Na putu za Rajski Grad

Sjećaš li se dana kad si zadivljeno gledao dugu ne razmišljajući o svjetlosti koja se lomi kroz kapljice?
Sjećaš li se promatranja zvijezda bez razmišljanja o galaksijama i zviježđima?
Sjećaš li se građenja kula od pijeska na moru bez razmišljanja o ozonskim rupama i raku kože?
Sjećaš li se gacanja po lokvama na kiši ne mareći za blato, prehladu, smočene čizme i mokru kosu?
Sjećaš li se promatranja oblaka dok ti pojmovi citostratus i kumulonimbus ama baš ništa nisu značili?
Sjećaš li se divljenja rumenilu neba pri zalasku, a da nisi ni pomišljao da se to događa zbog prašine u zraku?
Sjećaš li se one djevojčice iz ulice koja te uvijek nekako čudno gledala, a ti nisi nikad imao pojma zašto?
Sjećaš li se svog prvog poljupca koji je bio tako nevin i čist da se još uvijek smješiš pri pomisli na njega?
Sjećaš li se svakodnevnih igara na ulici i toga da nikad nisi kasnio jer nisi imao sat niti znao na njega?
Sjećaš li se ljeta i kupanja u moru kad nisi razmišljao o svim otopljenim solima ni izlazima kanalizacije?
Sjećaš li se radosti otvaranja božićnih i rođendanskih poklona kada ti nije bilo važno koliko je plaćen?
Sjećaš li se promatranja jesenjih boja i čarolije koja bi ih sve pretvorila iz zelenila u crveno, žuto i smeđe?
Sjećaš li se šuškanja hrpa lišća pod tvojim nogama na putu do škole u rano jutro i zastajkivanja jer ti se nikud nije žurilo?
Sjećaš li se svakodnevnog hodanja do i iz škole sa gomilom prijatelja kad nisi ni pomišljao da ćeš jednog dana voziti baš kao i tata, a možda i doživjeti prometnu nesreću?
Sjećaš li se šara na podu crkve koje su nastajale prolazeći kroz vitraje, dok si upijao svaku riječ onog čovjeka u haljini i nisi razmišljao o tome kolika mu je plaća i misli li on to stvarno?


Dal' da još nabrajam?


EDIT::: Sad lipo kad ste se sitili kako je to bilo i ako vam se sviđa... izađite vani, duboko udahnite i napravite neke od tih stvari jer stvarno nema života od sjećanja...