježe i sexy i nakon što umreš. pogotovo kad dođu oni zgodni momci iz csi-a i počnu te pipkati. ... još uvijek ništa. hm... možda me se ipak dragi allah nije odrekao... ... o, hvala ti dragi, znala sam da ću još neko vrijeme pohoditi grešnu zemlju. barem dok ne kupim one jebene crne štikle koje sam vidjela prošli tjedan u izlogu. zadovoljna, krećem u potragu za savršenim položajem kako bi mogla bezbrižno nastaviti spavati. ipak, još je noć...
na desni bok... ne, rebra me bole na toj strani. na leđa... ne, onda ću cijelo vrijeme gledati u plafon, kad ću onda zaspati? potrbuške... nema šanse, i ovako imam problema sa dovodom zraka. na lijevi bok... aah, to je to. namjestim se i uživam u prostranosti kreveta... ispružim desnu ruku preko kreveta... i... osjetim nešto. nešto sam napipala. ... to je... ruka.
02.11.2006., četvrtak
what do you do?
kako je teško priznati sebi neke stvari...
dosada si prošao mnogo toga... i iz svake situacije izvukao nekakvu pouku... i kad se dogodi nešto što bi moglo uzrdmati sve tvoje principe, počneš se bojati... kakve bi mogle biti posljedice. u biti, u glavi si već odvrtio do kraja dva moguća završetka, i očekuješ da se ostvari jedan od njih. ali da se to dogodi moraš skupiti hrabrosti i usuditi se. naravno, stvar je u tome da nisi sam. postoji ona druga strana. zbog koje to i radiš. ali... braniš se svojim davno smišljenim zaključcima i koristiš ih kao izliku da ipak ne napraviš ništa. da čučneš u hladni kut sobe, obgrliš rukama koljena i zatvoriš oči. i da čekaš kada će te nešto uzdrmati toliko da više nećeš imati vremena oklijevati.
jesi li kukavica? možda. ovisi, kako gledaš. ali što je bolje? biti pobjednička kukavica ili hrabri gubitnik?
kada bi barem znao...
čudno je kad osjetiš kako se cigle zida kojeg si podigao počinju lomiti. osjećaš se kao da si prvi put nakon godinu dana života u nekom podrumu ugledao svijetlo. isprva ti sunčane zrake prže oči i instinkitvno se odmakneš. ali nakon par treptaja, kad se malo privikneš, poželiš ponovno osjetiti toplinu na licu...
ta vječna mogućnost izbora... kako to čovjeku zagorča život! bilo bi najbolje da te netko primi za ramena, protrese, pogleda te u oči i kaže ti što da napraviš. onda ako i ne ispadne dobro, možeš uvijek okriviti njega... poznati put lakšeg otpora...
... ali sve je na tebi. ti moraš sam sebe pogledati u oči i reći si -bit će tako-. a onda prijeći s riječi na djela. a to je, definitivno, priča za sebe.
