u pjesmama oni žive, kao vječni duhovi, u zastavama koje vijore ...
Svemir je tiha luka prepuna zvijezda.
Bestežinsko stanje, sve je tiho i mirno, a zvijezde svjetlucaju.
Ima više zvijezda u Svemiru nego zrnaca pijeska , na svim plažama svijeta.
Beskrajno pjenušavo more zvijezda!
Kroz tihi beskraj Svemira jurio je svemirski brod,
veselo svjetlucajući svojim motorima.
Pogladio sam čarobni zlatni lančić koji mi je poklonila Tonka.
Sjećam se, Tonka je rekla : "kad si u opasnosti, samo reci « Bože pomozi », i nevidljivi Božji oklop će se stvoriti, i zaštititi te od bolesti i nesreće."
Pogledao sam moje prijatelje, da vidim kako su.
Profesor Vajt Magic , mršavi sjedi starac, grof od Starmena, sa planete Starmen, zabrinuto se skupio u udobnoj fotelji svemirskog broda i nešto razmišljao.
Popi je sjedio do njega i tiho pjevao Atopijske pjesme :
" Mi smo tek mala travka
mi smo tek kapljica vode
mi smo tek titraj zvuka
ali je livada velika i lijepa
ali je rijeka moćna i tečna
ali je pjesma zapisana i vječna ..."
Preko tahoradija javio se kapetan Trejsi : "Prvo idemo na obilazak prednje linije obrane, Johnny pratite me "
"Dobro, pratimo vas"
Ubrzo smo sletjeli na jedan mjesec.
Duboko pod zemljom bila je smještena vojna baza.
Prolazili smo podzemnim hodnicima.
Kapetan Trejsi nas je upoznao sa zapovjednikom baze pukovnikom Badom.
Predstavio nas je kao inspekciju kralja Artura.
Pukovnik Bad je bio nizak i debeo gledao nas je svojim strogim očima, i progovorio strogim glasom :
"Inspekcija ? Ha ? " nakašlje se i nastavi vojničkim glasom :
" U mojoj vojnoj bazi sve je u redu. Moja plaća je 5 000 galaktičkih kredita, među najvećim u galaksiji.
Svaki drugi dan skočim doma svojoj obitelji na dva dana. Imam svoj apartman u bazi, 3D TV, bazen, vojska me sluša, dobijam svaki mjesec promaknuće u veći čin. U bazi vlada savršena čistoća ! Prema tome, ovdje je sve u redu !"
Kapetan Trejsi nas pogleda i reče : "Jeste li čuli ? To je pravi zapovjednik ! Ova baza je u redu, možemo dalje na druge planete. "
"Ne tako brzo Trejsi," rekoh "Malo ćemo prošetati po bazi i popričati sa vojnicima, a želim i vidjeti oružje kojim barataju"
"Jeste naporni, dobro, pogledajte, samo mi nemojte ometati vojnički raspored, dao sam zapovjed da se čisti baza tri puta na dan, želim da se podovi blistaju !" reče zapovjednik Bad
Došli smo do vojničkog restorana, što je Popija jako razveselilo.
Pomiješali smo se sa običnim vojnicima i čekali u redu za hranu.
Upoznao sam se sa jednim vojnikom dok smo čekali. Zvao se El Stupido. Konačno smo došli na red .
El Stupido reče kuharu : " Ej kuharu od danas te nećemo više zajebavati"
Kuhar obriše znojno čelo rukom, te uzme salamu, pljusne je na tanjur i reče :
"Dobro, onda neću ni ja vama više pišati u čaj"
Uzeo sam tacnu sa jelom i pridružio se vojniku El Stupidu za stolom. Popi i prof. Vajt također su sjeli za veliki stol.
"I kako je u ratu sa ljudima zmajevima ?" upitah El Stupida
"Pa eto teško, jedan dan na granici, mi smo ko sokolovi potrčali nizbrdo, a ljudi zmajevi ko kurve za nama."
"Evo neka vam El Krejzi kaže" doda El Stupido i pogleda mršavog malog vojnika sa druge strane stola.
