Šetnjica
10.09.2004., petak
Nacionalizam, zenevske zene i ostalo
|
Dakle, sto se desavalo poslijednjih par dana: U Nairobiju – nacionalizam. Hrvatski. Od citavog svijeta sakupljenog tamo, ja provedem vecer sa jednom zagrepcankom koja je zamalo produzila s autom u zid kada me vidjela na ulici. Znate kako je, negdje si in the middle of nowhere i najednom vidis n aulici dobro poznatu facu. Bilo je lijepo tjerati mozdane vijuge da upravljaju jezikom na hrvatski. Let iz Nairobija je bio vrlo vrlo ugodan, u novom Boeingu 767, sa osobnim ekranom, sa lijepom muzikom, ukusnim jelima itd. Iako smo kasnili u polijetanju 20 minuta, drustvo je uspjelo natjerati avion da sletimo 15 minuta prije predvidjenog. Znaci, usteda od 35 minuta. A africa kompanija. Nevjerovatno! Na letu sam odgledao Shrek 2, Starsky&Hutch i Big i bilo je zabavno. E sad dolazi smijesni dio: sve je davalo neku nadu da cemo se vidjeti preko prozorskog okna dok smo letjeli preko afrike. No, cim smo iznad Libije izasli na Sredozemlje, okrenu pilot ka Malti i Sardiniji i tu je nadi u nadletanje jadrana bio kraj. “Ovim putem zelim se ispricati stovanim kolegicama na dezinformaciji i sorry for any inconvenience, nadam se da niste izgorile na suncu itd.” Sletanje u Amsterdam, iako ranije od predvidjenog, bilo je ipak prekratko za Jogini da stigne jer je taj aerodrom monstruozno velik i nema sanse. Bilo je cudno gledati Eurpoljane opet... Na dolasku u Zenevu imao sam problema sa mijim izgovorom francuskog, pa nam je trebalo vermena da pogodimo s taksistom koji hotel trazim. U hotelu lijepo iznenadjenje – poruka od jedne lijepe londonske Izraelke da joj se javim cim stignem. Radili smo zajedno na Balkanu i razvio se lijep kontakt. Nismo se vidjeli vise od godine dana i bila je elika radost biti s njom opet. Sutradan na poslu sam vidio vrlo neuobicajeni spisak sastanaka na koje sam zakazan. Naime, uvijek imam sastanke sa vise manje istim ljudima. Sada su very big shots htjeli pricati direktno sa mnom. Bila je to dobra prilika i bilo je vrlo konstruktivno. Slusati hvale pogotovo. Ja ih zato ovim putem prenosim vama, jer ste vi dio tog dobrog sto je ucinjeno tamo. U pauzama za rucak i izmedju sastanaka odvijala se mala ljubomorna drama. Naravno da pretjerujem, ali ne previse. 4 cure su se htjele vidjeti samnom, a ja sam napravio princip “first came, first served”, sto se nije dopalo drugima. Na kraju, ipak sam se uspio vidjeti sa svima bar na par minuta, ali uz otvoreno negodovanje zasto sam odabrao druge, zasto moram sutra vec ici, zasto ne dodjem opet uskoro, pa mozda da one dodju ako sam u blizini itd. Itd. Ma ne znam, ovo je sve novo za mene... Dan poslije sam krenuo vlakom za Konstanz u Njemackoj i napravio pauzu u Zurichu da se vidm sa svojim “SMS andjelom”. Proveli smo lijepo popodne uz jezero, na savrseno lijepom danu. Navecer sam stigao u Njemacku, poslije krace provjere na granici :-). Iskreno, jos mi je sve novo i ne mogu se naviknuti, hladno mi je... ne znam, trebati ce vremena za prilagodjavanje. Ah da, jos nesto: asterix je dosao u ruke glavnoj urednici internog firmonog casopisa koji se distribuira po citavom svijetu i odusevljena je. Kada je cula da imam jos toga, pala je u nesvijest :-) Sad trazi da joj posaljem sve pa da moze objavljivati... |
- 12:07 - Stvarno? (4) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Što je ovo?
Radim u zabitim dijelovima svijeta. Ne dajem odgovore za koga radim jer mi ne dozvoljava poslodavac. Ovaj blog bi trebao zamijeniti beskonačne mailove prijateljima sa objašnjenjima kako si i što radiš tamo, svakome pojedinačno. I, treba poslužiti meni osobno, da se konačno naučim pisati jasno i glasno :-)) "Bez bahornic i liečnika Tu mi narav zdravlje goji Izvarsniega ni'e bo lieka Neg u miru kad duh stoji... Samoćo u svem blažena si, I blaženstvo ti sama si." Jerolim Kavanjin 1640 - 1714 |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||