Marketing
a smile
užurbanim korakom izašla je iz kuće, ne obraćajući pozornost na okolinu. nastavila je hodati u dobro poznatom smjeru i nevoljko prebirala po mislima... odjednom, kao da ju je nešto probudilo, stala je i širom otvorenih očiju gledala oko sebe. i vidjela je.
da, samo tako. odjednom postala je svjesna... iznenađena i zadovoljna, krenula je dalje sa malenim, ali važnim smješkom na licu.
ususret njoj išao je jedan dječak.
vjetar je zapuhao jače...
kada se približila dovoljno blizu, vidjela je da dječak plače. tiho, gotovo neprimjetno...
suze su mu se nakupljale u očima, a obrazi postajali sve crveniji.
nasmiješila mu se u nadi da će mu barem na trenutak skrenuti misli s onoga što ga je učinilo tužnim.
radoznalo ju je pogledao i onda rukavom od jakne obrisao suze.
prošao je kraj nje gledajući u pod.
nadala se da će se okrenuti i pogledati je ponovo, pa je i ona to učinila.
pogodila je. bio je zamišljen, ali nije više plakao.
pa... i to je nešto, pomislila je i sjetila se kako joj je majka uvijek govorila da ništa ne može uljepšati dan tako kao osmijeh.
zato ga je i zadržala na licu... a možda će i sutra, tko zna.
Post je objavljen 24.11.2006. u 16:29 sati.