svemir sf svemir

Vremenski putnici gledaju Matin život na Zemlji

Vanzemaljci , plavi i veseli Vin i Hen , povedoše Matu u obilazak njihove podzemne radionice na Mjesecu.
Vin otvori velika vrata hangara :
„Ovdje proizvodimo alate i robote za gradnju i opremanje podzemnih gradova”
Mato se je mogao nagledati svakakvih strojeva, alata i robota kako rade.
Hen reče:”Da mu poklonimo nešto ?” i namigne Vinu
„Može, evo poklonit ćemo ti Mato mač svemirskog kralja Artura” reće Vin,nešto naštima u svojoj maloj ručici,
i plavi patuljak uvali Mati u njegovu ručetinu mali srebrni đepni nožić.
„Što je to?” upita Mato
„Izgleda mali sklopivi đepni nožić, ali naštimao sam ga da ga samo Ti i Tvoji nasljednici možete rasklopiti. Ali pazi, taj nožić reže sve kao najveći i najoštriji mač. Reže sve vrste materijala kao putar. A poklonit ćemo ti i štit. „
I patuljak mu na ruku natakne ručni sat.
„Izgleda kao obični ručni sat, ali drago kamenje u njemu je u rezonanci i stvaraju tahionsko odbojno polje, kao zaštitu od svih vrsta napada, nevidljivih i vidljivih !”
„Vin, Mate nezna što je rezonanca tahiona, reci mu daje sat čaroban, i da štiti od svih nevolja” prekine Hen Vina u objašnjavanju.
„Dobro kažeš Hen, Mato eto, sat je čaroban”
Natrpali su Mati u đepove još svojih malih čarobnih spravica.
Mato je samo zijevao i kolutao očima od čuđenja.
Zatim su svi sjeli u svemirski brod te se malo provozali po sunčevom sistemu, obišavši Mars, Jupiter, Saturn, Uran, Neptun, Pluton, te vratiše Matu nazad na Zemlju.

Kako je dida Mato tada bio mlad momak, išao je često u drugo selo da se vidi sa bakom Ankom , koja je tada bila najljepša djevojka u Moslavini.
Međutim i drugi momci su htjeli lijepu Anku.
Došlo je do sukoba i deset visokih i jakih mladića okružiše Matu na seoskom putu.
Počeli su ga tući, ali Mato podigne ruku na kojoj je bio njegov ručni sat , i svi mladići popadaše po travi sa plavim masnicama na očima !
Tada se jedan opasni momak razjari i izvuče dugački nož.
Mato se sjeti da i on ima nož, te izvuče svoj mali đepni nožić. Momak se nasmije :
„Ha, ha, kakvi je to mali nožić , ne bi ni komarca porezo”
Mato zamahne, i momak padne u lokvi krvi. Ogromne porezotine se pojaviše skoro do srca.
Pošto su svi pobjegli, Mato mu stavi zavoje i odveze zlikovca doktoru u selo. Jedva je preživio, Mato ga je spasio.

Imao je dida Mato još spravica čarobnih u đepovima, kojima je radio čuda po selima.
Provaljivo je nevidljiv u najčuvanije podrume, gdje je bilo najbolje vino.
Dizao kola na krovove kuća, bacao iz svog malog đepa strašne bombe, na seoske nasilnike, lovio životinje po šumama slavonskim bolje od svih lovaca, i druga mnoga čudesa.

Ali Mato je nasljedio nemirni duh svoga oca Danijela, koji se je u Moslavinu doselio iz Like, iz Drežnik grada.
Nemirni i zaljubljeni mladi Mato se oženi Ankom i čim im se rodi prvo dijete Vinko, oni se presele u Zagreb.

Mato je ponio u Zagreb i svoje čarobne spravice i ljekovitu vinovu lozu.
Tu se Mato zaposli u tvornici gumba u Savskoj ulici. Mato je na poslu primjenio što je vidio u radionici na Mjesecu.
Vlasnik tvornice ga je obilato nagradio i unaprijedio u poslovođu, makar Mato nije imao nikakve škole.
Mato i Anka dobiše još dvoje lijepe djece, Henrika i Nevenku, tako da su ukupno imali troje djece, i malu kučicu u Trnjanskim strugama, pored Save, a vikendom su išli u društvo Ličana, gdje su pjevali u zboru.

Lijepo su živjeli, ali tada dođe 2. svjetski rat !