Eeee, jutros mi je tek sinulo zašto sve nešto izbjegavam pisati, kao nešto nema volje, pa ništa se specijalno ne događa, pa ovo pa ono. Kad ono – strah. Iako mi je sve jasno kao dan što i kako u idućih par godina i dalje, ipak me uhvatio strah od novog, nepoznatog, napuštanja starih i sigurnih ljudi, mjesta i događaja. I tako me lijepo 'gospodin' drži u sebi već duže vrijeme, a ja se sve čudim što mi je. I naravno da me sad obuzela velika radost kada sam saznao konačno što je sve bilo zarobljeno oko mene i u meni. E sad više nije.
Krenimo redom, od poslijednjeg posta naovamo, u anti-blog redu.
Petak sam sasvim slučajno 'odradio' opet 8 sati u bivšem uredu, spremajući na hard disk nekih 100-tinjak DIVX filmova koje sam kupio za razbijanje dosade tamo negdje daleko. Cijena: prava sitnica, 2.5 kune po filmu, hehehe... Navečer sam otišao na Christmas party kojeg radimo u firmi svake godine i pobjegao sam nakon sat vremena: muzika je bila preglasna za moje bubnjiće koji su je bolno podnosili, dima je bilo na sve strane, a skoro jedina priča je bila ona o poslu. Ja sam sada na odmoru, a na odmoru me uopće ne zanimaju priče iz Angole '94 niti pak iz Rwande '95 itd. Vratio sam se doma na vrijeme da još malo pjevam nešto lijepo sa svojim ljudima.
Subota je bio dan, pak, mog oproštajnog partyja koji teče ovdje u slikama. Bilo je svega: od trancea, housea preko popa i rocka pa sve do ciganskih pjesama i meni jako dragih makedonskih narodnih kola.
|