svemir sf svemir

PRIPREMA, POZOR, SPAS !

Ponovo začuh u sebi Božji glas : "Nevidljivost !"

Bravo ! To je ideja ! Samo kako postati nevidljiv ?
Sjetio sam se da se zraci tahoradara mogu savijati kroz taho polja.

Zraci svjetlosti ( fotoni su u stvari elektromagnetski valovi ) također se mogu savijati u poljima i ponovo ispravljati ( kao kroz staklene prizme )

Energije smo imali dovoljno, samo je treba oblikovati pomoću antena, i zrake svjetlosti ćemo u elektromagnetskom polju povećati ( za oko ) nevidljivu frekvenciju.
Pretvorit ćemo vidljivu frekvenciju svjetla u ( za oko ) nevidljivu frekvenciju

Elektromagnetsko i taho polje sa prednje strane našeg velikog svemirskog broda će imati prizmatični oblik piramide, a sa stražnje strane lećasti oblik, koje zrake svjetla ponovo skuplja i šalje dalje, tako da će svjetlo okolnih stvari, kao skin efektom , obilaziti oko broda.

To je samo ideja, treba je "provući" kroz kompjuter.

Nevidljivost !




- PRIPREMA, POZOR, SPAS !

U to sretno jutro, veseli zraci sunca odbijali su se od morskih valova,
letio sam u malom patrolnom svemirskom brodu iznad nepoznate vodene planete.


Ta ideja proslavit će naš brod "GROM" po cijelom Svemiru !

"Danas je veliki dan ! Dobio sam ideju ! NEVIDLJIVOST !" rekoh Popiju.

- "Kao i uvijek Johnny ima blistave ideje !"
Popi veselo poskoči i baci žutu kapu u zrak.
Osim svjetla polje će preoblikovati i široki spektar ostalog zračenja, koja upotrebljavaju ostali senzori ratnih brodova. Imali smo puno posla, treba napraviti elektronski modulator polja i antene. Napravio sam podjelu posla.

Bog mi je govorio unutarnjim glasom i razradio sam teorijski dio pomoću jakog brodskog kompjutera.
Veseli Popi, slatka Tonka, sexy robotica Spony, stari zemljanin Mato, i nekoliko malih preplašenih zelenih gmazova sa Atopije preuređivali su veliku tovarnu komoru koja će nam poslužiti kao radionica i laboratorij.
Oko nas ekipa je užurbano radila , 3D printeri i roboti su proizvodili posve nove dijelove.

Treba nam brzorotirajuće polje prizmatičnosti sinhronizirano sa drugim brzo rotirajućim lećastim poljem. Tako se savija okolno svjetlo, dok se svjetlosni valovi objekta poništavaju, a objekt, naš svemirski brod, postaje nevidljiv !

Bilo nam je potrebno 2 tjedna napornog rada, i konačno antene za nevidljivost su bile gotove, crpit će nam puno energije. Ali će se isplatiti.

Morali smo to napraviti, inače ništa od spasa, a kamoli dobitak od zlata.

Tko bi se nadao da u dalekom, divljem svemiru, sa druge strane barijere, postoje i drugi gusari !

Između bezbrojnih asteroida moglo se je sakriti puno gusarskih brodova.

Uz pomoć velikog brodskog kompjutera napravili smo stroj za nevidljivost.
Došao je dan da ga isprobamo !

Mato opet priča Zemaljske priče

Zemljanin Mato je pričao priču 7. :
" Ničega se ne sjećam, izgubio sam pamćenje, samo ponekad mi dolaze bljeskovi sjećanja poput ovoga : kad sam došao u Hrvatsku vojsku, malo me je bilo strah da ne poginem,
ali najviše me je bilo strah, ako poginem tko će se brinuti o ženi , koja nije radila jer joj je firma propala, a nitko je nije htio zaposliti, jer je imala dvoje male djece .
Zato sam se raspitivao kod starih boraca što je najvažnije u ratu :
Đeki je rekao: "Najvažnije je da su ti noge suhe, mjenjaj čarape, i stavljaj uvjek suhe novine u čižme, jer tako se nećeš brzo razboliti."
"Najvažnije je u ratu pobijediti " rekao je Dugi
" Zato neću da vidim da netko od vojnika juriša sredinom ceste kao glineni golub, nego se treba kretati od zaklona do zaklona, i polako izviđati i uvjek pucati iz zaklona "
Svjetlana je svima podijelila molitvenike i krunice : " Prije nego pukneš na neprijatelja, uvjek reci Bože pomozi, tako ćeš lakše pogoditi metu !"

