Šetnjica
11.02.2006., subota
Šviiiicerland!!!
|
Eh, nikako da se otkačim od ove Švicarske. Sletjeli smo u utorak ujutro u Ženevu nakon cjelonoćnog leta i doživjeli temperaturni šok. Naime, u ponedjeljak prilikom poletanja iz našeg sela izmjerili smo vrlo pouzdanim instrumentima temperaturu od 63 stupnja Celzijusa na suncu! A pošto smo stajali na suncu, to je vrlo relevantan podatak. :-)) Svega 10 sekundi nakon izlaska iz aviona, koža na nogama, koje su jedini dio tijela koji nije potpuno prekriven jer je u papučama, počinje toliko biti vruća da jednostavno moraš odmah otrčati pod avionsko krilo kako bi se zaštitio od sunca. Znači, oko 2 popodne je bilo 63 stupnja, a u Ženevi, negdje 18 sati kasnije je bilo vrlo ugodnih (tako su nam rekli) minus jedan! I ajde sad ti budi normalan. I onda još uz to kada sam došao u hotel, soba mi još nije bila spremna pa sam morao šetati na toj zimi još nekih 6 sati. Srećom sam uspio organizirati toplu jaknu, tako da nije bilo toliko loše. A još je bio bolji poslijednji izlazak te večeri sa mojom sada već bivšom šeficom, tom izuzetnom i posebnom ženom. Ako je ikada bilo vrijeme za klišeje, to je onda upravo sada: "ona zauzima sasvim posebno mjesto u mom sjećanju, to je nešto što neću uskoro zaboraviti..." Ovo je istina. U srijedu sam doznao svoju profesionalnu sudbinu za idućih par mjeseci i mogu reći da mi je prilično drago što se sve ovo dogodilo jer ću imati toliko dugo željenih i sanjanih par mjeseci samo za sebe, a da pri tome ne gubim posao. I navečer sam krenuo za Njemačku, kao "idem ja sad tamo". I onda na kraju ipak spavam svaku večer u Njemačkoj, ali sam tijekom čitavog dana u Švicarskoj. Sukladno svim tim prekograničnim putovanjima, izgleda da mi je netko istetovirao na čelo "KRIMINALAC" ili "DILER", jer me policija tako rado i baš svakom prilikom zaustavlja i ispituje. Sve je počelo u Ženevi kad sam pokušavao naći kuću mog bivšeg šefa iz Skopja i njuškao po noći u malim uličicama ispred privatnih kuća pokušavajući se sjetiti gdje je on. Odjednom se iza mene pojavio policijski auto i naravno... uslijedilo je 20-minutno ispitivanje i provjera. Srećom ih je netko pozvao na intervenciju pa su me pustili. Slijedećih dana na relaciji Njemačka - Švicarska doslovno me svaki put zaustavalju i provjeravaju, pa tako i jutros, kada sam s posuđenim autom krenuo u posjetu mom učitelju u Švicarske Alpe. Ipak smo sretno stigli, iako nam je trebalo duplo vremena jer baš i ne znamo put. Dan je prekrasan i sunčan, nalazimo se na tisuću metara visine, malo smo ipak u magli, ali mjesto je savršeno, idilično. Sretan sam što sam tu nakon dugo dugo vremena, makar i na par sati, a i domaćini su sretni da me vide. Večeras se vraćam nazad opet u Njemačku, ali uz još jednu večernju posjetu u okolici Zuricha. Sutra se nadam ostati u Njemačkoj i konačno krenuti na sjever. No, nikad se ne zna. Ovdje je toliko lijepo da bih najradije ostao. Hmm.... |
- 15:26 - Stvarno? (3) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Što je ovo?
Radim u zabitim dijelovima svijeta. Ne dajem odgovore za koga radim jer mi ne dozvoljava poslodavac. Ovaj blog bi trebao zamijeniti beskonačne mailove prijateljima sa objašnjenjima kako si i što radiš tamo, svakome pojedinačno. I, treba poslužiti meni osobno, da se konačno naučim pisati jasno i glasno :-)) "Bez bahornic i liečnika Tu mi narav zdravlje goji Izvarsniega ni'e bo lieka Neg u miru kad duh stoji... Samoćo u svem blažena si, I blaženstvo ti sama si." Jerolim Kavanjin 1640 - 1714 |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||