srijeda, 22.11.2006.

Highway to hell/Stairway to heaven

Poznajem jednu djevojku... Vidim je svaki dan... Vidim njene suzne oči i tugu koju krije u sebi... Bol koju skriva od lica svijeta... Prestrašena ko ranjena srna koja trči sve dalje i dalje u nepoznatom smjeru, osvrčući se neprestano u strahu da je lovci ne sustignu, a nadajući se naići na nekog tko će joj ponuditi utočište kraj toplog ognjišta, njegovati je, zaliječiti njene rane - i voljeti je...
Trči već dugo... Traži... Nada se... Al u šumi nema nikoga, samo se pucnji čuju... Užareno olovo probija njenu nježnu kožu, već joj je svo krzno obliveno krvlju... Po dubokom snijegu gazi, a na toj netaknutoj djevičanskoj bjelini ostaju rumene kaplje krvi...

Na njenim usnama nema više osmjeha, a u oku radosnih bljeskova... Prazno.. Sve je prazno... I duša joj, i srce, i oči...
Veseli žamor ne dopire do nje. Osjeća se ko Tantal i Sizif odjednom, a da njihove grijehe nije počinila...

18:39 | Komentari (29) | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.