Jogi je rekao : "Najvažnije je u ratu ostati čovjek"

Sve sam si zapisivao u teku.

Krt je rekao : " U ratu je najvažnije misliti svojom glavom !"

Mizdra je rekao : " U ratu je najvažnije prilagoditi se nastaloj situaciji, treba biti uvijek predvidjeti sljedeće događaje. Čovjek može biti najbolji, najjači, najbolje naoružan, ali uvjek pobjeđuje onaj koji bolje predvidi situaciju."

Sve su to bili pametni dečki.

Drinker je rekao : " Treba raditi inovacije, i izmišljat kako najbolje koristiti oružje, konfiguraciju terena i ostalo"

Peci je rekao : " Najvažnija je logistika, ako je vojnik žedan i gladan, tada ne može ni hodati, a kamoli ratovati "

Pajo je rekao : " Najvažnije je u ratu imati pored sebe konzervu pive "
Njegove pive su nas spasile, kad nismo imali vode.

Ivan je rekao : "Najvažnije je trenirati buduće situacije, tako kad dođe neka ekstremno opasna situacija, riješit ćeš je brzo i efikasno, jer si istreniran. Znoj štedi krv."

Senki je rekao : "steknete li prednost pred neprijateljem preživećete; izgubite li prednost, umrećete."

Maki je rekao : " kad lete granate oko tebe, sagni glavu, legni u zaklon, kad granate prestanu padati, onda ti pucaj, pucaj što više , nemoraš ga uvijek pogoditi, ali neprijatelj će se preplašiti, ustrtariti"

Grga je rekao : " trebaš uvijek imati dovoljno metaka"

završi Mato : "A čitao sam i knjige : Oni koji su umješni u odbrani, kriju se u najvećim dubinama zemlje. Kada se branite, utišajte svoje glasove i uklonite svoje tragove, skriveni kao
aveti i duhovi pod zemljom, a oni koji su umješni u napadu, kreću se po brdima, vrhovima, krovovima i najvećim visinama."

Vratili smo se u naš svemirski brod, koji je tiho čučao u ogromnoj podvodnoj špilji.

Mato je bio smiješan, star, debeo, ćelav , bez zuba, stalno se smješkao.
Bio je obučen u odjeću bar tri broja veću, tako da je sve visjelo na njemu, kao na strašilu,
iz đepova su mu virile baterijske svjetiljke, rukavice, vunene kape, ispod hlača provirivale su debele vunene čarape, a iz đepova su ispadali zavoji prve pomoći, češnjaki, sendviči i vitaminske tablete u svim bojama.

Iz jednog đepa ispao mu je molitvenik i krunica.
Mato me upita : "Vjeruješ li u Boga ?"
"Nemam ja što vjerovati, Bog postoji, vjerovao ja ili ne. To je isto kao i struja. Postoji makar je ne vidiš. Bog radi sve dobro, a vrag radi sve loše ! Bog se prostire kroz cijeli Svemir. Kroz sve galaksije u Svemiru ! Kao i gravitacijski valovi, svemirska zračenja, gama zrake, neutrini i tahioni !"

Mato reče : " Znači trebamo se moliti Bogu i naći ćemo rješenje !"

"Tako je Mato" rekoh i prodrmah njegove neobične, tanke, bijele zemaljske ruke.

"Bože pomozi!" pomislih u sebi

Dobri Bog će nam pomoći, znao sam.

Tad začuh u sebi Božji glas : "Nevidljivost !"

Mislim da moramo pokušati nemoguće!

Brod svemirski je bio dosta oštećen ; borbeni oklop je na više mjesta propuštao vodu, uništene su bile antene za antigravitaciju, u kvaru su bila laserska topa, ali motori su bili ispravni, sekcije broda koje su propuštale, hermetički smo zatvorili, antene za taho polje mogle su se lako zamijeniti rezervnima iz brodskog skladišta, još nam je ostalo 97 ispravnih laserskih topova, i nitko nije bio ozlijeđen, znali smo da smo trenutno sigurni tu gdje jesmo, jer neprijatelj nije krenuo za nama. Vjerojatno su čekali u orbiti planeta.
Kako se izvući ? Trebali smo neku dobru ideju !

Zemljanin Mato je pričao priču 6. :
" Ničega se ne sjećam, izgubio sam pamćenje, samo ponekad mi dolaze bljeskovi sjećanja poput ovoga : kad sam bio zbog nečega na rubu,
nisam znao što ću, život me je stjerao nekako u mišolovku,
tada sam čitao lijepe knjige, jer to je druženje sa najvećim umovima,
i uvjek sam iz knjige dobio neku spasonosnu ideju :
tako sam čitao kao mladić knjigu, od književnice nobelovke Pearl S. Buck,
"The Good Earth" ( Dobra zemlja )

Jedna njezina izreka je bila : "Mladi neznaju dovoljno, da bi bili razumni, zato pokušavaju nemoguće, - i uspjevaju !"

