Bili smo na sigurnom !
Bar za neko vrijeme ...
Kroz oštećenja na oklopu našeg svemirskog broda prodirala je voda.
Snažne automatske pumpe izbacivale su vodu.
Sreća da je brod bio podijeljen na mnoge nepropusne odjeljke.
Zatvorili smo sve sektore u koje je prodirala voda.
Ipak smo odlučili ostati neko vrijeme pod vodom. Sonarom sam otkrio veliku podvodnu špilju u koju je mogao stati naš svemirski brod.
Polako sam parkirao ogromni brod u špilju , pažljivo koristeći male korektivne potisnike .
Bili smo na sigurnom.
Smirio sam Popija i ostale gmazove, uvjerio sam ih da se ne boje.
Odlučio sam obući skafander i pogledati oštećenja na brodu izvana.
Ponio sam svoj wiper u futroli, samnom je pošao Mato.
"Popi bit ćemo u vezi" rekoh Popiju i potapšah ga po malom drhtavom ramenu.
"Ok kapetane, " reče Popi sad već malo smireno i veselo.
Izašao sam kroz izlaznu komoru. Našao sam se u hladnoj vodi.
Voda je bila prozirna, ali svuda je bio sumrak, jer smo bili dosta duboko ispod površine i u podvodnoj špilji.
Uključio sam reflektor da vidim kroz mrak koji me je okruživao.
Samo je kroz naše male brodske prozore dopirala svjetlost.
Nalazili smo se u ogromnoj špilji ispunjenoj morskom vodom.
Stijene su bile obložene plavim morskim biljkama, a neobične dugačke ribe sa velikim očima, znatiželjno su plivale oko našeg velikog broda.
Zemljanin Mato je pričao priču PETU :
"Ničega se ne sjećam, izgubio sam pamćenje, samo ponekad mi dolaze bljeskovi sjećanja poput ovoga : ronio sam na moru, na dah, skupljao sam po pjeskovitom dnu školjke, i stavljao ih u vrečicu.
Jedanput sam zaronio preduboko, bilo je mračno i izgubio sam se u velikoj dubini, vani su bili oblaci i svjetlo nije dopiralo u duboko more. Odjednom nisam znao gdje je površina, da krenem po zrak, svugdje isto plavetnilo, u svim smjerovima, zato sam malo pustio mjehurića zraka iz ustiju, mjehurići su krenuli ka površini, i ja za njima. Već sam bio blizu površine i sretan što sam se izvukao, jer više nisam imao zraka, bio je zadnji tren da izronim, i tad je naišao gliser ! Čuo sam ga, pa sam opet zaronio dublje da ga izbjegnem. Ali tad je naišla tiha, nevidljiva barka na vesla, i kad sam izranjao veslo me snažno lupilo u glavu, maska za ronjenje mi je spala, ali uspio sam ostati pri svijesti i na površini ..."
"Ti si neobično često dobivao udarce u glavu ..." rekoh
Pregledavali smo oplatu našeg velikog broda, i usput razgledavali veliku podvodnu pećinu.
U skafanderu smo imali dovoljno zraka, i počeli smo uživati u lijepim novim oblicima oko nas : zidovi podvodne pećine bili su obrasli lijepim podvodnim travama, između kojih su plivale male lijepe ribice živih boja ...
Post je objavljen 17.03.2016. u 22:25 sati.