"Da El Stupido" reče El Krejzi " ali ne možeš baš na svakoj vojnoj vježbi spavati."
"Pa ne mogu, dok se vi derete" reče El Stupido i nastavi :
"Dok si bio ranjen derao si se ko lud, a vidi pokojnog El Orla, bio pogođen u glavu i šutio "
"Sutra mi je rođendan" reče važno El Krejzi
"Oni su korisni, što ih više imaš, dulje živiš" reče Popi
Hrana je bila užasno loša, a čaj je imao čudan ukus.
"Zašto su političari debeli ? Zato jer imaju puno masne plaće" reče El Stupido
"Što misliš o ljudima Zmajevima" upitah El Stupida.
"Mislim da je to prešlo svaku svemirsku granicu !" reče El Stupido.
Poslije smo otišli u vojničku kantinu na kavu.
Pitao sam obične vojnike što ih muči.
Najviše ih je mučila mala plaća, razdvojenost od obitelji, na duge vremenske periode, uvijeti spavanja,
razonode i obuke, koja nije bila efikasna.
Govorili su da im je vojnička plaća 200 galaktičkih kredita, što je stvarno malo , jer ja dok sam ja čistio ulice na svojoj rodnoj planeti, i dok sam studirao, imao sam plaću 400 galaktičkih kredita.
Prosječna plaća u Svemirskom kraljevstvu veličine od tisuću zvjezdanih sistema, bila je oko 500 galaktičkih kredita.
Vojnici su bili namamljeni u službu obećanjima o velikim plaćama i beneficijama !
Stvarnost je bila drugačija.
Ali nije bilo povratka. Firme na rodnim planetama su propale, rat se širio svemirom, mobilizirali su se novi vojnici, neprijatelj je uništavao sve više planeta i sve više zvjezdanih planetnih sistema.
Vojnici su bili mjesecima odvojeni od obitelji , umjesto da su svaki tjedan bili par dana na svojem planetu na odmoru.
Bilo je puno vojnika smješteno u malim pretrpanim prostorijama, bez dnevnog boravka, a priručna biblioteka je bila slabo opremljena knjigama i filmovima za zabavu.
Obuka voske svodila se samo na čišćenje podova, čupanje trave u parkovima, ručne istovare svemirskih brodova za opskrbu, jer su roboti bili u kvaru.
Općenito svi su roboti bili u kvaru i borbeni roboti, i roboti za logistku.
Nije bilo dovoljno majstora i dijelova za popravke.
Vojnici su se iscrpljivali čestim stražama i noćnim dežurstvima jer nije bilo dovoljno vojnika.
Samo jednom godišnje vježbali su gađanje iz oružja.
Većina oružja nije bilo ispravna, pucali ponekad jesu, ali su od hrđe često zaštekala, a i nišanske sprave nisu bile ispravne, nisu mogli pogoditi cilj.
Stalaže za punjenja topova su bile neispravne i granate su nekontrolirano ispadale iz stalaža na pod.
Nije bilo dovoljno osvjetljenja u odjeljenjima sa oružjem, i vojnici su se spoticali i ozlijeđivali u mraku.
Nije bilo rezervnih žarulja, a vojnici nisu imali ručnih svjetiljaka.
Oružje se nije redovno podmazivalo, jer su vojnici većinu vremena morali provoditi čisteći podove u vojarnama.
Vojnici su bili jako ljuti, ali nisu mogli ništa protiv zapovjedi nasilnog pukovnika Bada.
Na pisti gledao sam postrojavanje vojnika.
Dizala se zastava svemirskog carstva
i čula se pjesma :
"kroz svemirske daljine
svemirskog carstva
čuje se pjesma vječna
i u slovima pjesnika
oživljava se spomen svemirskih ratnika
čiji je život bio hrabar i kratak
a bol neizmjerna
neznani svemirski ratnici
sa raznih planeta
ginuli su za vas
oni šute u travi
ne traže ništa
nijemi su kao kamen
u temelju svemirskog carstva
tek u pjesmama oni žive
kao vječni duhovi
u zastavama koje vijore ..."
|
