Šetnjica
18.02.2006., subota
Povratak?
|
Konačno sam stigao u Hrvatsku, u Zagreb. Čini se kako je putovanjima, barem privremeno i barem onim prekomorskim, došao kraj. Privremeno, naravno. Nakon tjedna provedenog u Kolnu i beuspješnog traganja za zimskom i proljetnom odjećom, shvatio sam da se ova bezuspješnost zasniva na jednako tako bezuspješnom dovođenju koncentracije i svijesti ovdje, u Europu. Da, hladnu Europu koja, srećom, ipak polako zatopljava... Svijest je još pretežno zaokupljena Afrikom, moj mentalni sklop jednostavno još nije spreman "krenuti na put i prebaciti se na sjever", iako se tijelo skoro već dva tjedna "šeta" uzduž i poprijeko Starog kontinenta. Mislio sam da pretjerujem, no jednostavno nisam (bio) spreman na tako nagli odlazak. Jer obično, kada se radi o odmoru, onda već 2 mjeseca unaprijed znam kada imam odmor i sav se postupno koncentriram u tom smjeru, spajam se sa ljudima i događajima tamo gdje ću ići i onda dođem manje - više spreman, samo je pitanje fizičkog umora. No sada sam bio sasvim siguran da ostajem u Africi i da ću tamo sređivati tekuće zdravstvene probleme, ali ipak se desilo suprotno. Svoj rečenoj "zbunjenosti" zdušno pridonosi i činjenica da je "posjeta" izazvala puno dublje i trajnije posljedice u mom ponašanju i psihi nego što sam očekivao, tako da se i tamo odvija potraga za "novim identitetom" ili "novim položajem". Iz njemačko - švicarske perspektive mi se uopće nije vraćalo na Balkan, baš mi je godila ta konciznost, sređenost i čistoća nakon mjeseci okruženih smećem i prašinom. Eto, sad sam tu, ne bunim se, još uvijek mi je jako čudno kada prolazim kroz gužvu da ljudi govore hrvatskim jezikom... |
- 20:23 - Stvarno? (1) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Što je ovo?
Radim u zabitim dijelovima svijeta. Ne dajem odgovore za koga radim jer mi ne dozvoljava poslodavac. Ovaj blog bi trebao zamijeniti beskonačne mailove prijateljima sa objašnjenjima kako si i što radiš tamo, svakome pojedinačno. I, treba poslužiti meni osobno, da se konačno naučim pisati jasno i glasno :-)) "Bez bahornic i liečnika Tu mi narav zdravlje goji Izvarsniega ni'e bo lieka Neg u miru kad duh stoji... Samoćo u svem blažena si, I blaženstvo ti sama si." Jerolim Kavanjin 1640 - 1714 |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||