Mislim da moramo pokušati nemoguće!" reće Mato

beskrajno plavo more svemira

Nalazili smo se u ogromnoj podmorskoj špilji

Bili smo na sigurnom !
Bar za neko vrijeme ...
Kroz oštećenja na oklopu našeg svemirskog broda prodirala je voda.
Snažne automatske pumpe izbacivale su vodu.
Sreća da je brod bio podijeljen na mnoge nepropusne odjeljke.
Zatvorili smo sve sektore u koje je prodirala voda.
Ipak smo odlučili ostati neko vrijeme pod vodom. Sonarom sam otkrio veliku podvodnu špilju u koju je mogao stati naš svemirski brod.
Polako sam parkirao ogromni brod u špilju , pažljivo koristeći male korektivne potisnike .

Bili smo na sigurnom.
Smirio sam Popija i ostale gmazove, uvjerio sam ih da se ne boje.
Odlučio sam obući skafander i pogledati oštećenja na brodu izvana.
Ponio sam svoj wiper u futroli, samnom je pošao Mato.
"Popi bit ćemo u vezi" rekoh Popiju i potapšah ga po malom drhtavom ramenu.
"Ok kapetane, " reče Popi sad već malo smireno i veselo.
Izašao sam kroz izlaznu komoru. Našao sam se u hladnoj vodi.
Voda je bila prozirna, ali svuda je bio sumrak, jer smo bili dosta duboko ispod površine i u podvodnoj špilji.
Uključio sam reflektor da vidim kroz mrak koji me je okruživao.
Samo je kroz naše male brodske prozore dopirala svjetlost.
Nalazili smo se u ogromnoj špilji ispunjenoj morskom vodom.
Stijene su bile obložene plavim morskim biljkama, a neobične dugačke ribe sa velikim očima, znatiželjno su plivale oko našeg velikog broda.

Zemljanin Mato je pričao priču PETU :
"Ničega se ne sjećam, izgubio sam pamćenje, samo ponekad mi dolaze bljeskovi sjećanja poput ovoga : ronio sam na moru, na dah, skupljao sam po pjeskovitom dnu školjke, i stavljao ih u vrečicu.
Jedanput sam zaronio preduboko, bilo je mračno i izgubio sam se u velikoj dubini, vani su bili oblaci i svjetlo nije dopiralo u duboko more. Odjednom nisam znao gdje je površina, da krenem po zrak, svugdje isto plavetnilo, u svim smjerovima, zato sam malo pustio mjehurića zraka iz ustiju, mjehurići su krenuli ka površini, i ja za njima. Već sam bio blizu površine i sretan što sam se izvukao, jer više nisam imao zraka, bio je zadnji tren da izronim, i tad je naišao gliser ! Čuo sam ga, pa sam opet zaronio dublje da ga izbjegnem. Ali tad je naišla tiha, nevidljiva barka na vesla, i kad sam izranjao veslo me snažno lupilo u glavu, maska za ronjenje mi je spala, ali uspio sam ostati pri svijesti i na površini ..."
"Ti si neobično često dobivao udarce u glavu ..." rekoh

Pregledavali smo oplatu našeg velikog broda, i usput razgledavali veliku podvodnu pećinu.
U skafanderu smo imali dovoljno zraka, i počeli smo uživati u lijepim novim oblicima oko nas : zidovi podvodne pećine bili su obrasli lijepim podvodnim travama, između kojih su plivale male lijepe ribice živih boja ...

svemirski brod skriven U MORU

SVEMIRSKI BROD u MORU

Oglasi se brodski kompjuter :
"Napad nepoznatih brodova ! Uzbuna !"
Pogledao sam bolje na tahoradar : bili smo okruženi nepoznatim brodovima !

Uključio sam tahoradio i rekao :
" Ne pucajte, ne pucajte ! Mi smo miroljubivi istraživači, "
Ekran je pokazao nepoznato strašno divlje lice :
velika glava sa antenama i sa puno velikih očiju
govorilo je nepoznatim strašnim jezikom.
Brodski kompjuter je uspio prevesti nepoznati jezik,
stvorenje je govorilo :
"Mi smo svemirski gusari ! Predajte se ! Ako se ne predate gotovi ste !"
"Predajte se vi !" rekao sam bijesan, i uključio borbeni kompjuter

Snažne eksplozije zaljuljale su naš brod !

