Šetnjica
29.09.2004., srijeda
Opet počinje...
|
Ne znam radi kojih sam nebuloznih predviđanja mislio da se neće više ponavljati urnebes u kući kojeg smo imali do kada sam odlazio za Afriku. Naime, dugi niz mjeseci, možda čak i neprekinuto od prošlog ljeta, skoro svake večeri bi se sakupili u nečijoj sobi, onako spontano, slučajno, i pravili urnebesnu zajebanciju do sitnih sati. Kako bi odmicali sati ka dubini noći, tako smo postajali sve življi, istinitiji, sve raspoloženiji, sve ispunjeniji radošću, sve više i direktnije spojeni s izvorom života i inspiracijom. Rano dizanje na posao nije predstavljalo problem jer se duša hranila i obnavljala u toj atmosferi, iako bi nakon par uzastopnih takvih dana jednostavno pukli pa bi morali odspavati jedno popodne nakon posla. A onda - opet iznova... Samo, nažalost, smetali smo onim cimerima koji su pokušavali zaspati. Srećom, imali su dovoljno razumijevanja, a vjerujem da su se i oni telepatski hranili tom radošću i smijehom koji su se širili naokolo. E pa - sinoć je opet počelo... Trajalo je do 2 ujutro i bilo je svega: od bjesomučnog ponoćnog traženja bilo kakve švicarske čokolade po kući (pored mene, u posjeti nam je i jedna Švicarka pa smo "vižitali" i njenu garderobu :-))) i nevjrovatno smiješnih scena oko konzumacije istih, preko upadanja u sobe ostalih cimera da provjerimo da li uistinu spavaju pa sve do prepričavanja kojekakvih dogodovština s ovog ljeta. Naravno, bili smo u suzama od smijeha, ja sam se gušio u svom krevetu od kašlja koji me svaki put uhvati kada postane previše smiješno... Jutros sam zakanio na posao jer sam se uspavao, a usput me je i auto iznevjerio nasred ceste, na kiši, na skoro istoj udaljenosti kao od same kuće do posla. Circo Balcanico is open again, 0 - 24, 7 days a week. |
- 14:50 - Stvarno? (9) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Što je ovo?
Radim u zabitim dijelovima svijeta. Ne dajem odgovore za koga radim jer mi ne dozvoljava poslodavac. Ovaj blog bi trebao zamijeniti beskonačne mailove prijateljima sa objašnjenjima kako si i što radiš tamo, svakome pojedinačno. I, treba poslužiti meni osobno, da se konačno naučim pisati jasno i glasno :-)) "Bez bahornic i liečnika Tu mi narav zdravlje goji Izvarsniega ni'e bo lieka Neg u miru kad duh stoji... Samoćo u svem blažena si, I blaženstvo ti sama si." Jerolim Kavanjin 1640 - 1714 |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||