Marketing
what do you do?
kako je teško priznati sebi neke stvari...
dosada si prošao mnogo toga... i iz svake situacije izvukao nekakvu pouku... i kad se dogodi nešto što bi moglo uzrdmati sve tvoje principe, počneš se bojati... kakve bi mogle biti posljedice. u biti, u glavi si već odvrtio do kraja dva moguća završetka, i očekuješ da se ostvari jedan od njih. ali da se to dogodi moraš skupiti hrabrosti i usuditi se. naravno, stvar je u tome da nisi sam. postoji ona druga strana. zbog koje to i radiš. ali... braniš se svojim davno smišljenim zaključcima i koristiš ih kao izliku da ipak ne napraviš ništa. da čučneš u hladni kut sobe, obgrliš rukama koljena i zatvoriš oči. i da čekaš kada će te nešto uzdrmati toliko da više nećeš imati vremena oklijevati.
jesi li kukavica? možda. ovisi, kako gledaš. ali što je bolje? biti pobjednička kukavica ili hrabri gubitnik?
kada bi barem znao...
čudno je kad osjetiš kako se cigle zida kojeg si podigao počinju lomiti. osjećaš se kao da si prvi put nakon godinu dana života u nekom podrumu ugledao svijetlo. isprva ti sunčane zrake prže oči i instinkitvno se odmakneš. ali nakon par treptaja, kad se malo privikneš, poželiš ponovno osjetiti toplinu na licu...
ta vječna mogućnost izbora... kako to čovjeku zagorča život! bilo bi najbolje da te netko primi za ramena, protrese, pogleda te u oči i kaže ti što da napraviš. onda ako i ne ispadne dobro, možeš uvijek okriviti njega... poznati put lakšeg otpora...
... ali sve je na tebi. ti moraš sam sebe pogledati u oči i reći si -bit će tako-. a onda prijeći s riječi na djela. a to je, definitivno, priča za sebe.
Post je objavljen 02.11.2006. u 23:45 sati.