Oglasi se brodski kompjuter :
"Gađaju nas! Pogođeni smo! Oštećenje na borbenom oklopu !"
"Paljba!" zapovijedio sam
i naših stotinu laserskih topova zaurlaše !

Gromovi proparaše svemir !
Super snažne laserske zrake pogodiše cilj !
Nekoliko neprijateljskih brodova je eksplodiralo !

Pogodili smo još nekoliko neprijateljskih brodova, ali oni su očito imali snažniji oklop.
Bila je to cijela flota neprijateljskih brodova, skrivena iza asteroida !
Neprijatelj nas je gađao nepoznatim oružjem, i sve više se je oštećivao naš oklop.

Naša posada se je uznemirila, naročito neiskusni mali gmazovi sa Atopije.
Mato, iskusni stari ratnik, rekao im je da sklope ruke , da im se ne tresu, i da se smire.
Brodski kompjuter je izvještavao :
"velika oštećenja na borbenom oklopu, u kvaru su tri laserska topa.
Uništena antigravitacijska antena.
Uništene tahionske antene,
potrebno je hitno mijenjati položaj."
Dodao sam gas do daske,
i krenuo prema asteroidima, u zaklon.

Čudni neprijateljski brodovi su krenuli za nama,
sakrio sam brzo naš brod iza jednog asteroida.
Neprijateljski brodovi u obliku piramida, pucali su za nama.
Silne eksplozije udarale su po asteroidu, kamenje je letjelo na sve strane !
Brzo sam tražio novi, sigurniji zaklon.
Na tahoradaru sam ugledao u blizini neku planetu !

Dodao sam puni gas, i zaletio se ravno na planetu.
Uspjeli smo privremeno pobjeći neprijatelju.
Na ekranu sam ugledao površinu planete.
Izmjenjivali su se visoke planine i duboki kanjoni,
odlično za skrivanje.
Uskoro smo brzo letjeli između oštrih vrhova planina, i ponirali u duboke kanjone ...
Jedan neprijateljski brod krenuo je za nama, i udario u vrh planine !
Ostali brodovi u obliku piramida , ostali su u orbiti, i povremeno nas gađali odozgo.

Eksplozije su odjekivale oko nas.
Popi se uplašio i počeo vikati : " Gotovi smo ! Gotovi smo !! "
I ostali gmazovi su se ponovo uspaničili.
Odjednom, ugledao sam more !
Hitro sam usmjerio brod ka moru, i zaronio ga pod vodu !
Strašne eksplozije prigušivala je voda.

Dublje sam zaronio, držeći se podvodnih stijena.
Neprijatelji su nas sigurno izgubili sa svojih radarskih ekrana.

Eksplozije su prestale.
Bili smo na sigurnom !

konačno smo opet stigli do "zlatnih planeta"

Zemljanin Mato je pričao priču treću :
"Ničega se ne sjećam, izgubio sam pamćenje, samo ponekad mi dolaze bljeskovi sjećanja poput ovoga : i kad sam bio mali često sam dobivao udarce u glavu,
jedanput mi je bicikl prešao preko glave !
Kad sam to pričao roditeljima nisu mi vjerovali
a to je bilo ovako : igrao sam se u blatu na nasipu, na puteljku je bila poveća rupa, a utoj rupi je bilo vlažne gline od koje sam pravio igračkice, bicikl je došao naglo, srušio me prednjim kotačem tako da mi je glava završila u rupi u puteljku, i tada mi je bicikl zadnjim kotačem prešao preko glave
tata mi nije vjerovao da mi je bicikl prešao preko glave, pa me je još on istuko jer sam ga tobože lagao"
Zemljanin Mato je pričao priču četvrtu :

"Djed nam je pričao kako je letio na mjesec u raketi na ugljen.
Morao se puno naraditi, puno ugljena nametati u raketu ,da bi došla do Mjeseca. Na Mjesecu je pecao ribe u podzemnim jezerima,
tamo su bile najveće ribe što je upecao, onda su ih pekli i jeli.

Voljeli smo didu jer je bio dobar i pričao je prekrasne priče. Bio je u penziji i imao je vremena pričati priče. Sjećam se slakih krušaka.




.VOĆE
Slatke žute kruške
Zlatne sočne
Na zelenom prozoru moje bake
Znam , čekaju na mene"

konačno smo stigli do zlatnih planeta

asteroidi prepuni zlata. Samo smo trebali birati
polako smo lebdjeli i birali prikladni asteroid
odjednom : snažna eksplozija !

poezija

poezija